Dječja psihologinja objašnjava zašto sramežljivost kod djece treba slaviti, a ne odnositi se prema tome kao prema problemu koji treba riješiti te donosi nekoliko ključnih savjeta za roditelje sramežljive djece
Dječja psihologinja Vanessa La Pointe za portal Babyology objasnila je zašto je sramežljivost prirodna te se događa s razlogom, ali i izdvojila nekoliko ključnih savjeta za roditelje sramežljive djece.
Već dugo vremena društvena djeca se slave dok sramežljiva izazivaju zabrinutost, posebno kod roditelja. Dobronamjerni roditelji često bi htjeli da njihovo dijete pobjedi svoju sramežljivost ili razmišljaju o dodatnim aktivnostima ili druženjima kao potencijalnom 'lijeku' za svoje sramežljivo dijete.
Na ove, ali i mnoge druge načine, sramežljivost je jako često etiketirana i patologizirana. S druge strane, razumijevanje razvojnih potreba djeteta može baciti potpuno drugačije, pozitivno svjetlo na sramežljivost.
Sramežljivost je normalna, prirodna i događa se s razlogom
Zašto? Zato jer smo bića koja traže pripadnost i privrženost, a to znači dvije stvari. Prva je da je tvoje dijete došlo na ovaj svijet znajući da bez tvoje ljubavi ne može preživjeti stoga bilo tko ili bilo što što stane na put tome, dijete može vidjeti kao problem. To znači da će se dijete usmjeriti pa čak i prianjati prema tebi i istovremeno usmjeriti suprotno od drugih ljudi pa čak ih i odbaciti. Kako to izgleda? Kao sramežljivost.
Druga stvar je da je tvoje dijete prirodno usmjereno prema tebi zbog vodstva i putokaza, a ne prema drugima. Razmišljaj o tome na ovaj način: Bi li željela da je tvoje dijete usmjereno prema nekoj nepoznatoj osobi? Ne.
4 tipa povezanosti između djece i roditelja
To je zbog toga jer ne možeš sa sigurnošću znati možeš li vjerovati nepoznatim ljudima da će na umu imati djetetove najbolje interese. Ispada da to i tvoje dijete zna, iako na intuitivnoj razini. Djeca su rođena s instinktom da odbace utjecaj onih s kojima ne osjećaju povezanost.
Stoga sramežljivost zapravo uopće nije problem koji treba riješiti. Zapravo se radi o briljantnoj prilagodbi koju treba razumjeti unutar konteksta zdravog dječjeg razvoja.
Kako bi roditelj trebao znati što je normalno, a što nije?
Kad je u pitanju sramežljivost, 99 posto vremena radi se o normalnoj stvari. Onih 1 posto obično uključuje značajnu povijest traume zbog koje dijete ne razumije kako odnosi funkcioniraju.
Opseg intenziteta može se objasniti jednim ili više faktora povezanih s temperamentom ili životnim iskustvima. A ovisno o tome koliko su značajni ti faktori, dijete će imati snažniji ili suptilniji instinkt odbaciti one s kojima nisu povezani. Zbog toga se predstavljaju kao manje ili više sramežljivi.
Ne pokušavaj 'riješiti' djetetovu sramežljivost
Uzmi u obzir djetetov temperament. Djeca koja su osjetljiva, mogu se činiti i sramežljivija. To je djelomično zato jer imaju snažnije instinkte oko svega i zbog toga snažnije reakcije na te instinkte, uključujući i instinkt odbacivanja utjecaja drugih ljudi. Osjetljiva djeca imaju snažnije reakcije na svijet oko njih zbog čega imaju veću potrebu za emotivnim razgovorom s roditeljima.
Važno je da roditelji ne pokušavaju 'disciplinirati' osjetljivo dijete kako bi ih pokušali učiniti više ekstrovertnim ili društvenim. Umjesto toga, roditelji bi trebali poštovati djetetovo prirodno izražavanje samoga sebe.
Rečenica poput: "Pozdravi tetu Jasnu", ne prepoznaje djetetove potrebe niti potiče iskrenu reakciju. Najčešće zapravo roditeljski strah od nepristojnosti rezultira ishitrenim i frustrirajućim roditeljstvom.
Umjesto toga, slavi sramežljivu prirodu svog djeteta. U tom trenutku, pogledaj tetu Jasnu, pozdravi je i dopusti djetetu da stane iza tebe. Nema potrebe za ispričavanjem za djetetovo ponašanje. Ako osjećaš krivnju, želiš da svi oko tebe budi sretni ili želiš dobiti potvrdu od drugih da dobro obavljaš svoj posao kao roditelj, to je tvoj, a ne djetetov problem. Ako je tvoje dijete sramežljivo, jednostavno prihvati to!
Cilj je stvoriti nova objašnjenja za sebe o tome što sramežljivost znači. Sramežljivost je normalna, zdrava i rezultat toga da je tvoje dijete briljantno usklađeno sa svojim razvojnim potrebama, kao i sa svojim temperamentom te iskustvima. Tvoje dijete u tebi traži samopouzdano vodstvo, a to se izražava u zdravoj povezanosti. Bez krivnje i bez isprika.
