Najbolji scenariji poroda su kad porod započne spontano, ali postoje situacije u kojima se porodi moraju i trebaju izazvati tj. inducirati. Inducirani porod je izazivanje kontrakcija maternice raznim opstetričkim tehnikama i lijekovima kako bi se završila trudnoća prirodnim porodom
Inducirani porod je izazivanje kontrakcija maternice raznim opstetričkim tehnikama i lijekovima kako bi se završila trudnoća prirodnim porodom. Najbolji scenariji poroda su kada porod započne spontano, ali postoje situacije u kojima se porodi moraju i trebaju izazvati tj. inducirati. Najčešće se porodi induciraju kad liječnici opstetričari procjene da je dovršenje trudnoće u interesu trudnice i djeteta i/ili bolje rješenje od nastavka trudnoće.
Razni su razlozi indukcije poroda:
- Prenesenost tj. trajanje trudnoće iza 41. tjedna
- Intrauterini zastoj rasta ploda
- Ultrazvučno i klinički veće zrelo dijete
- Kronične ili akutne bolesti majke, kao npr. visoki tlak, bolest bubrega...
- Patologija trudnoće, npr. preeklampsija, manjak plodne vode
- Gestacijski dijabetes
- Prijevremeno prsnuće vodenjaka – je zapravo stimulirani porod. Porod je započeo prsnućem vodenjaka, ali nema trudova. Nakon određenog vremena (svakako unutar 24 sata) trudnice kojima curi plodna voda i dijete je zrelo treba poroditi zbog mogućnosti infekcije djeteta.
Uz medicinske razloge za indukciju poroda i dovršenje trudnoće, mogu biti i osobni razlozi za indukciju poroda koji nemaju medicinsku indikaciju kao npr. želja trudnice, prijedlog opstetričara u njegovo radno vrijeme. To su zapravo programirani inducirani porodi i najčešće se radi o povoljnim lokalnim opstetričkim nalazima i terminskoj gestacijskoj dobi, češće kod višerotki.
U svakom slučaju, ovakvi porodi se planiraju, pa trudnice i njihovi partneri imaju vremena za pitanja i nejasnoće o induciranom porodu koje će im razjasniti liječnik i primalja.
Način indukcije poroda ovisi o Bishop scoru, koji je zbroj određenih vrijednosti kojima procjenjujemo zrelost vrata maternice i otvorenost ušća.
Načini indukcije poroda:
1. Prokidanje vodenjaka ili amniotomija
Umetanje plastične medicinske igle kroz otvoreno ušće i prokidanje vodenjaka najčešće se koristi kod trudnica s vrlo povoljnim lokalnim opstetričkim nalazima (vrat maternice skraćen ili nestao, ušće djelomično otvoreno). U slučajevima indukcije poroda ovim putem treba misliti na činjenicu da prokidanjem vodenjaka određujemo vrijeme unutar kojeg se dijete treba roditi. Ukoliko porod nakon amniotomije traje duže od 12 sati postoji rizik infekcije djeteta i savjetuje se primijeniti antibiotike preventivno. Zapravo se amniotomija najčešće koristi u stimulaciji već započetog poroda.
2. Prostaglandini
Prostaglandini su tvari koje su opisani kao okidači prirodnog poroda. Postoje i u obliku tableta, gelova i ampula. Koriste se za izazivanje poroda najčešće od svih načina i relativno su najsigurniji način indukcije poroda. Djeluju jače na lokalni nalaz nego na tijelo maternice, pa se koriste kod nezrelih lokalnih nalaza tj. kad je cerviks tvrd i održan, a ušće zatvoreno. Nakon primjene, ukoliko izostanu rezultati, mogu se ponavljati u određenom vremenskom periodu. U rijetkim slučajevima mogu izazvati pretjerane kontrakcije maternice i kompromitirati opskrbu ploda kisikom i hranjivim tvarima.
3. Sintocinon (tzv. „DRIP“)
Sintocinon je lijek koji je jednak oksitocinu, hormonu koji se otpušta iz hipofize tijekom poroda i izaziva kontrakcije maternice. Sintocinon se koristi za indukciju poroda kod trudnica sa vrlo povoljnim lokalnim nalazima (cerviks nestao, ušće djelomično otvoreno) i najčešće je u kombinaciji sa amniotomijom tj. prokidanjem vodenjaka. Kao i prostaglandini, može izazvati pretjerane kontrakcije maternice i ugroziti plod, te ga je potrebno oprezno dozirati. Neke rodilje smatraju da su kontrakcije izazvane sintocinonom bolnije od kontrakcija tijekom prirodnog poroda, no dokaza o tome nema. Istina je da su kontrakcije izazvane sintocinonom pravilnije i intenzivnije, ali i da bi doziranje sintocinona trebalo biti individualno. Najčešće se primjenjuje u kombinaciji s epiduralnom analgezijom, kako bi rodilji olakšali porođajne bolove.
4. Balon kateter i slične metode
Indukcija poroda balon kateterom se kod nas još uvijek rjeđe koristi od drugih metoda. Način indukcije je da se balon kateter umetne u cervikalno ušće i puni otopinom, te on onda pritiskom na cerviks izaziva kontrakcije maternice, širenje ušća i početak poroda. Ostavlja se kroz 12 sati i dalje postupak ovisi o lokalnom nalazu. Indukcija balon kateterom zna biti bolna i neugodna zbog pritiska na cerviks, ali on popušta ili prestaje otvaranjem ušća. Nakon indukcije poroda ovim načinom većina žena rodi unutar 24 sata. Najveća prednost ovom načinu indukcije poroda je što ne može uzrokovati pretjerane kontrakcije i ugroženost ploda. Slične metode uključuju dilatatore koje se postave u cerviks i bubre apsorpcijom cervikalne sluzi i tjelesnih tekućina, te stvaraju mehanički pritisak i potiču otvaranje ušća maternice.
Bez obzira koja metoda ili način induciranog poroda bio, treba znati da je primijenjena kako bi se spriječile moguće nepoželjne posljedice za majku i dijete, ili oboje. Inducirani porod treba voditi pod budnim okom medicinskog osoblja, a ukoliko indukcija poroda nije dala rezultate ili dođe do komplikacija, porod se završava operativnim putem, odnosno carskim rezom.
