Ako se trudnički dijabetes otkrije na vrijeme, zdravstveni problemi majke i djeteta mogu se izbjeći. Obično se povlači nakon porođaja, a liječi se uglavnom uravnoteženom prehranom, vježbanjem i, po potrebi, inzulinom
Trudnička hiperglikemija ili šećerna bolest u trudnoći (gestacijski dijabetes) nema posebnih simptoma prema kojima bi je trudnica mogla prepoznati u ranoj trudnoći.
Zabrinuti se treba ako primijetite neke od općenitih simptoma koji se povezuju sa šećernom bolešću - naglo i često žeđanje, često i obilno mokrenje (pri čemu je često mokrenje u malim količinama normalna posljedica pritiska djeteta na majčin mjehur i nije razlog za zabrinutost), te svakako nagli i jaki umor. Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije (WHO), dijabetes u trudnoći javlja se u tri do osam posto trudnica, a podaci za Hrvatsku kažu kako ih je u našoj zemlji oko četiri posto.
Kome prijeti veći rizik?
Gestacijski dijabetes obično se razvija u drugoj polovici trudnoće, najčešće nakon 24. tjedna. Hormoni koji tijekom trudnoće kruže tijelom žene imaju suprotan učinak od inzulina, zbog čega gušterača mora proizvoditi veće količine inzulina nego inače kako bi se razina šećera u krvi održala na normalnoj razini. Kad to zbog nekog razloga nije moguće, može se razviti dijabetes. Pod povećanim rizikom nastanka te vrste dijabetesa su trudnice starije od 25 godina, one kod kojih postoji preuhranjenost i pretilost, šećerna bolest tipa 1 ili tipa 2 u obitelji te kod onih koje su imale gestacijski dijabetes u prethodnoj trudnoći.
Povećan rizik prijeti i ženama s ranijim spontanim pobačajima ili prijevremenim porođajem. Isto tako, ako je buduća majka prije trudnoće bila u fazi predijabetesa, moguće je da se u takvom stanju razvije gestacijska šećerna bolest. Dijagnozu gestacijskog dijabetesa liječnik će postaviti ako je pri prvoj kontroli u trudnoći koncentracija glukoze u plazmi natašte između 5,1 i 7,0 mmol/L (pri jednome mjerenju).
Kako se dijagnosticira trudnički dijabetes?
Ako je pri prvoj kontroli u trudnoći koncentracija glukoze u plazmi manja od 5,1 mmol/L, između 24. i 28. tjedna trudnoće provodi se tzv. oralni test opterećenja glukozom (oGTT), u kojem se mjeri glukoza u plazmi natašte. Ako se pri testu nađe jedna od sljedećih vrijednosti - koncentracija glukoze u plazmi natašte 5,1 mmol/L ili veća; koncentracija glukoze u plazmi nakon 60 minuta 10 mmol/L ili veća, odnosno koncentracija glukoze u plazmi nakon 120 minuta 8,5 mmol/L ili veća - postavlja se dijagnoza gestacijskog dijabetesa.
Ako dijagnoza nije postavljena na vrijeme ili je zanemarena pa nije uvedena potrebna terapija, ili se trudnica ne pridržava preporučene terapije, sve to nosi sa sobom rizik za majku i dijete. Za majku je rizik razvoj povišenog krvnog tlaka u trudnoći, spontani pobačaj ili prijevremeni porođaj, a kod djeteta postoji opasnost od povećanog rizika za razvoj malformacija.
Najvažnija je samodisciplina
Trudnički dijabetes obično se povlači nakon porođaja. Liječi se uglavnom uravnoteženom prehranom, vježbanjem i, po potrebi, inzulinom jer tablete mogu imati loš utjecaj na razvoj ploda. Oko 15 posto žena tijekom trudnoće završi na inzulinu, dok je kod žena koje su imale dijabetes u trudnoći povećan rizik razvoja šećerne bolesti za više od 30 posto u 5-10 godina od trudnoće. Što se prehrane tiče, žena tijekom prvog tromjesečja ne bi trebale povećavati kalorijski unos, dok u drugom i trećem tromjesečju ne bi smjela uzimati više od 300 dodatnih kalorija na dan.
