Kad djeca shvate posljedice svojih postupaka, nauče sami donositi odgovorne odluke. Montessori škole potvrđuju da kažnjavanje nije učinkovit način na koji djecu učimo raditi ispravne stvari.
Jedna je majka priznala: “Kao i mnogi montessorijanci, i moje je dijete od svog 6. mjeseca života koristilo staklene čaše za piće. Ljudi se ponekad pitaju: „Zar se čaša neće razbiti? Neće li dijete proliti vodu? "Odgovor je naravno, da! To je prirodna posljedica ukoliko čaša padne na pod ili se prevrne.”
U slučaju prolijevanja, zaustavljamo ono što radimo i brišemo mokru površinu. S vremenom dijete uči biti opreznije, jer vidi što se događa ako se tako ne ponaša. takva opažanja mogu se primijeniti na sve vrste ponašanja, od jednostavnih stvari poput prosipanja nekog sadržaja, do složenijih situacija poput ljubaznog ophođenja s braćom i sestrama.
Montessori škole i domovi koriste prirodne načine učenja, jer ne žele da se djeca ponašaju dobro iz straha od kazne, one žele da djeca čine ispravne stvari, jer razumiju utjecaj svojih postupaka na svoje ponašanje. Ovi članci iz časopisa Psychology Today potvrđuju da kažnjavanje nije učinkovit način na koji djecu učimo raditi ispravne stvari. Umjesto toga, djecu se potiče da lažu o svom ponašanju i sramoti ih se te se stoga osjećaju loše. To nadalje šteti našoj međusobnoj povezanosti, a upravo je to najsnažniji alat koji ima utjecaj na ponašanje našeg djeteta.
Alternativno, dijete koje razumije posljedice svojih postupaka, naučit će donositi odgovorne odluke svojom voljom, umjesto da takve odluke donosi samo zato da izbjegne kaznu. Donijet će dobre odluke čak i kad ih vi ne tražite, jer razumije razlog zbog kojih ih donosi. A kad se posklizne, što se isvima nama ponekad dešava, nadamo se da će uvidjeti da je i to, iako neugodna, posljedica njegovog čina.
Odabir načina discipliniranja djeteta osobni je izbor, često i sporan, ali ako želite pokušati koristiti Montessori metodu kod kuće, evo 10 primjera za početak:
1. scenarij: Vrijeme je da krenete u park, a tvoj sin odbija obuti cipele.
Posljedica: Morat će sjediti na klupi s tobom u parku, a ne igrati se, jer nije sigurno igrati se na igralištu neobuven.
2. scenarij: Tvoja kći baca sav grašak na pod za vrijeme večere.
Posljedica: Ne smije pojesti grašak koji inače obožava.
3. scenarij: Tvoj sin ostavlja igračke vani, unatoč tvojim molbama da ih pospremi.
Posljedica: Kiša pada i jedna od njegovih omiljenih igračaka je sada uništena i mora je baciti.
4. scenarij: Tvoja kći naziva sestru ružnim imenom.
Posljedica: Njena sestra više se ne želi s njom igrati.
5. scenarij: Tvoja kći udarila je nekoga na igralištu.
Posljedica: Kažeš svojoj kćeri da joj ne možeš vjerovati da se igra sama u parku, jer ozljeđuje druge ljude. Ona mora sjediti s tobom na klupi dok ti ne shvatiš da se može ponovno sigurno igrati s drugima.
6. scenarij: Tvoj sin trči po kući, pali i gasi svjetla, što je protivno kućnim pravilima.
Posljedica: Svjetiljka se pokvarila i on za popravak treba koristiti svoj džeparac.
To treba reći u što neutralnijem tonu. To nije predavanje, ti samo objašnjavaš utjecaj njezinih izbora i jasno stavljaš do znanja da takvo ponašanje nije prihvatljivo.
Također možeš objasniti dugoročne posljedice takvog ponašanja, ako to tvoje dijete može razumjeti. Mogla bi reći: "Ako udariš drugu djecu, ona se neće htjeti igrati s tobom".
7. scenarij: Tvoj je sin nepažljiv prema knjigama iz knjižnice.
Posljedica: Sklonila si knjige iz knjižnice, objašnjavajući da ako se ne može pažljivo odnositi prema njima, neće ih moći čitati, jer one moraju biti u dobrom stanju kad se vraćaju u knjižnicu.
8. scenarij: Tvoja se kći igra u dvorištu. Tražila si od nje da pazi na biljke u vrtu, ali ona stalno gazi po njima.
Posljedica: Tražiš od nje da uđe u kuću. Ako ne može poštovati vrtne biljke, neće se moći igrati u njemu.
9. scenarij: Tvoj sin se baca po podu od bijesa svaki put kad mora napustiti kuću svog prijatelja.
Posljedica: Kad dođe sljedeći poziv za igranje, objašnjavaš djetetu da više neće ići kod tog prijatelja, sve dok ne odluči lijepo se ponašati kad dođe vrijeme za odlazak kući.
10. scenarij: Dijete se noću više puta ustaje iz kreveta, i budi te nekoliko puta.
Posljedica: Ujutro mu objasniš da si preumorna da bi mu napravila palačinke kao obično, jer si se toliko puta noćas budila. Stoga će jutros dobiti samo jednostavan doručak s tostom ili žitaricama.
Ključno je na ovaj način postići da tvoje dijete razumije logiku odnosa povezanosti svojeg ponašanja i posljedica. Za razliku od kazne, na ovaj način ne posramljujete vaše dijete ili ne potičete u njemu strah. Jednostavno mu prenosite poruku da djela imaju posljedice. Drugim riječima, nećete trebati predavati ili vikati na svoje dijete, jer posljedice govore same za sebe.
