Kako djecu možemo psihološki cijepiti da budu otpornija na životne izazove i zašto danas vlada 'epidemija popustljivog odgoja', objasnile su psihologinje i pedagoginje Majda Rijavec i Dubravka Miljković
Cijepimo se protiv raznih bolesti, kupujemo police osiguranja, ugrađujemo alarme u kuće, stanove i automobile, spremamo hranu da ne izumremo preko zime, a onda - padnemo ispit, ostanemo bez posla, ostavi nas partner, iznevjeri prijateljica, izgubimo omiljene naočale (sve zajedno ili pojedinačno) i - slomimo se. Što (ni)smo radili kao roditelji ako se i naše dijete jednoga dana nađe u takvoj situaciji? Kako ga možemo psihološki cijepiti da bude otpornije na životne izazove?
Prof.dr.sc. Majda Rijavec i prof.dr.sc. Dubravka Miljković s Učiteljskog fakulteta u Zagrebu na konferenciji 'Mliječni zub' govorile su o epidemiji popustljivog odgoja i psihološkom cijepljenju, pojmu koji je američki psiholog Martin Seligman bavio u svojoj knjizi 'Optimistično dijete'. „Kad bih ja danas bio mlađi znanstvenik, i dalje bih se bavio imunizacijom. Ali umjesto da djecu imuniziram fizički, činio ih to na vaš način. Imunizirao bih ih psihološki. Provjerio bih mogu li se takva djeca bolje oduprijeti oboljenjima – i mentalnim i fizičkim", rekao je Seligman.
Fizički se cijepimo gotovo svi, ali kako psihički?
Profesorice Rijavec i Miljković govore o naučenoj bespomoćnosti, odnosno o tome kako smo naučili odustajati umjesto da pokušavamo promijeniti stvari. Upravo zbog toga je djeci i mladima danas teško oporaviti se od neuspjeha i padova. Danas je prisutna tzv. epidemija popustljivog odgoja koja je zapravo poziv roditeljima da preuzmu odgovornost za svoju djecu i pruže im ono što stvarno trebaju da bi rasla, razvijala se i naučila voljeti.
Epidemija popustljivog odgoja sastoji se od tri elemenata:
- pretjerano davanje – previše odjeće, aktivnosti, igračaka, zabave, zajedno sa celebrity kulturom 'Hoću odmah i sada', koja nameće ideju instant uspjeha, a težak rad i zalaganje nisu važni te se povećava opsjednutost sobom, a potkopava otpornost, a uz to i nedostatak samokontrole
- prezaštićenost - 'Omotavanje u pamuk': tzv. helikopter roditelji koji ne žele da djeca iskuse bilo što negativno, štite ih od svega te na taj način potkopavaju otpornost, a upravo se svladavanjem teškoća razvija otpornost
- slaba struktura - dijete dominira u obitelji, ono nema dužnosti, malo je pravila i/ili se ne traži pridržavanje pravilima
Najveći problem popustljivog odgoja: kad dijete postane šef
Zašto popustljivo roditeljstvo na duži rok nije pametna ideja?
Svi želimo sreću, kako za sebe, tako i za svoju djecu te je ostvarujemo vanjskim i unutarnjim ciljevima. Vanjski ciljevi ovise o okolnostima, ne ovise o nama već i o okruženju i drugima. Oni uključuju novac, ljepotu (imidž) i slavu, a ukoliko prevladavaju - možemo postati zarobljenici statusnih simbola, slobodnih aktivnosti i mode. S druge strane, unutarnji ciljevi odnose se na osobni rast i razvoj, doprinos zajednici i emocionalnu bliskost. Unutarnji ciljevi povezani su s većom psihološkom dobrobiti, a vanjski ciljevi ne povećavaju te čak ponekad i smanjuju psihološku dobrobit.
Upravo dugoročno popustljivo roditeljstvo sa sobom nosi posljedice, odnosno veću usmjerenost na vanjske ciljeve, više anksioznosti, veći rizik za depresiju i nezainteresiranost za druge (osim u slučaju osobne koristi).
Kolumna Kristine Kos: Nemojte uništiti svoju djecu učinivši im život lakšim
Psihološka otpornost znači da možemo ustati, krenuti dalje te psihološki napredovati
Ideja da moramo biti savršeni razvila se pod utjecajem medija: oni su potaknuli uspoređivanje s bogatima i slavnima, potaknuli osjećaj nedoraslosti i preuveličali neizbježne probleme i poteškoće. Zbog osjećaja da ne možemo postići savršenost - narušava nam se otpornost. No, možemo se oporaviti. Otpornost je zapravo sposobnost da se nosimo sa životnim teškoćama i da možemo ustati, krenuti dalje te psihološki napredovati.
Umjesto da govorimo kako su negativne emocije loše, umjesto da ih susprežemo što nam izaziva dodatne negativne emocije, trebamo znati da su negativne emocije važne te da nas potiču da napravimo stvari drugačije. Negativne emocije su normalne i ne traju vječno.
Kad govorimo o odgoju djeteta, treba naglasiti kako usmjeravanjem, osvještavanjem i pomaganjem djetetu da prepozna važnost unutarnjih ciljeva dugoročno 'psihološki cijepimo' dijete i pomažemo mu da razvije psihološku otpornost. S druge strane, kada smo kao roditelji previše popustljivi, kada nemamo jasnu strukturu - djeca počinju cijeniti vanjske ciljeve i na taj način shvaćaju sreću.
Kako razviti psihološku otpornost?
Kako bi dijete razvilo psihološku otpornost, roditelji trebaju postaviti prave izazove (ciljeve koji su za jednu stepenicu viši od onoga što dijete može). Nadalje, treba promijeniti perspektivu i umjesto govorenja da su negativne emocije loše, treba zapamtiti kako su one važne. Iako nema istog recepta za sve, važno je da roditelji znaju kako djeca testiraju granice, a previše davanja, prezaštićenost i slaba struktura dovode do vanjskih životnih ciljeva, a time i manje psihološke dobrobiti, odnosno sreće.
