Je li vaše dijete prilikom odvajanja od vas nezainteresirano, prestrašeno ili zbunjeno? Prema teoriji privrženosti, pod utjecajem načina na koji majka odgovara na potrebe svoje bebe, među njima se razvija sigurna ili nesigurna privrženost, koja utječe na ponašanje i odnose kasnije u životu, piše psihologinja Lana Žigić Antić
Emocionalna veza koju dijete ostvaruje s roditeljima, najčešće majkom, naziva se privrženost, a očituje se traženjem i održavanjem bliskosti, osobito u uvjetima stresa. U prošlosti se smatralo da se privrženost razvija neposredno nakon rođenja i to kontaktom s majkom, no brojna istraživanja su pokazala da tome nije tako. Djetetova privrženost je pod velikim utjecajem roditeljske osjetljivosti na djetetove potrebe, ali na privrženost utječe i sam temperament djeteta.
Zašto se neke mame ne mogu povezati sa svojom bebom?
Test u sobi s igračkama
Ocem teorije privrženosti smatra se britanski psiholog John Bowlby koji je zajedno sa svojim suradnicima napravio brojne eksperimente na ovu temu. Jedan od eksperimenta bilo je opažanje ponašanja majke i djeteta u sobi punoj igračaka. Istraživanjem je uočeno da postoje djeca nesigurne privrženosti koja nikad nisu napuštala majčino krilo, čak ni da bi se poigrali s jako zanimljivim igračkama. Neka su odlazila od majke, igrala se i ne bi joj se vraćala dulje vrijeme.
Uz ove dvije skupine, postojala su i djeca koja bi u početku bila blizu majke, no postepeno bi odlazila igrati se s igračkama. Redovito bi se osvrtala da vide gdje je majka, te su na taj način uspostavljali kontakt s "izvorom sigurnosti", a potom se nastavljali igrati i istraživati. Ovakva djeca imala su siguran tip privrženosti.
Četiri su osnovna tipa privrženosti između djeteta i majke: sigurna, anksiozno-izbjegavajuća, ambivalentno-opiruća i dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost.
1. Sigurni mali istraživači
Kvalitetna briga za dijete je vrlo bitna. Pod kvalitetnom brigom podrazumijevamo čestu interakciju s djetetom, prihvaćanje djeteta i njegova temperamenta, poštivanje djeteta bez pokušavanja prilagođavanja djeteta vlastitom ritmu i temperamentu. Takav roditelj postavlja razumne granice, dosljedan je u njihovoj provedbi te sudjeluje u djetetovu istraživanju svijeta kroz igru.
Kako bi roditelj pomogao djetetu da nauči kako svijet funkcionira, kritizira njegovo ponašanje, a ne njegov temperament. Roditelji koji se ponašaju na ovakav način razvijaju s djetetom sigurnu privrženost. U novim i nepoznatim situacijama ta će djeca istraživati, te na odvajanje majke reagirati manjim strahom.
2. Djeca koja izbjegavaju bliskost
Djeca koja pokazuju malu uznemirenost prilikom odvajanja od roditelja, a jako se uznemire jedino kada ostaju potpuno sama su djeca s anksiozno-izbjegavajućom privrženošću. To su djeca čije majke pričaju s djetetom toplim riječima, igraju se s djetetom, no ne vole prisan kontakt. Ovakva djeca pokazuju manje istraživačkog ponašanja, manjak empatije, izbjegavaju bliske emocionalne veze. U odrasloj dobi nemaju povjerenje u druge ljude i pokazuju strah od intimnosti.
Sedam načina zbližavanja s bebom
3. Bojažljivi i nepovjerljivi prema strancima
Radi nedosljednog ponašanja majke nastaje ambivalentno-opiruća privrženost. Takva majka ponekad zadovoljava djetetovu potrebu za blizinom, a ponekad ne. Ta djeca će u nepoznatoj situaciji malo istraživati te će često biti nepovjerljivi prema strancima, čak i kada je roditelj prisutan. Ta djeca postaju nesigurna, bojažljiva, a druge osobe doživljavaju kao nepouzdane.
4. Bez spremnog odgovora na stresne situacije
Posljednja vrsta je dezorganizacijsko-kontrolirajuća privrženost koju karakterizira mješavina izbjegavajućeg, ambivalentnog i sigurnog ponašanja. Ta djeca nemaju uhodan obrazac ponašanja, nego se mogu činiti zbunjena, uplašena te se mogu ponašati nedosljedno ili proturječno. Često se javlja kod djece majki koje su bile žrtve zlostavljanja.
Pokažite djetetu svoju sreću, ali i ljutnju i tugu
Utjecaj tipa privrženosti na kasnije odnose
Sigurna privrženost omogućuje kvalitetniji odnos s vršnjacima, popularnost, razvoj socijalnih vještina i više povjerenja u odnosu na drugu djecu, a kasnije i odrasle ljude. Sigurno privržena djeca pokazuju veću razinu samopouzdanja i prilagodljivosti, a u odnosu s odgojiteljem pokazuju više samostalnosti i manje zavisnosti od svojih nesigurno privrženih vršnjaka. Ona pokazuju manje agresivnosti, ljutnje i gnjeva, više slaganja s vršnjacima te pokazuju veću poslušnost.
Nedostatak privrženosti u najranijoj dobi djeteta rezultira problemima u ponašanju u školskoj dobi. Nedostatkom privrženosti djeca su agresivnija i depresivnija, te pokazuju više emocionalnih i ponašajnih problema od svojih vršnjaka koji su sigurno privrženi.
Koji će tip privrženosti dijete formirati ovisi o ponašanju majke prema njemu, kvaliteti njihova odnosa, majčinoj brizi i nježnosti, njenom primjećivanju djetetovih signala, njihovom točnom interpretacijom od strane majke te prigodnim odgovorom na njih.
