Ginekologinja dr.sc. Senka Sabolović Rudman objašnjava na što sve treba paziti kod dijabetesa tipa 1 kad se radi na djetetu i kako ova bolest utječe na razvoj trudnoće
Planiram trudnoću, a imam dijabetes tip 1. Strah me jer čujem svakakve priče o tome i ne znam što da mislim. Imam 32 godine, nemam djecu, težina mi je 57 kg, 173 cm sam visoka, šećer mi je pod kontrolom, dajem si inzulin dvaput na dan.
Šećerna bolest (diabetes mellitus), koju karakterizira povišena razina glukoze u krvi, povezana je s brojnim opasnostima i potencijalnim rizicima. Ima više različitih oblika šećerne bolesti: onaj koji nastaje tijekom trudnoće (gestacijski dijabetes) te koji je postojao i prije trudnoće (šećerna bolest tip 1 ili tip 2).
Diabetes mellitus tip I karakterizira oštećenje beta-stanica u gušterači. Javlja se u mlađoj životnoj dobi, a pretpostavlja se da se radi o autoimunoj bolesti, odnosno o bolesti u kojoj vlastiti organizam stvara protutijela koja uništavaju vlastite stanice gušterače. Zbog toga su bolesnici oboljeli od dijabetesa tipa 1 do kraja života ovisni o inzulinskoj terapiji.
Trudnoća u žene koja od ranije boluje od tip I dijabetesa rizičnija je i zahtijeva intenzivniji nadzor od trudnoće u kojoj ne postoji ovaj opterećujući čimbenik. Stoga se trudnice s dijabetesom češće i pozornije prate nego ostale, pri čemu se obvezno procjenjuje i stanje ploda. Liječenje inzulinom obavezno se nastavlja i tijekom trudnoće, s tim da se ponekad vrsta inzulina mijenja kao i njegova doza. Tako da danas mlade žene koje boluju od šećerne bolesti tipa 1, uz pojačanu skrb i pravilnu prekoncepcijsku obradu tj. pripremu za trudnoću, normalno prolaze kroz trudnoću.
Ipak, postoje neke osobitosti kod pacijentica s dijabetesom tip I na koje treba obratiti pažnju. Tako je izuzetno važno planirati trudnoću kod ovih žena kako bi se mogla adekvatno provesti prekoncepcijska obrada (obrada prije začeća). Naime, poznato je da loša regulacija šećerne bolesti prije začeća negativno utječe i na sam ishod trudnoće, te da značajno povećava rizik malformacija ploda. Važno je pratiti razinu glikoliziranog hemoglobina u krvi (HbA1c) koji nam ukazuje kakva je bila dugoročna, prosječna razina glukoze u krvi (u posljednja 3 mjeseca). Prije planirane trudnoće potrebno je postići vrijednost glikoliziranog hemoglobina manju od 7%. S obzirom na češće malformacije ploda (2-4 puta češće nego u općoj populaciji) izuzetno je važno redovito provođenje ultrazvučnih kontrola.
U tijeku trudnoće nadalje postoji čitav niz komplikacija od strane ploda, ali i trudnice. Tako su u trudnice s dijagnozom dijabetesa tipa I češće infekcije tijekom trudnoće i neposredno nakon trudnoće (u babinju), češći su porast tlaka i preeklampsija, te pogoršanje nekih otprije prisutnih komplikacija šećerne bolesti na očima ili bubrezima.
Rizici za dijete uključuju češće kongenitalne malformacije, povećanu mogućnost intrauterine smrti, veću težinu djeteta, veću količinu plodne vode, te veću mogućnost komplikacija tijekom poroda (peripartalne komplikacije). Iako nije apsolutna indikacija za carski rez, posljednjih godina se znatno povećao broj trudnoća s dijabetesom tip I koje su dovršene carskim rezom. Ipak, važno je napomenuti da se trudnoća može dovršiti vaginalno ili carskim rezom.
Zaključno, izuzetno je važno planirati željenu trudnoću u žena oboljelih od dijabetesa tip I da bi se mogla sprovesti adekvatna obrada i dugoročna dobra regulacija glikemije. Na dobroj regulaciji glikemije i češćim i pozornijim kontrolama treba inzistirati i nadalje, tj. tijekom cijele trudnoće. Uz navedeno, uspjeh neće izostati, te žene s ovom dijagnozom ne bi trebale danas više biti u strahu od trudnoće.
