Nestabilne ili nepostojeće granice i nedosljednost roditelja u djece izazivaju osjećaje nesigurnosti i nezaštićenosti, a odgovornost pada na dijete koje je nije sposobno ni nositi
Roditeljstvo je jedna od najljepših, ali i najtežih životnih uloga pojedinca. Podrazumijeva niz procesa koji se sastoje od zadataka, pravila, komunikacije i međuljudskih odnosa koje odrasli ostvaruju u kontaktu sa svojim djetetom.
"Odgojni stilovi svrstavaju se u četiri skupine, ovisno o tome koliko roditelj pokazuje topline prema djetetu i koliko mu zahtjeva postavlja: autoritarni stil, autoritativan, permisivan i indiferentan. Izbor učinkovitih roditeljskih postupaka, u kojima je jasno određeno što su granice i zahtjevi prema djetetu, ovisno o razvoju i zrelosti djeteta, uz pružanje ljubavi, topline i podrške, pridonosi najadekvatnijem razvoju djeteta od predškolske do adolescentske dobi. Uzimajući u obzir da je najvažnija zadaća roditelja briga za zdravlje djeteta, kako fizičko, tako i mentalno, ne čudi da na dobro roditeljstvo gledamo kao na bitan čimbenik prevencije poremećaja mentalnog zdravlja i izgradnji djetetova samopouzdanja", objašnjava prof. pedagogije Martina Jerinić Njirić.
Treba li maloj i neiskvarenoj djeci govoriti što ih sve loše može zadesiti?
Snalaženje u okolini
U prve dvije godine života, nastavlja, dobro roditeljstvo usmjereno je na uspostavljanje djetetove sigurnosti, zdrav socioemocionalni razvoj i motivaciju za razvoj kognitivnih kompetencija.
"Tijekom predškolskog razvoja pozornost se usmjerava na razvoj socijalnih vještina, sposobnosti snalaženja u okolini i razvijanje motivacije za postizanje uspjeha. U ovoj dobi se postavljaju čvrste i jasne granice djetetova ponašanja. U osnovnoškolskom razdoblju važno je odgojem postići unutrašnju samokontrolu kod djeteta, uspostavljanje prijateljstava i suradnje s vršnjacima, razvijanje samopoštovanja i pozitivne slike o sebi", objašnjava dr. Jerinić Njirić.
U adolescentskoj dobi treba provoditi autoritativan (demokratski) stil, jer drugi stilovi mogu izazvati sukob, a iz njega mogu proizaći prkosna i odbijajuća ponašanja koja smanjuju brigu, a jačaju strogost kod roditelja, narušavajući daljnji odnos. Za održavanje dobrog roditeljstva neophodni su nadzor u smislu poznavanja gdje i s kim se dijete druži, kvalitetna komunikacija, kao i uspostavljanje jasnih i određenih pravila ponašanja.
"Često susrećemo roditelje koji ne znaju gdje se njihovo dijete kreće i s kim se druži. S obzirom na to da se prijatelji biraju prema nekom zajedničkom interesu i uvjerenjima koja dijelimo, a taj interes i uvjerenja mogu imati i negativan predznak ponašanju, poput konzumiranja sredstava ovisnosti, izostajanja iz škole, zajedničke skitnje, važno je imati spoznaju gdje i s kim nam dijete provodi slobodno vrijeme. Inače ćete teško razumjeti djetetove aktivnosti, brige, uznemirenosti...", naglašava prof. pedagogije Jerić Njirić.
Najveći problem popustljivog odgoja: kad dijete postane šef
Mladi trebaju imati jasna i određena pravila - što je dopušteno, što je prihvatljivo, a što nije, jer će u suprotnom dijete lutati u svojim traženjima granica i često griješiti. Pravila i granice daju djetetu osjećaj sigurnosti i uspješno izvršenog zadatka. Dijete pri tome osjeća i brigu roditelja, dok se djeca bez zadanih granica osjećaju zanemarenima ili da se o njima ne vodi briga.
Dječja odgovornost
Nestabilne ili nepostojeće granice i nedosljednost roditelja u djece izazivaju osjećaje nesigurnosti i nezaštićenosti, a odgovornost pada na dijete koje je nije sposobno ni nositi. I malo dijete iskušava granice roditelja i želi ih probiti, a u adolescenciji je to posebno izraženo.
"Granice ne smiju biti krute, a kako dijete odrasta i postaje samostalnije dobro je saslušati i njegove argumente te unijeti dozu fleksibilnosti tamo gdje smatrate da je u pravu.Važno je da su roditelji dosljedni u odgoju jer time šalju poruku djeci da misle ozbiljno ono što govore i da im se može vjerovati. U obitelji u kojoj adolescent zna da može računati na vas, da ga razumijete, ne odbacujete zbog nekad intenzivnih sukoba i neslaganja, da uvažavate i razumijete njegove želje te potrebu za samostalnošću i neovisnošću, nećete strepiti što radi vani", kaže Jerić Njirić.
I komunikacijske vještine koje dijete uči su važne jer utječu ne samo na komunikaciju s roditeljima, nego i sa svim ljudima koje susreće u životu.
Pokažite djetetu svoju sreću, ali i ljutnju i tugu
Stilovi odgoja
Autoritaran stil (kruti, strogi)
Roditelji postavljaju velike zahtjeve i provode strogi nadzor, ali ne daju dovoljno topline i podrške. Autoritaran stil ima za cilj poslušnost i samokontrolu kod djeteta bez objašnjavanja i obrazloženja.
Postavljanje granica i pravila te kažnjavanje neposlušnosti (često i fizičko) glavni su ciljevi ovakvog odgoja. Djeca koju se ovako odgaja sklona su promjenama raspoloženja, povučena su, razdražljiva i bez spontanosti u ponašanju.
Zašto djeca ne poštuju autoritete?
Autoritativan stil (demokratski dosljedan)
Veliki zahtjevi, granice i nadzor djeteta, uz veliku toplinu i podršku, glavna je okosnica ovoga stila. Uloga roditelja je savjetnička, a ne kontrolorska. Zahtjeve i granice roditelji objašnjavaju i obrazlažu, a djeca odgajana na ovakav način su spontana u izražavanju svojega mišljenja i emocija.
Permisivan stil (prepopustljiv)
Karakteristika ovoga stila je davanje djetetu prevelike slobode, što rađa njegovu nesigurnost i nesnalaženje zbog manjka granica te potiče impulzivno i agresivno ponašanje kod djeteta. Roditelji ovdje postavljaju male zahtjeve i imaju slabu kontrolu, a daju veliku toplinu i podršku te udovoljavaju svim djetetovim zahtjevima.
Indiferentan stil (zanemarujući)
Roditelji postavljaju male zahtjeve, a nad djetetom nemaju kontrolu te mu ne pružaju dovoljno topline i podrške. Emocionalno odbacuju dijete ili nemaju snage ni vremena za brigu. Djeca odgajana ovim stilom imaju poteškoća u učenju socijalnih vještina i često su neuspješna u školi te se mogu pretvoriti u adolescente koji izražavaju neke oblike neprihvatljivog ponašanja.
Roditeljske strategije za davanje podrške
- Naučite svoju djecu da svako ponašanje dovodi do određenih posljedica i na njemu je da preuzme odgovornost za te posljedice. Učite ih da uz sve veća prava koja traže idu i veće odgovornosti.
- Odolite davanju savjeta, osim kad adolescent to od vas traži.
- Prihvatite odvajanje. Razvoj vlastitog identiteta tijekom adolescencije uključuje određeni stupanj odvajanja, ali ne i potpuno izoliranje od obitelji. Adolescenti žele samostalno odlučivati i iskusiti posljedice svojih odluka. Pokažite strpljenje kad vam se neke odluke ne čine primjerenima.
- Pustite adolescenta da razmišlja o sebi, dok mu je dom sigurno mjesto gdje može izraziti svoje frustracije, srediti misli i shvatiti promjene u svojem životu.
- Dopustite i adolescentu da preuzme dio brige. Ako vi preuzimate brigu za sve oko njega, nikad neće postati odgovoran.
- Samopoštovanje adolescenta može biti vrlo krhko. Stoga obratite pažnju kako mu se obraćate. Kritike i uvrede mogu ozbiljno narušiti njegovu sliku o sebi te ga emocionalno udaljiti od vas.
- Dajte svojem adolescentu priliku da bude sam sa sobom kad mu je to potrebno.
- Budite što fleksibilniji prije nego što automatski kažete NE. Pričekajte deset sekundi. Neka dijete navede svoje razloge za ono što traži od vas. S nekim pravilima budite nešto fleksibilniji, s nekima pravedni, a s nekima, vama važnima, nepopustljivi.
- Neka vaši strahovi ne utječu na vaše odluke. Podijelite ih sa svojim djetetom i obrazložite mu iz kojeg ste razloga donijeli neku odluku.
- Budite svjesni sebe, svojega glasa, tona i neverbalne komunikacije dok razgovarate sa svojim djetetom/adolescentom.
