'Kada učiš djecu da identificiraju svoje emocije, daješ im okvir koji im pomaže da ih objasne, što im olakšava da se nose s emocijama u društvenom okruženju', objašnjava Sanya Pelini
"Djeca se rađaju s emocionalnim reakcijama kao što su plač, frustracija, glad i bol. O drugim emocijama uče kako odrastaju. Nema općeg konsenzusa o emocijama, one se izgrađuju kroz emocionalne, društvene i kulturne kontekste. Međutim, široko je prihvaćeno da postoji osam primarno urođenih emocija: bijes, tuga, strah, radost, zainteresiranost, iznenađenje, gađenje i sram. One se izražavaju u različitim varijantama. Na primjer, ogorčenost i nasilje često proizlaze iz ljutnje, a tjeskoba je često povezana sa strahom", objašnjava Sanya Pelini, znanstvenica koja je provodila istraživanja o toj temi.
"Drugima riječima, način na koji mi reagiramo na emocije djeteta utječe na razvoj njihove emocionalne inteligencije. Djeca se zbog svoje dobi ne znaju nositi s emocijama. Kada učimo djecu da identificiraju svoje emocije, dajemo im okvir koji im pomaže da ih objasne, što im olakšava da se nose s emocijama u društvenom okruženju", kaže za Motherly te objašnjava da način na koji se djeca nose s emocijama ovisi o njihovoj dobi.
5 razloga zašto su djeca nestrpljiva, misle da su povlaštena i dosađuju se
Dojenčad
Bebe se u osnovi vode svojim emocijama. Na primjer, malena djeca plaču kada pokušavaju izbjeći neugodne stimulanse ili se kreću prema ugodi (hrana, dodir, zagrljaj). Istraživanja upućuju da su djeca prvih šest mjeseci sposobna doživjeti i reagirati na stres tako da nađu nešto što ih smiruje poput sisanja. Druga istraživanja pokazuju da djeca razviju vještine s kojima mogu izbjeći neugodne situacije ovisno o njihovim emocijama.
Kako im možeš pomoći?
Nedavno istraživanje pokazuje da slušanje glazbe može smiriti bebu te da djeluje određeno vrijeme.
Opasne posljedice: Streseno dijete ne događa se drugima
Jasličari
Kada bebe navrše godinu dana, postanu svjesne da im roditelji mogu pomoći da reguliraju svoje emocije. Kako su stariji, djeca povezuju da su određene emocije povezane s određenim situacijama. Brojna istraživanja pokazuju da je strah teška emocija za malu djecu. U dobi od dvije, tri godine, roditelji već mogu razgovarati s djetetom i ohrabrivati ih da imenuju emocije. Kada navrše dvije godine djeca su u stanju usvojiti strategije kako se nositi sa svojim emocijama. Na primjer, mogu se odvojiti od situacija i stvari koje ih uzrujavaju.
Kako im možeš pomoći?
Odabir situacija, promjene i skretanje pažnje najbolja su strategija za pomoć djeci koja se bore sa strahom ili ljutnjom u toj dobi. Drugim riječima, izbjegavanje stresnih situacija ili skretanje pažnje na nešto drugo u tim situacijama je najbolji način da se kontroliraju emocije. Također, imenovanje emocija im može pomoći da shvate da je sve to nornalno. Svakodnevno vam se pružaju prilike da s djecom pričate o njima: "On sigurno izgleda ljuto" ili "Zašto misliš da on izgleda tako tužno?". Djeca uče o emocijama gledajući nas.
8 djelotvornih načina kako smiriti ljuto dijete, a nije 'pauza'
Starija djeca
Djeca proživljavaju mnoge emocije tijekom svog djetinjstva. Mnoge sekundarne emocije koje dijete ima, možemo priznati ili odbaciti, što utječe na buduće emocionalne reakcije. Djeca su sposobna razumjeti i razlikovati primjerene i neprimjerene reakcije, ali im je teško izraziti što osjećaju, posebno ako još ne znaju pravu riječ za taj osjećaj.
Kako im možeš pomoći?
Kontroliranje emocije nije samo njihovo izražavanje na društveno prikladan način. To je proces od tri faze koji uključuje podučavanje djece da identificiraju osjećaj, pomaganje da otkriju što je okidač za taj osjećaj i podučavanje da sami upravljaju emocijama. Kada podučavamo djecu da su njihove emocije važne, pomažemo im da shvate što osjećaju i da se znaju ponašati.
Učenje primjerenog ponašanja također je važno tijekom djetinjstva. Najbolji način je da pokažeš na vlastitom primjeru kako se nositi s ljutnjom. Dokazi upućuju na to da djeca "kopiraju" naše emocije. U konačnici, pomažući djetetu da upravlja emocijama je zapravo potvrđujemo emocije, a važno je pružiti okruženja u kojem se osjeća sigurno da ih izrazi. Kao što je pokazalo nekoliko istraživanja, djeca koja se osjećaju sigurno imaju veću vjerojatnost da razviju i koriste kontrolu negativnih osjećaja.
Pogledaj video u kojem Jelena Stanković iz Centra Prirodno roditeljstvo objašnjava zašto je frustracija nužna za dječji razvoj:
