Sedmogodišnji Nikola dijabetes kontrolira uz pomoć senzora, koji podatke šalje njemu, a i roditeljima koji su kilometrima dalje
Nikola Buneta (7) iz Zagreba je sa 16 mjeseci obolio od šećerne bolesti tip 1. Ne bi li mu olakšali kontroliranje bolesti, roditelji su Nikoli kupili sofisticirani senzor koji u svakom trenutku precizno očitava razinu šećera u krvi i podatke šalje na uređaj koji Nikola nosi oko struka.
No da bi ti podaci bili vidljivi i njegovoj obitelji, Nikolini su roditelji u plastičnoj kutijici bombona Tic Taca sastavili uređaj koji im podatke preko bluetootha šalje na mobitele, sat i računala.
"Velika sam zaljubljenica u tehnologiju pa me je očarala pomisao da na tržištu postoji uređaj koji može očitavati razinu šećera u krvi bez pikanja u djetetov prst, a oduševljenje je bilo još veće kad sam shvatila da na radnome mjestu, uz pomoć ove moderne opreme, u svakom trenutku mogu znati u kakvom je stanju Nikola te pada li mu naglo ili raste razina glukoze u krvi", pojašnjava majka Larisa (42) princip rada uređaja kojeg zasad nema na hrvatskom tržištu.
I baka prati unukovo zdravlje
Za dobrobit Nikolina zdravlja cijela se obitelj umrežila pa tako i njegova baka (67) kod kuće na svojem računalu u svakom trenutku može pristupiti bazi podataka u kojoj se neprestano ažuriraju podaci o Nikolinu zdravlju.
"Riječ je o senzoru koji se ubada u trbuh, stražnjicu ili ruke oboljelog i koji iz plazme očitava razinu šećera. Podatke šalje na uređaj koji Nikola nosi oko struka, ali i na mobitele te računala koji su umreženi s cijelim sustavom", tvrdi Larisa. Baka stalno strepi nad unukom, pa često i noću, dok Nikola spava, provjerava u kakvom je stanju. Čim primijeti neka odstupanja, zove kćer i budi je.
Gadget skriven u plastičnoj kutijici
Kad se spoje znanje i tehnologija, moguće je sve. U kutiji Tic Taca je sustav koji prima podatke o razini glukoze u Nikolinoj krvi i bluetoothom ih šalje mami na mobitel. Sustav odmah alarmira ako dođe do poremećaja.
"Baka je naša desna ruka, no i bez njezina upozorenja sat koji stalno nosim na ruci počne snažno vibrirati čim Nikoli naglo pada ili raste šećer. Ta me vibracija odmah probudi pa nema šanse da ne primijetim da se nešto događa", rekla nam je Larisa i dodala kako su uređaj u prosincu prošle godine kupili u Sloveniji jer ga na hrvatskom tržištu nema.
"Slovenskim je pacijentima dostupan preko zdravstvenog osiguranja, a mi smo za njega morali izdvojiti 1100 eura. Uz to, svaki mjesec moramo barem dva puta promijeniti senzor koji se ubada u tijelo oboljelog, a cijena mu je 70-ak eura", govori Larisa o uređaju koji Nikoli olakšava kontrolu bolesti.
Djetinjstvo s dijebetesom
Nikola je imao samo 16 mjeseci kad su mu liječnici dijagnosticirali dijabetes tip 1. Stalno je plakao, puno je pio i mokrio te gubio na težini. Larisi su svi govorili da ne brine, no majčinski instinkt nije pogriješio pa ga je sa suprugom odvela u zagrebačku bolnicu na Rebru gdje su se njihovi strahovi ubrzo i potvrdili.
"Život nam se u trenutku promijenio te je bilo potrebno gotovo šest mjeseci da prihvatimo novonastalu situaciju i počnemo se nositi s njom kako najbolje znamo. Bilo je problema pa smo Nikolu morali ispisati iz vrtića u koji smo ga upisali, jer se tete nisu znale nositi s njegovom bolešću. No sad je sve u najboljem redu. Učiteljica u školi svako malo dođe do njega, pogleda na uređaj koji on nosi oko struka i zna je li dobro ili nije", govori mama.
Nikola je učenik drugog razreda i aktivni je sportaš. Bavi se nogometom i judom. Živi život svojih vršnjaka i bolest ga ni u čemu ne sputava.
"Znam da ne smijem jesti puno slatkiša i grickalica", odgovorno kaže Nikola i sa smiješkom zaključuje da mu uređaj koji ima olakšava svakidašnjicu pa može brzo reagirati primijeti li da se nešto događa. Osim njega, "pametni Tic Tac" uređaj ima još dvoje djece u Hrvatskoj. Riječ je o još jednom djetetu iz Zagreba i jednom iz Šibenika.
"Žele li znati više, roditelji oboljele djece mogu se javiti u Facebook grupu ‘Roditelji mladih dijabetičara’ gdje mi izmjenjujemo iskustva", kaže Larisa.
