Školarci Zdravlje osnovnoškolca 07. srpnja 2015.

Dijabetes i samokontrola kod djece i adolescenata

dijete, dijabetes, slatko
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

S obzirom na sve obaveze koje dijabetes stavlja pred adolescenta, od kontrole šećera nekoliko puta u danu, određivanja doze i davanja inzulina, održavanja pumpe, nošenja sve potrebne opreme sa sobom, a uz sve to, nedosljednog ponašanja adolescenata u bilo kojem aspektu života, lako je zaključiti kako će takvo nedosljedno ponašanje pratiti i kontrolu dijabetesa

Samokontrola je sposobnost usmjeravanja ponašanja u željenom smjeru, koja se razvija i gradi od djetinjstva. Do 6. godine dijete ne razvija samokontrolu, dječje reakcije su impulzivne i u tom periodu teško je obuzdati njegovo ponašanje. Razvoj djeteta još uvijek nije dosegao razinu u kojoj dijete samo može kontrolirati svoje ponašanje. U toj dobi dijete preslikava roditeljske obrasce ponašanja. Ako je roditelj uznemiren, uznemireno je i dijete. U ovoj dobi uglavnom roditelji djeci daju injekciju inzulina i često se osjećaju odgovorni i krivi za zdravlje djeteta, za bol koju osjeća i svojim reakcijama pojačavaju djetetovu napetost. 

U predškolskoj dobi dijete već polako počinje prihvaćati upute roditelja i drugih autoriteta te prati pravila. Često se mogu pojaviti teškoće u odnosima s drugom djecom. Djetetu treba objasniti da može raditi sve što i druga djeca te ga je potrebno uključiti u aktivnosti koje želi, a koje pohađaju njegovi vršnjaci. 

Polaskom u osnovnu školu, dijete se mora naučiti da, ako se želi igrati, mora prvo napisati domaću zadaću. Roditelji su često obeshrabreni težinom zadataka koje pred njih stavlja dijete, ali i roditeljstvo. To je razdoblje djetetova života u kojem ono sluša uputu autoriteta, ali još uvijek ne shvaća zbog čega zaista mora nešto učiniti. 

Doba adolescencije je vrijeme u kojem se djeca suočavaju s nizom različitih emocija, postaju svjesni svog ponašanja i posljedica koje to ponašanje ima na njih i na okolinu. To razdoblje za neku djecu zna biti posebno stresno, s obzirom na povećavanje zahtjeva roditelja, nastavnika i škole. Počinju izlasci, prve simpatije i slično. Uz silne promjene i bunt u njihovom životu, ono želi zaboraviti na dijabetes i na kontrole i želi biti kao i svi njegovi vršnjaci.

U tom periodu raste potreba za neovisnošću. Dijabetes počinje zahtijevati sve veću samokontrolu, s obzirom na tjelesne i hormonalne promjene koje počinju utjecati na potrebne doze inzulina.

Ovo je period pun uspona i padova, koji na kraju daje rezultat - odgovornu mladu osobu. S obzirom na sve obaveze koje dijabetes stavlja pred adolescenta, od kontrole šećera nekoliko puta u danu, određivanja doze i davanja inzulina, održavanja pumpe, nošenja sve potrebne opreme sa sobom, a uz sve to, nedosljednog ponašanja adolescenata u bilo kojem aspektu života, lako je zaključiti kako će takvo nedosljedno ponašanje pratiti i kontrolu dijabetesa.

Kako raditi na razvoju samokontrole djece?

Zadatak roditelja je odgojiti dijete koje je emocionalno jako i sposobno prebroditi sve životne stresove tijekom života, pa tako i dijabetes. Kod samokontrole najbitnija je disciplina. Zato roditelj mora jasno postaviti granice i naučiti dijete što je disciplina, ohrabriti ga i jačati njegovu samokontrolu.  Roditelji neće zauvijek  biti „šefovi“, nego trebaju djecu naučiti odgovornom ponašanju, prvo prema sebi, ali i drugima.

Mladi moraju naučiti prihvatiti razočaranja, ali i vjerovati sebi i svojoj procjeni. Kad naučimo dijete sve o važnosti kontrole dijabetesa, što ona znači  za njega i njegov život to predstavlja naš uspjeh kao roditelja i odgajatelja. Taj uspjeh naravno ne znači kraj našoj edukaciji, jer ona zapravo nikad i ne prestaje.

Besplatni info telefon: 0800 913 019         
www.freestyleoptiumneo.hr

logo | Author: Promo Foto: Promo

  • Avatar missha
    missha

    Dijabetes kod male djece i mladih nije po mom mišljenju što se tiće samokontrole, ništa teži od alergija na hranu. Moje dijete je od rođenja alergično tako da sam je u startu morala naučiti da nesmije i nemože jesti svu hranu. Ona za svaku hranu pita dali smije to jesti jer je alergična na orašasto i jaja. Ako nije sigurna, radije neće jesti. Sad je stara 4 godine i vidim da je smeta što je različita od drugih, ali sama zaključi da nebi htjela ići k doktorici ako pojede nešto s jajima. Mislim da roditelji trebaju puuuuuno razgovarati s djecom i objašnjavati i nikako ne sklanjati hranu sa stola koju dijete nesmije nego objašnjavati  zašzo to nije dobro za njega.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.