Zbog straha od boli i ne pripremanja kako se nositi s porođajnom boli stvaramo fizički otpor u mišićima. I kada se bojimo te boli teško možemo opustiti svoja tijela i pustiti da ta bol prođe. Umjesto toga grčenjem i panikom povećavamo tu bol, ali i usporavamo prirodan progres poroda
Od kada postanemo svjesne kako se djeca rađaju pa dok i same ne ostanemo trudne čitav folklor oko rađanja tjera nas u paničan strah. Realizacija da jedna čitava beba mora proći kroz relativno mali otvor pa sve one priče o najvećoj boli u životu onih koje su rodile, a da ne govorimo o zabrinutim ginekolozima koji upozoravaju o opasnostima i rizicima trudnoće i poroda. Živimo u atmosferi straha kada pričamo o rađanju. I već dugo je tako. Nisu tome pomogli ni Hollywoodski filmovi koji su površno prikazivali žene u polukomičnim porodima gdje u jednom trenu puca vodenjak, a u drugom rodilje na leđima u bolnici vrište i psuju supruga koji stoji uz njih. No, jako je bitno da rađamo bez straha.
Mehanizam 'bježi ili bori se' kad osjetimo strah
Ako i niste čuli za mehanizam „bježi ili bori se“ koje naše tijelo koristi u svakoj situaciji kada osjeća strah, sigurno ste ga osjetili. Kada osjetimo opasnost naše tijelo preplavi adrenalin da nam da snagu da se borimo ili da pobjegnemo od te opasnosti. Ali, porod sam po sebi nije opasnost. Dapače, priroda je uredila da svi sisavci kada rađaju otpuštaju ogromne količine jednog drugog hormona - oksitocina. Taj hormon kojega još zovu i hormon ljubavi je suprotan adrenalinu i otpušta se osim tokom poroda i tokom dojenja i orgazma. A ako išta znamo o ovom zadnjem jest da moramo biti opušteni i bez straha, inače ništa od orgazma.
Žena da bi rodila mora se osjećati sigurno i to je činjenica. U današnje vrijeme velikog straha od poroda adrenalin često otežava i usporava prirodan progres poroda te tu za većinu žena na našem podneblju čeka medicinska pomoć u vidu farmakoloških supstituta. Vi koje se bojite, pripremite se na drip.
Grčenjem i panikom povećavamo bol i usporavamo prirodan proces poroda
Još jedan efekt ima strah, a to je da zbog straha od boli i ne pripremanja kako se nositi sa porođajnom boli stvaramo fizički otpor u mišićima. Stišćemo se i grčimo dok kontrakcije tutnje našim tijelom jer nismo naučile da je to jedina bol u životu koja nam neće nauditi. I kada se bojimo te boli teško možemo opustiti svoja tijela i pustiti da ta bol prođe. Umjesto toga grčenjem i panikom povećavamo tu bol, ali i usporavamo prirodan progres poroda.
Nema bezbolnog poroda (mali je promil sretnica koje ne boli ništa). Mnoge žene već unaprijed odluče da neće trpjeti i uzmu epiduralnu. No, ni taj porod nije bezbolan, ne možete imati epiduralnu od početka do kraja poroda, a uz sve ostale rizike epiduralna ne uspije uvijek u potpunosti. Iako vam to možda neće reći na trudničkim tečajevima itekako će vam to pisati na obrascu koji ćete potpisati da ste razumjele efekte i rizike epiduralne prije nego što je primite. One rodilje koje rađaju carskim rezom isto će osjećati bolove kasnije kada lijekovi popuste.
Ali, što učiniti? Kako da se ne bojimo kada je usađeno u nas od malih nogu da je porod nešto što „preživiš“ i moraš biti sretna da ga i uspiješ preživjeti jer s njim ide veliki rizik. Kao da uz sve ostalo u životu ne ide neki rizik.
Suočite se sa tim strahom koji osjećate, nađite njegov uzrok. Pripremite se kako se nositi sa boli i naučite pratnju kako da vam pomogne. Da, imajte pratnju! Pratnju koja će pomoći održati smirenu i opuštenu atmosferu dok rađate, takva pratnja će biti vaša sigurna zona kroz čitav porod. Čitajte priče s lijepih poroda i zamišljajte se kako rađate u takvim scenarijima, zaboravite one filmske.
Zašto ova mama misli da je porođajna bol preuveličana?
Dobro se informirajte o procedurama i praksama u vašem rodilištu i osigurajte se pitanjima za vašu medicinsku podršku. Držite sve opcije otvorene. I prihvatite da ste vi aktivni sudionik poroda koji na njega utječe svojim emotivnim, ali i fizičkim stanjem. Strahu treba pogledati u oči i preuzeti odgovornost. Postat ćete majka, a majke su hrabre.
