Spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja dr. Damir Žalac iz Rodilišta i Poliklinike Podobnik za Klokanicu je objasnio što je idealna analgezija, koja se najčešće koristi te koje su značajke, prednosti i nedostaci svake pojedine metode olakšavanja porođajne boli
Osim brige oko toga da s novorođenčetom bude sve u redu, svaka trudnica, osobito prvorotkinja, brine se o oko toga kako će proći porod, odnosno kolika će biti porođajna bol. I to s pravom budući da se porođajna bol smatra jednom od najjačih boli.
Stoga smo od dr. Damira Žalca, spec. anesteziologije, reanimatologije i intenzivnog liječenja iz Rodilišta i Poliklinike "Podobnik", zatražili da za Klokanicu objasni kako se može olakšati porođajna bol, odnosno koje su najvažnije značajke, prednosti i nedostaci svake pojedine metode olakšavanja te boli. Za početak, dr. Žalac ispričao je kako se i kada uopće počela primjenjivati analgezija u porodništvu.
"Tijekom povijesti u svim civilizacijama nastojalo se na razne načine olakšati porođajnu bol. Prekretnica u obezboljavanju poroda dogodila se 1853. godine kada je John Snow, osobni liječnik kraljice Viktorije, kloroformom obezbolio porod njenog osmog djeteta, princa Leopolda. Njena izjava 'blaženi kloroform' promijenila je tijek pristupa analgeziji u porodništvu", objašnjava dr. Žalac.
Četiri vrste analgezije
Prema njegovim riječima, idealna analgezija trebala bi rodilju osloboditi boli, a da pritom ne izazove nuspojave ni kod majke, ni kod djeteta. Dr. Žalac ističe kako problem analgezije poroda nije samo u jačini boli, već i u njenim posebnostima. Naime, bol u trudu je kao i sam trud ciklička pojava, odnosno ima amplitudu koja u kratkom vremenskom periodu prelazi od bezbolnosti do maksimalne jačine boli. Osim toga, ovisno o fazi poroda, bol se prenosi i osjeća na različitim područjima leđa i trbuha.
Vrsta analgezije odabire se ovisno o fazi poroda, stupnju boli te stanju majke i djeteta, a tijekom poroda koriste se četiri osnovne vrste analgezije: regionalna, parenteralna (intravenska), inhalacijska analgezija te nefarmakološke i alternativne metode.
"Četiri su vrste regionalne analgezije u porodiljstvu. Epiduralnom i spinalnom analgezijom blokiraju se živci u području kralježnice, a paracervikalnim i pudendalnim blokom živci u regionalnom području porođajnog kanala. Od svih metoda koje se koriste za obezboljavanje poroda epiduralna i spinalna analgezija osiguravaju najefikasniju blokadu boli. Druge metode ne mogu osigurati potpunu blokadu boli, a da pritom ne dođe do nuspojava", objašnjava anesteziolog.
Epiduralna analgezija
Najčešće korištena regionalna analgezija za porod je epiduralna analgezija, a svoju popularnost zahvaljuje činjenici da se radi o jednostavnoj metodi kojom se u potpunosti uklanja bol s minimalnom mogućnošću nastanka nuspojava i komplikacija. Epiduralni kateter postavlja se u donjem dijelu leđa između kralježaka, a mjesto uboda anestezira se lokalnim anestetikom. U epiduralni prostor tada se uvodi tanki kateter koji tamo i ostaje dok se igla vadi. Rodilja kateter, kaže dr. Žalac, uopće ne osjeća jer je načinjen od inertnog plastičnog materijala koji omekša na tjelesnoj temperaturi tako da se rodilja može slobodno okretati, ležati na njemu i hodati.
Rodilji se prvo daje test doza, a nakon nje i puna doza koja potpuno uklanja bol. No, rodilja ipak i dalje ima očuvan osjet i može micati nogama pa i hodati.
"Postignuta analgezija prosječno traje oko dva sata i može se ponavljati koliko je potrebno, odnosno do poroda. Postignuto stanje najbolje je održavati kontinuiranim uštrcavanjem malih doza razrijeđenog anestetika preko epiduralne pumpe. Na taj se način osigurava bezbolnost do samog poroda, a da pri tome majka može aktivno sudjelovati u istiskivanju djeteta" rekao je dr. Žalac.
Epiduralna jedina blokira bol u trudu
Ističe kako je prednost epiduralne analgezije u odnosu na ostale vrste analgezija za porod što ona osigurava izvrsnu analgeziju, odnosno jedino ona može u potpunosti blokirati bol u trudu, dok druge metode mogu samo smanjiti bol.
"U slučaju rigidnog i čvrstog ušća maternice olakšava otvaranje ušća maternice i time ubrzava porod, a koji puta i uklanja potrebu za carskim rezom. Moguće je ponavljati doze. Postiže se izvrsna postoperativna analgezija, a od izuzetne važnosti je da nema utjecaja na dijete", opisuje anesteziolog.
Iako je mogućnost nuspojava i komplikacija kod epiduralne analgezije minimalna, ta vrsta analgezija ima i svojih nedostataka. Koji su to točno nedostaci, ispričao nam je dr. Žalac.
"Treba znati da preuranjeno postavljanje epiduralne analgezije može dovesti do nestanka trudova pa je ponekad potrebno dovršenje poroda carskim rezom. U toj ranoj fazi poroda, kada trudovi nisu jaki, a ušće maternice nije dovoljno otvoreno, većina rodilja jačinu bolova podnosi bez većih problema. Ali u slučaju vrlo niskog praga boli alternativa su intravenski analgetici za ublažavanje bolova dok se ne stvore uvjeti za epiduralnu analgeziju", pojasnio je anesteziolog. Dodao je i to da davanje "pune" doze anestetika kada je ušće maternice potpuno otvoreno, može dovesti do mišićne slabosti pa majka ne može na samom kraju poroda istisnuti dijete. Takva situacija zahtijeva instrumentalno dovršenje poroda i to najčešće vakuumom.
Ozbiljne komplikacije rijetke
No, instrumentalno dovršenje poroda može se izbjeći adekvatnim vođenjem epiduralne analgezije, odnosno prilagodbom koncentracije i doze anestetika stadiju poroda, ali i individualnim potrebama rodilje te strpljenjem ako to stanje djeteta dozvoljava.
Svaka anestezija donosi određene komplikacije pa tako i ona regionalna, no dr. Žalac ističe kako su ozbiljne komplikacije u regionalnoj anesteziji izuzetno rijetke.
Vrlo teške komplikacije su epiduralni hematom, odnosno krvarenje u epiduralni prostor (učestalost je 1 na 168.000 i kirurški se mora riješiti unutar 24 sata), duboka epiduralna infekcija (učestalost je 1 na 145.000) te trajno oštećenje živca (učestalost je 1 na 70-240.000).
Teže komplikacije su prolazno neurološko oštećenje (učestalost je 1 na 6700) te postpunkcijska glavobolja (učestalost je 1 posto), dok su lakše komplikacije pad krvnog tlaka, jaka motorička blokada, neuspjela analgezija u rasponu od djelomične do potpuno neuspjele blokade boli.
Spinalna analgezija
Pred kraj poroda, kada je dijete već pri samom izlasku, rodilji se može dati mala količina anestetika i analgetika u spinalni kanal. To osigurava izvrsnu analgeziju bez motoričkog ispada, no spinalna analgezija ima ograničeno trajanje od dva do tri sata i veća je učestalost glavobolja.
Pri porodu se može koristiti i paracervikalni blok, no ta se analgezija koristi samo za obezboljavanje prve faze poroda i izvodi se tako da se lokalni anestetik injektira u područje vrata maternice. Druga faza poroda, spontani izgon ili instrumentalno dovršenje poroda može se obezboliti pudendalnim blokom
Parenteralna analgezija (intravenska analgezija)
Najveća prednost parenteralne analgezije je u jednostavnosti primjene, no potpunu analgeziju nije moguće postići bez da se ne pojave nuspojave kod majke ili djeteta.
"Ako se daju previsoke doze kako bi se postigla što bolja analgezija, može doći do ozbiljnih nuspojava kao što su respiratorna depresija, pad tlaka, niskog Apgar skora djeteta", kaže dr. Žalac.
Intravenski analgetici mogu se davati u pojedinačnim dozama, no tada je analgezija neujednačena ili kontinuirano infuzijom što baš i nije pogodno s obzirom na prirodu bola u trudu. Najpogodniji način analgezije bio bi tzv. PCIA (Patient Controlled Intravenous Analgesia), odnosno da rodilja sama sebi prema subjektivnom osjećaju boli dodaje doze.
Inhalacijska analgezija i nefarmakološke metode
Nekada se kao analgezija za porod primjenjivao dušični oksidul (N2O) putem maske, a danas je ta vrsta analgezije za porod napuštena. Postoje i nefarmakološke alternativne metode poput TENS, akupunkture, hidroterapije i hipnoze.
