Mama Dijana Čačić Komadina opisuje svoje iskustvo s prenesenom trudnoćom, dripom i epiduralnom koja joj je olakšala porođaj te šivanjem nakon poroda, za koje kaže da joj je bilo najgori dio cijele priče. Pošaljite nam i vi svoju priču s poroda!
U sklopu akcije dijeljenja priča na Klokanici, ovaj mjesec pozivamo vas da podijelite svoju priču s porođaja. Rođenje djeteta mijenja nas i cijeli naš svijet, a sam porod jedno je od najintenzivnijih iskustava u životu žene. No svaka žena je drugačija, pa tako i svaki porođaj.
Podijelite svoje iskustvo s poroda! Pošaljite nam priču, a objavljene priče nagrađujemo
Naša čitateljica Dijana Čačić Komadina, mama petogodišnjeg Ivana, poslala nam je svoju priču s poroda, a dobila je i poklon paket Superfoods.
Rodila sam 2011. u riječkom rodilištu, a ovo je moja priča. 23. i 27. siječnja završila sam u predrađaoni, ali ništa od toga, CTG pokazuje jako slabe trudove, bila sam otvorena samo centimetar. 27. me i zadrže u bolnici i onda čekanje, ono nešto malo trudova koje sam imala su nestali, CTG mi rade svaki dan, slušaju otkucaje srca više puta na dan. Umirem od dosade u bolnici, hvata me i panika jer sam prenijela više dana, suprug ide razgovarati s liječnikom, kaže da vikendom ne rade inducirane, a čekati se može i do 14 dana.
Dugo čekanje na dripu
U ponedjeljak na pregledu, kad mi je prošlo 8 dana od termina, kaže doktor da nećemo više čekati, a ja mu kažem da se slažem s njim, sva sretna jer mi je već bilo dosta čekanja, a i bojala sam se za bebicu.
Prenesena trudnoća može biti opasna za bebu
Daju mi jednu dozu gela u 9 sati, ali napominju da prvorotkinjama nekad treba čak do 3 doze da se otvore, ležim i čekam, od trudova ništa, CTG naravno ništa ne pokazuje, svako malo pitaju boli li me nešto. Nakon nekih dva sata počinju napokon trudovi, ležim u krevetu i šutim, cimerice se čude kako to dobro podnosim, boli sve jače i jače. Pregled je trebao biti u 15 sati, doktor kasni, dolazi oko 15.30, ali prvo prima na pregled ženu koja je taj dan isto primila gel jer je njoj pukla plodna voda. Sjedim ispred ordinacije i slušam nju jadnu kako stenje dok je doktor pregledava, čujem i kako joj kaže da će dobiti epiduralnu. Pomišljam da ona sigurno ima neku vezu jer i ja bih epiduralnu!
Nju voze u rađaonu, ja idem na pregled koji je užasno bolan, hvatam doktora za ruku, pa sestru za ruku, derem se da neću više, doktor mrtav-hladan kaže: "Pa vi se uopće niste pripremili za porod". Pitam za epiduralnu, kaže da ćemo vidjeti dolje pa zaključujem da ništa od toga.
Prigovarali su mi da sam dobila previše kila
Taman dolazi suprug jer je vrijeme posjeta, kažem njemu i cimericama da mi neće dati epiduralnu, a onoj curi su je ponudili jer očito ima veze. Tužna sam zbog toga. Odvode me dolje, odmah daju klistir, nakon njega i tuširanja baš je lijepi osjećaj, nekakvo olakšanje. Smještaju me u boks i spajaju na CTG, trudovi skoro na svakih minutu, boli za poludjeti, dolazi muž i sjedne pokraj mene, povraćam vodu koju sam popila u kupaoni pa mi kažu da ne smijem više piti!
Čujem doktora kako govori: "I ova je za epiduralnu", ja sretna k'o Nova godina, ubrzo dolaze dvije žene, jedna starija anesteziologinja i još jedna koja joj pomaže, prigovara mi da sam dobila previše kilograma u trudnoći, da će mi teško dati epiduralnu jer su mi leđa mesnata, nabacuje da vidi kako sam imala dobar apetit u trudnoći, ova druga me brani i kaže: "Pa sve trudnice imaju dobar apetit".
Kažu da ih moram slušati i dobro surađivati, objašnjavaju da se dobro moram skvrčiti kao mačka, a na ubod da se ni slučajno ne pomaknem. Shvatila sam to ozbiljno, ukipila se, sve samo da uspije i smanji mi bol. Uspjelo je, brzo se bol smanjila, skoro više nisam ni osjetila trudove. "Koje olakšanje", kažem suprugu. "E ovako se može".
Iznenadio me jak pritisak na analni otvor
Dolazi doktor i zeza me da mi je sada izraz lica sasvim drugačiji, napokon sam opuštena, s epiduralnom je sasvim druga priča.
Ona cura u boksu do mene koja je isto primila gel i epiduralnu rađa bebicu, čuje se plač, muž i ja smo se raznježili, i ohrabrilo me to. Zaključujem da ću i ja tako brzo roditi, ali ipak nije bilo tako, sve se odužilo. Beba nije u dobrom položaju, prebacuju me na desni bok, otkucaji srca na granici tahikardije, trudovi sve slabiji i slabiji, pojačavaju drip, a smanjuju epiduralnu, zovu još jednog doktora. Stavljaju mi kateter, mokraća koncentrirana pa mi sada kažu da moram piti, muž mi svako malo dodaje šalicu sa vodom.
Onda nešto što me iznenadilo - jak pritisak na analni otvor. Kaže doktor da je to dobar znak, opet pregleda, ali ništa, još nije dobro spušten. Taj pritisak je bio tako neugodan, kao da će mi eksplodirati onaj drugi otvor. Ja bih tiskala, kažu da još nije vrijeme.
Drip mi pojačali na čak 35 kapi da trudovi učine svoje i spuste bebu dolje, trudove malo jače osjećam, ali i dalje je to ništa naspram onih prije epiduralne. Suprug mi daje mobitel, zovem mamu, kažem joj opušteno: "Hej, bok, mama, još malo pa ću roditi" i tako čavrljamo kao da sam doma na kauču i pričam s njom. Epiduralna je stvarno zakon!!!!!!!!!!!!
Šivanje me boljelo više nego porod
Kažu da me moraju pripremiti na epiziotomiju pa me briju, valjda daju injekciju i objašnjavaju kako da tiskam, tiskam tako par puta, derem se, ali ne od boli nego od šoka. Kaže babica da još jednom zažmirim i jako tiskam. Napravim tako, čuje se cvak-cvak, osjetim samo kako mi se krv slijevnula niz nogu, otvaram oči, vidim vade mi bebicu, nisam očekivala da će tada izaći.
Ali uhvatila me panika, paranoja, vičem: "Mrtav je, nije živ, mrtav je!". Kažu mi: "Ma živ je, ali treba mu vremena". Uzimaju ga tamo, aspiriraju, dolazi pedijatar, pregledavaju, počinje plakati i stavljaju mi ga na prsa. Velika beba - 4170 i 54 cm. Pitaju me jesam li imala dijabetes u trudnoći, kažem da ne nego je mali na mamu jer i ja sam imala 4200. Sjetim se odjednom na posteljicu, kaže doktor da opet moram tiskati i to je s lakoćom izašlo.
Pozdravljam se sa suprugom. Šivaju me dok mi je beba na prsima, to me jako jako boljelo, a doktor je bio bez milosti, to mi je najgori dio cijele priče, ali prošlo je i to. Jako sam bila ponosna na sebe. Vezano za porod - najviše me iznenadio taj pritisak kada se beba spustila i jako obilno krvarenje prve dane. Prisustvo muža na porodu i epiduralnu toplo bih preporučila svakoj rodilji.
12 neugodnosti nakon poroda na koje vas nitko nije upozorio
Akciju dijeljenja priča od 1. do 29. ožujka podržava Encian i autori četiri objavljenih priča dobit će Superfoods pakete.
Superfoods by Encian linija uključuje nutritivno bogate namirnice kao kompenzaciju za nutrijentima osiromašen suvremen način prehrane. Superfoods namirnice u prahu i sjemenke su provjerene kvalitete, iz organskog uzgoja bez primjene umjetnih gnojiva i pesticida. Posjetite Encian web stranicu te uz sve proizvode iz Encian asortimana pronađite i mnoštvo ideja za ukusna jela i napitke te pročitajte zanimljive članke od poznatih gastro blogerica.
Podijelite svoje iskustvo s poroda! Pošaljite nam priču, a objavljene priče nagrađujemo
