U studenom se obilježava Svjetski dan šećerne bolesti od koje u svijetu danas boluje više od 800 milijuna odraslih osoba. Evo što nam je o dijabetesu rekao dr. Božidar Perić, dr. med., specijalist interne medicine, subspecijalist endokrinologije i dijabetologije
Više od 800 milijuna odraslih u svijetu boluje od dijabetesa - dvostruko više od brojeva koje su sugerirale ranije procjene, a više od polovice njih u dobi od 30 godina naviše se ne liječi, pokazala je nova studija.
Globalna stopa dijabetesa udvostručila se od 1990. s oko 7 posto na 14 posto, navodi se u studiji, što je uglavnom potaknuto povećanjem broja slučajeva u zemljama s niskim i srednjim prihodima.
Na današnji datum, 14. studenoga, obilježava se Svjetski dan šećerne bolesti, i to po preporuci Međunarodne dijabetičke federacije (eng. IDF). Dodatno osvještavanje šire javnosti ovom simboličkom obljetnicom krajnje je potrebno obzirom na i dalje prisutne nepovoljne epidemiološke pokazatelje u kontekstu i dalje rastućeg trenda obolijevanja od ovog tihog ubojice modernog doba. U Republici Hrvatskoj registrirano je gotovo 400 000 osoba oboljelih od šećerne bolesti.
Činjenica je da u današnje vrijeme raspolažemo s neusporedivo većim znanjem u odnosu na ranija desetljeća. Novim generacijama lijekova za liječenje šećerne bolesti brže i značajno efikasnije postižemo bolju glukoregulaciju i bolju kvalitetu života osoba oboljelih od šećerne bolesti. Postavlja se pitanje gdje tu struka mora napraviti ključan iskorak s ciljem preokreta evidentno negativnih trendova. Koja je tu uloga pojedinca, šire zajednice, zdravstvenog sustava?
Kako spriječiti pojavu šećerne bolesti i kako je pravovremeno otkriti?
Šećerna bolest je rezultat generiranog učinka niza rizičnih čimbenika poput prekomjerne tjelesne težine, odnosno pretilosti, zatim nedostatne fizičke aktivnosti i 'loše' prehrane s prekomjernim kalorijskim unosom i prevelikim udjelom ugljikohidrata u našoj prehrani.
Obzirom da u pravilu prođe više godina asimptomatskog tijeka šećerne bolesti, pitamo se na koji način osvijestiti medicinsku struku i širu javnost da se poduzmu medicinski opravdani koraci i pravovremeno procijeni rizik za pojavu šećerne bolesti.
Šećerna bolest definitivno se ne razvija u kratkom vremenskom periodu ili jednostavnije rečeno 'preko noći'. Njoj prethodi višegodišnji period također definiranog i u kolokvijalnom razgovoru sve prisutnijeg i prepoznatljivijeg poremećaja metabolizma ugljikohidrata - inzulinske rezistencije.
Inzulinska rezistencija je, kao i šećerna bolest, u osnovi poremećaj metabolizma ugljikohidrata praćen nedostatnim perifernim učinkom inzulina, čija je glavna zadaća olakšati prijelaz šećera iz krvi u ciljana tkiva. Radi održavanja ravnoteže glukoze u krvi u uvjetima inzulinske rezistencije, kao nužan odgovor u smislu obrambenog mehanizma dodatno se aktiviraju Langerhansovi otočići u gušterači i kod veće izloženosti ugljikohidratima reagiraju povećanim izlučivanjem inzulina u krv, što nazivamo hiperinzulinemijom.
Kako prepoznati inzulinsku rezistenciju i postoje li neki tipični simptomi i znakovi inzulinske rezistencije?
Na sreću, postoje. Prilikom nagle izloženosti povećanoj koncentraciji inzulina u krvi, osobito nakon obroka s većim ili manjim udjelom ugljikohidrata, dolazi do smanjenja koncentracije glukoze u krvi ili hipoglikemije (<3,9 mmol/L). Tada se aktiviraju obrambeni mehanizmi u organizmu koji sprječavaju daljnje produbljivanje hipoglikemije koja nosi rizik izrazito nepovoljnih posljedica općenito po ljudski organizam.
Aktivaciju spomenutih obrambenih mehanizama osjetimo kao opću slabost, malaksalost, lupanje srca, nervozu. Obzirom na veliki adaptabilni kapacitet ljudskog organizma na stanje poremećenog metabolizma ugljikohidrata, s vremenom u pravilu epizode postprandijalnih hipoglikemija su nešto rjeđe. Anabolički učinak samog inzulina čini dodatni doprinos debljanju, čak i kod naizgled nepretjeranog kalorijskog unosa, kako se često znamo tješiti.
U praksi se često griješi i u stanjima kontinuiranog prirasta na tjelesnoj težini, kada se često smatra da je riječ o poremećaju rada štitnjače, što u određenim situacijama i bude tako. No ako uz ponavljano uredne parametre štitnjače se i dalje debljamo, svakako je potrebno sa strane medicinske struke produbiti dijagnostičko promišljanje i posumnjati na neki drugi razlog debljanja.
Dva su načina na koji možemo procijeniti imamo li inzulinsku rezistenciju:
- Jednostavniji i nešto manje pouzdan je određivanje bazalnih vrijednosti šećera i inzulina u krvi i izračunavanje tzv. HOMA-IR indeksa
- Drugi, nešto pouzdaniji način je određivanje 2-satnog OGTT s inzulinom, pretrage dostupne u sve većem broju laboratorija, a koja će nam ipak dati potrebnu komponentu postprandijalnog odgovora glukoze i inzulina nakon provedenog standardnog opterećenja glukozom
Trudnice i gestacijski dijabetes
Ondje gdje su pomaci ipak vidljivi u svakodnevnoj praksi su trudnice. Svaka trudnica prolazi standardni probir na gestacijski dijabetes, što je svakako za pohvaliti. Medicinsko opravdanje je tim veće jer svaka peta do šesta trudnica boluje od gestacijskog dijabetesa i nosi veći rizik nepovoljnog tijeka trudnoće.
U podlozi gestacijskog dijabetesa je svakako inzulinska rezistencija koja se dodatno produbljuje pod utjecajem trudničkih hormona. Također nas kod trudnica jako veseli da velika većina utvrđenih gestacijskih dijabetesa se vrlo učinkovito drži pod kontrolom bez ikakve medikamentne terapije. Ono što svakako treba dalje pratiti i educirati trudnice o potrebi redovite tjelesne aktivnosti i provođenju zdrave prehrane i nakon trudnoće jer svaka treća trudnica s gestacijskim dijabetesom u pravilu razvije tip 2 šećerne bolesti u desetogodišnjem periodu.
Djeca i dijabetes
Osim kod trudnica, na prevenciju debljine i pravovremeno utvrđivanje inzulinske rezistencije valja posebno voditi brigu u djece i adolescenata. Nepovoljni epidemiološki podaci zadnjih godina i desetljeća o prekomjernoj tjelesnoj težini i pretilosti dovelo je do promjene paradigme o šećernoj bolesti tipa 2, kao o 'staračkom dijabetesu'. Svjedoci smo sve veće pojavnosti inzulinske rezistencije, čak i šećerne bolesti kod sve mlađih osoba, tu nažalost ne zaostaju ni djeca niti adolescenti.
Dijabetes je sve češći kod djece mlađe od 5 godina, a ovo su simptomi
Kako liječenju, tako i prevenciji šećerne bolesti treba pristupiti vrlo slojevito. Uloga liječnika različitih specijalnosti (obiteljski liječnici, dijabetolozi, pedijatri, specijalisti školske medicine) je tu vrlo bitna, ne i jedina. Obitelj, kao kolijevka čovječanstva nosi ključnu ulogu u stjecanju zdravih životnih navika, poput zdrave ishrane i redovite i svakodnevne tjelesne aktivnosti. U svom doprinosu prevencije ranijeg javljanja šećerne bolesti izuzete nisu niti institucije poput dječjih vrtića, škola, udruga, lokalnih i nacionalnih politika, općenito šire društvene zajednice.
Piše: dr. med. Božidar Perić, specijalist interne medicine iz Poliklinike Perić – Staničić, Centar za bolesti štitnjače, dijabetes i metabolizam
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Miss7Mama dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Miss7Mama te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.