Simptomi koji ukazuju da se u djeteta razvija šećerna bolest prvenstveno su učestalo mokrenje i povećana žeđ, a dio djece osjeća pojačanu glad i uzima veću količinu hranu, no usprkos tome gubi na tjelesnoj težini. Pročitajte kako se dijabetes dijagnosticira i kako se provodi liječenje
Dijagnoza dijabetesa melitusa uključuje širok raspon bolesti koje su karakterizirane povišenom koncentracijom glukoze u krvi. Inzulin je jedini fiziološki važan hormon koji snižava razinu glukoze u krvi. Kao posljedica smanjenog izlučivanja inzulina iz beta stanica gušterače nastaje šećerna bolest tip 1 (dijabetes melitus tip 1 ili inzulin ovisni dijabetes melitus), dok smanjena osjetljivost stanica jetre, mišića i masnih stanica na djelovanje inzulina prvenstveno kao posljedica pretilosti, dovodi do šećerne bolesti tip 2 (dijabetes melitus tip 2 ili inzulin neovisni dijabetes melitus).
U djece i adolescenata najčešće se javlja inzulin ovisna šećerna bolest, odnosno radi se o dijabetesu tip 1 koji je nastao kao posljedica autoimunih procesa u organizmu.
Utjecaj vanjskih faktora na razvoj bolesti
Učestalost ovog oblika dijabetesa u zadnjih 50 godina značajno raste. Istovremeno se uočava sve češća pojava bolesti u sve mlađe djece, posebno u one mlađe od 5 godina. Ovaj porast podupire tezu o važnosti vanjskih faktora u nastanku dijabetesa tipa 1 obzirom da se promjenama genske osnove teško može objasniti ovako brz porast učestalosti neke bolesti. Epidemiološke studije pokazale su da se učestalost dijabetesa tip 1 razlikuje u različitim populacijama, npr. najniža je u Kini i Venezueli, dok je najviša u skandinavskim zemljama i Sardiniji. Hrvatska spada u grupu zemalja s visokim rizikom za nastanak dijabetesa tip 1 prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji s obzirom na to da se godišnje u nas dijagnosticira dijabetes u više od 15 djece i adolescenata na 100 tisuća djece iste dobi, odnosno da se dijabetes melitus tip 1 u Hrvatskoj godišnje dijagnosticira u oko 130 do 160 djece.
Ono što je također zabrinjavajuće je godišnji porast učestalosti koji je viši od 5% s tim da je najveći u djece mlađe od 5 godina. Iako se zadnjih godina postigao značajan napredak u poznavanju epidemiologije ovog oblika dijabetesa, još uvijek nisu razvijene metode koje bi bile učinkovite u prevenciji dijabetesa tip 1 ili identificiranju faktora okoliša koji doprinose nastanku ove bolesti.
Dijabetes tip 2 problem u cijelom svijetu
S druge strane dijabetes melitus tip 2 (inzulin neovisni dijabetes melitus) u djece i adolescenata postaje važan javno zdravstveni problem u cijelom svijetu. Iako je u nas učestalost tip 2 dijabetesa u ovoj dobnoj skupini značajno manja, obzirom na epidemiju pretilosti koja i u Hrvatskoj također poprima značajne razmjere pitanje je vremena kada će ovaj oblik dijabetesa po učestalosti činiti značajan dio naših bolesnika. U Sjevernoj Americi već sada više od 30% novodijagnosticiranih bolesnika sa šećernom bolešću ima upravo ovaj oblik bolesti što je u uskoj vezi s epidemijom debljine u mladih. Za usporedbu je podatak da su ti bolesnici sredinom 90-tih činili samo 2-4% svih bolesnika s dijabetesom u populaciji djece i adolescenata u Sjevernoj Americi.
Iz tog su razloga pedijatrijski endokrinolozi kao što je već ranije učinjeno za liječenje bolesnika s dijabetes melitusom tip 1 pokrenuli formiranje timova koji se sada posebno bave liječenjem pretilosti i posljedično dijabetesa tip 2, a takvi su timovi formirani i u nas. Epidemija dijabetesa tip 2 nije ograničena samo na SAD. Naime, oko 80% novodijagnosticiranih bolesnika s dijabetesom u Japanu ima tip 2 dijabetes, što se i tamo javilo paralelno s povećanom učestalošću debljine. Dodatno je zabrinjavajuća činjenica da su u ovih bolesnika najčešće već kod postavljanja dijagnoze dijabetesa prisutni rizični faktori za kardiovaskularne bolesti kao što su poremećaji metabolizma masnoća i povišen tlak.
Simptomi učestalo mokrenje i žeđ
Simptomi, koji ukazuju da se u djeteta razvija šećerna bolest, prvenstveno su učestalo mokrenje i povećana žeđ. Osim toga, jedan dio djece osjeća pojačanu glad i uzima veću količinu hranu, no usprkos tome gube na tjelesnoj težini. S napredovanjem bolesti nastupa i osjećaj slabosti, a ukoliko simptomi dulje traju i ostaju neprepoznati, može se razviti dijabetička ketoacidoza. To je stanje "zakiseljavanja organizma" koje nastaje zbog dugotrajnog manjka inzulina, pri čemu organizam troši masti i stvara veće količine kiselih produkata tj. ketona. Simptomi, koji upućuju da se u djeteta razvija dijabetička ketoacidoza, su mučnina, gubitak apetita, bol u trbuhu, duboko, ubrzano disanje i zadah iz usta po ketonima. To je stanje opasno po život i treba ga pravovremeno prepoznati.
Mjerenje glukoze prije svakog obroka
Šećerna bolest tip 1 liječi se prvenstveno inzulinom. Pri tome prema različitim načinima inzulinske terapije koji su prilagođeni prvenstveno dobi djeteta, dijete prima 4-8 potkožnih injekcija inzulina dnevno. Najčešće djeca primaju dvije injekcije inzulina dugog djelovanja kojima se pokrivaju potrebe za inzulinom između obroka, a injekcije inzulina kratkog djelovanja daju prije svakog obroka u ovisnosti o predviđenom unosu ugljikohidrata. Osim toga za dobru regulaciju važno je svakodnevno mjerenje glukoze u krvi prije svakog obroka, prije spavanja i povremeno noću, a u najmanje djece broj mjerenja glukoze nekad i do 10 puta dnevno. Uz inzulin i kontrolu šećera u krvi važnu ulogu u liječenju ima pravilna prehrana i tjelesna aktivnost. Redovito bavljenje sportom predstavlja jednu od važnijih mjera u liječenju i regulaciji šećerne bolesti kako u tipu 1 tako i u tipu 2 dijabetesa melitusa.
Vježbanje važno za psihološko zdravlje djeteta
Dugoročni povoljni učinci redovite aerobne fizičke aktivnosti opisane u općoj populaciji mogu se očekivati i u osoba s dijabetesom tipa 1. Preporučljivo je stoga u dnevnu rutinu uključiti redovitu tjelesnu aktivnost jer aktivne mišićne stanice uz manju količinu inzulina uspješno iskorištavaju glukozu za energetske potrebe. Istraživanja su pokazala da je redovita, svakodnevna tjelesna aktivnost jedan od najznačajnijih faktora kojim osobe koje boluju od dijabetesa mogu dugoročno održati dobru metaboličku kontrolu bolesti. Također su pokazala da među osobama s dijabetesom koje imaju dobru metaboličku kontrolu bolesti, oni koji se redovito bave tjelesnom aktivnošću imaju manju učestalost komplikacija i bolju kvalitetu života od onih koji nisu redovito tjelesno aktivni.
Brojna istraživanja nedvojbeno ukazuju također na važnost tjelesne aktivnosti u prevenciji i liječenju dijabetesa tipa 2. Redovita aerobna tjelovježba dovodi do redukcije visceralne masti i tjelesne težine, a bez redukcije mišićne mase, poboljšava osjetljivost na inzulin, kontrolu glukoze u krvi i krvnog tlaka, profil masnoća u krvi te sveukupni rizik od kardiovaskularnih bolesti. S obzirom na navedeno redovita tjelesna aktivnost se uz pravilnu prehranu smatra jednom od osnovnih komponenti liječenja dijabetesa tipa 2, a tek su na drugom mjestu lijekovi koji pomažu snižavanju šećera u krvi te na kraju inzulin. Osim toga tjelesna aktivnost koja je u skladu s uzrastom, spolom i mogućnostima djeteta značajna je ne samo za tjelesno već i za psihološko zdravlje djeteta.
Uz dobro educirane roditelje i djecu i kompetentni tim (liječnik, sestra, psiholog i pedagog), koji svi zajedno vode brigu o redovitom davanju inzulina, pravilnoj prehrani i tjelesnoj aktivnosti, kvaliteta života ove djece ne bi se u niti jednom bitnom segmentu trebala razlikovati od one u njihovih vršnjaka.
