Beba Zdravlje i njega bebe 33564 prikaza 26. lipnja 2014.

Ne učite dijete sjediti i hodati, to ometa motorički razvoj

beba
Foto: Thinkstock

Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata, hoda. Između motoričkog i psihičkog razvoja postoji povezanost stoga se često koristi izraz “psiho-motorički” razvoj

Motorički razvoj zdravog novorođenčeta, dojenčeta i malog djeteta odvija se potpuno spontano, prema prirodnim zakonitostima i direktno je ovisno o anatomskoj i funkcionalnoj adekvatnosti centralnog živčanog sustava. Kod novorođenčeta motorni obrasci su refleksne prirode.

U najranijim mjesecima života pokret je odraz stanja i ponašanja djeteta. Pojedini autori različito opisuju motorički razvoj jer uzimaju različiti postotak djece (koja dosežu određenu sposobnost) kao kriterij "normale", a poznato je da postoje rasponi unutar kojih se događaju određena zbivanja.

Tijek motoričkog razvoja određen je genetski utvrđenim obrascima razvoja, ali ga istovremeno i stimuliraju podražaji iz okoline na koje mozak odgovara složenim reakcijama automatske naravi. To omogućuje djetetu da konstantno poboljšava svoje motoričke sposobnosti. Dijete se rađa s određenim mogućnostima/sposobnostima koje dalje razvija i unapređuje. Ključni događaji u motoričkom razvoju novorođenčeta i dojenčeta nazivaju se miljokazi razvoja. To su razdoblja kada dijete treba nešto znati i moći učiniti, a osim kvantitete važna je i kvaliteta izvođenja pojedine motoričke aktivnosti.

Veza između motoričkog i psihičkog razvoja

Opće pravilo motoričkog razvoja je slijed razvoja od glave prema nogama, stoga je prvi miljokaz kontrola glavice koju slijede kontrola tijela, ruku, trupa i nogu. Usvajanje glavnih motoričkih funkcija (kontrola glave, bočni transferi u ležećem položaju, sjedenje, stajanje, hod, puzanje, hvatanje) odvija se potpuno spontano. Dijete će sve motoričke radnje naučiti potpuno samostalno i zato ga nije potrebno "učiti" da sjedi, stoji, hvata, hoda. Između motoričkog i psihičkog razvoja postoji  povezanost i velik međusobni utjecaj stoga se često koristi izraz “psiho-motorički” razvoj.

Razvoj se odvija prema određenom redoslijedu tako da se u prosjeku miljokazi zbivaju u određenom vremenskom periodu ili oko navedenih vremenskih perioda. Poznavanje razvoja motorike djeteta omogućuje nam da spoznamo kada se neka motorička aktivnost može očekivati u razvoju. To nam omogućuje da pratimo tijek razvoja motorike. Mentalni razvoj djeteta ima izniman utjecaj na motorički razvoj jer dijete kroz znatiželju ispituje svoje mogućnosti te stječe nove spoznaje.

Razvoj kretanja u prvoj godini života

Motorički razvoj djeteta promatramo u potrbušnom položaju, položaju na leđima i u bočnom položaju.

Razvoj motorike u položaju na trbuhu do puzanja i stajanja

  • Novorođenačka faza (prvi mjesec života) je faza u kojoj se dijete pokušava organizirati, prilagođava se vanjskom svijetu, upoznaje okolinu i uspostavlja svoj ritam budnosti, spavanja te hranjenja. Novorođenče i mlađe dojenče leži na trbuhu u savijenom položaju. Savijenost zahvaća i gornje i donje ekstremitete. Zbog jake savijenosti nogu, zdjelica je odignuta od podloge, pa je zato težina tijela na licu, grudima i podlakticama bočno od tijela. Glava je oslonjena na lice i nagnuta na stranu kako bi dišni putevi bili slobodni i omogućavali normalno disanje. Novorođenče ne može okrenuti glavu na drugu stranu, a da ne dodiruje podlogu. Dijete savija i ispruža ruke i noge.
  • Tijekom drugog mjeseca života popušta savijenost  zglobova, počinju se opuštati stisnute šake i ruke privijene uz tijelo. Veliki zglobovi još uvijek su savijeni. Ako djetetu na dlan stavite zvečku, čvrsto će je stisnuti i tako držati neko vrijeme. Dijete se počinje zanimati za svoju okolinu te počinje podizati glavu i do nekoliko sekundi, pritom se oslanjajući na ruke (priljubljene uz tijelo i savijene u laktu). Šake su poluzatvorene ili otvorene, a palčevi izvan šaka. Većina djece u toj dobi može fiksirati pogledom.
  • Od trećeg mjeseca dijete počinje održavati ravnotežu, a preduvjet za to je da su oba lakta ispred linije ramena, da je jaka fleksija (savijenost)u zdjelici popustila te da se težina tijela premjestila s grudi prema trbuhu. Ova faza u motoričkom razvoju naziva se "oslonac lakat-zdjelica”. Samo iz ovog položaja dijete može neometano okretati glavu. Preporuka je da dojenčad spava na leđima. Preko dana omogućite djetetu da leži na trbuhu i komunicira s vama kako bi ojačalo mišiće kojima podiže glavu. U ovom položaju dijete sada može neko vrijeme držati glavu podignutu i istraživati okolinu rotirajući glavu na obje strane.
  • S četiri mjeseca dijete je u stanju prenijeti ravnotežu na jedan lakat kako bi oslobodilo drugu ruku za hvatanje predmeta. Pri tome se oslanja na lakat i zdjelicu jedne strane, a koljeno druge strane povlači prema naprijed do 90 stupnjeva oslanjajući se i na njega. Slobodnom rukom hvata predmete koje odmah stavlja u usta.
  • U petom mjesecu života  dijete se počinje odizati još više od podloge ispružajući ruke i oslanjajući se na korijen dlana. Ako ne može uhvatiti predmet, dijete se osloni na trbuh, a ruke odigne kao da pliva.
  • U dobi od šest mjeseci dijete je razvilo siguran oslonac na dlanove i ispružene ruke, oslanjajući se na bedra.
  • Motorički razvoj u petom i šestom mjesecu života karakteriziran je fazom motoričkog razvoja koja se naziva "oslonac šaka –zdjelica“: dijete se sve više odiže, tako da sa šest mjeseci života potpuno ispruža laktove i oslanja se na otvorene šake. Težina tijela premješta se od trbuha prema zdjelici.
  • S punih sedam mjeseci funkcija oslonca na šake je usavršena te se dijete pomiče unazad, a težinu nose šake i bedra. Tako dijete uči opterećivati noge, dok bočno pomicanje postiže “osloncem jedna šaka-zdjelica”. Počinje okretanje s trbuha na leđa, koordinirano, kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, pri čemu sudjeluju i ruke i noge. Razvija se bočni položaj u kojem se dijete oslanja na lakat jedne ruke, zdjelicu i natkoljenicu. Ako tako ne može doseći željeni predmet, odignut će se na ispruženu ruku oslanjajući se na dlan. Taj položaj se naziva "stav vrtnog patuljka". Dijete se počinje povlačiti po podlozi. Ruke su savijene uz oslonac na laktove, a noge su ispružene i ne sudjeluju.  To se naziva vojničko puzanje. To nije "pravo" puzanje. Izbalansirano kretanje rukama prethodi zauzimanju četveronožnog stava.
  • U dobi od osam mjeseci dijete uspijeva odignuti zdjelicu od podloge i tako otkriva “oslonac šaka-koljeno”. Još uvijek ne može puzati jer mu nedostaje prijenos težine na bok. Ovo će uvježbati u položaju na trbuhu unakrsnim pokretima tijela: okreće se oko pupka udesno i ulijevo. Dijete počinje puzati oslanjajući se na ispružene ruke i koljena, zdjelica je podignuta, a koljena u širini zdjelice.  S osam i pol mjeseci dijete se može povući u klečeći stav.
  • U devetom mjesecu života dijete svladava prijenos težine tijela na bok i stvaraju se uvjeti za pokretanje prema naprijed. Puzanje je sada u potpunosti razvijeno. Kralježnica je ispružena, potkoljenice paralelne, a stopalo prati liniju potkoljenica.
  • U desetom mjesecu života dijete može hodati uz predmete i pritom se oslanja na ruke i noge. Naprijed ide prvo jedna ruka, suprotna noga, suprotna ruka i potom opet noga. S deset mjeseci funkcija šaka je sve bolja. Iz puzanja lako prelazi u kosi sjedeći položaj i opet iz sjedećeg u puzanje. Ako je dovoljno stabilno i sigurno, dijete se može podići i otkriti “oslonac šaka-stopalo” ili “medvjeđi hod”. Iz ovog položaja dijete može ustati u stojeći položaj s deset ili jedanaest mjeseci.
  • S dvanaest mjeseci pojavljuju se prvi samostalni koraci prema naprijed. Početno hodanje razlikuje se od razvijenog hoda. U početku dijete hoda s manje ili više raširenim nogama, a ruke mu pomažu u održavanju ravnoteže. Tijekom jedanaestog i dvanaestog mjeseca dijete kombinira pokrete ruku i počinje se igrati stavljanjem manjeg predmeta u veći, vađenjem predmeta van, nošenjem i ispuštanjem ga kada to želi.  
  • S trinaest mjeseci dijete može samostalno hodati, a baza oslonca je sada uža. U stanju je stajati u sredini prostorije, mijenjati smjer hoda i ustati se u slobodnom prostoru, "kao medvjed".

Razvoj motorike u položaju na leđima do sjedenja

  • U prvim mjesecima života (do trećeg mjeseca), dojenče ima refleksne pokrete tijela i na sve podražaje reagira refleksnim pokretima ekstremiteta (Moorov refleks).
  • Veliki zglobovi su uglavnom savijeni i u leđnom položaju. Glava djeteta je nagnuta na stranu, a kralježnica savinuta. Ruke su lagano raširene na podlozi i savijene u laktovima. Šake su mekano poluotvorene, palčevi su pored šaka, a ponekad i u njima. Noge su savijene u kukovima i koljenima. Dijete živahno ispruža i savija ruke i noge.
  • U drugom mjesecu života razvija se "stav mačevaoca", drugi oblik masivne spontane pokretljivosti. Dijete može fiksirati pogledom, ali još uvijek reagira masivno, cijelim tijelom. Ovaj stav je karakteriziran okrenutom glavom prema objektu interesa, ispruženom rukom na toj strani s otvorenom šakom i palcem van šake, te ispruženom nogom. Na drugoj strani tijela ruka i noga su savijene. Dijete se počinje igrati vlastitim rukama što nazivamo koordinacija ruka-ruka. Počinje formirati sliku o vlastitom tijelu.
  • S tri mjeseca dojenče leži na leđima simetrično, dovodi obje šake ispred lica, koordinacija “oko- ruka-usta", noge su savijene, dodiruju podlogu petama ili su odignute tako da u kukovima i koljenima čine kut  od 90 stupnjeva. Počinje se razvijati radiopalmarni hvat.
  • S četiri mjeseca dijete održava ravnotežu na leđima, noge su savijene u kukovima i koljenima, izvodi stopalima pokrete hvatanja kao i šakama. Potiljak i gornji dio tijela su ispruženi. Leži ravno, ima ravnu liniju nos-pupak–simfiza. S četiri mjeseca dijete hvata iz sredine tijela prema van i to samo na strani ruke, ne može prijeći "polovicu" tijela. S četiri i pol mjeseca dijete počinje hvatati izvana prema unutra, te tako može pratiti predmet i preko polovice tijela.
  • Dijete staro pet mjeseci zauzima perfektan “sjedeći stav” u ležećem položaju. Noge su podignute, dodiruje šakama svoja bedra, promatra stopala koja su sve bliže glavi. Dijete može direktno hvatati predmet na drugoj strani i pri tome prenijeti težinu tijela na stranu. Premješta igračke iz jedne u drugu ruku.
  • Sa šest mjeseci dojenče hvata stopala rukama, a sa sedam mjeseci stavlja ih u usta pri čemu se pomiče težina tijela prema glavi i isteže se lumbalni dio kralježnice. Hvatajući predmet sve dalje, dijete se okrene s leđa na trbuh. Okretanje je koordinirano i kontrolirano, bez "zabacivanja" glavice, a u njemu sudjeluju i ruke i noge. Rukama dohvaća i stopala: koordinacija oko-ruka-noga. Dijete dovedeno u sjedeći stav isti može održati kraće vrijeme uz lagano povijenu glavu i zaobljena leđa. Ovo se ne smatra sjedenjem djeteta.
  • Sa sedam mjeseci dijete se može vrlo dobro okrenuti s leđa na trbuh preko obje strane. Razvija se pincetni hvat palcem i kažiprstom. Pri tome je jedan prst ispružen, a drugi savinut. To je početak fine motorike. Dijete počinje stavljati stopalo u usta - koordinacija oko-ruka-noga-usta.
  • S osam mjeseci igra se u bočnom položaju, a s devet ili deset mjeseci otkriva tzv. “posjedanje ukoso”. Dijete je u mogućnosti samostalno se posjesti iz četveronožnog stava ili iz stava vrtnog patuljka i sada možemo govoriti o sjedenju.           
  • S devet mjeseci u potpunosti je razvijeno samostalno sjedenje. Kralježnica je u potpunosti ispružena, baš kao i noge. Dijete može sjediti održavajući ravnotežu bez pomoći ruku kojima se sada može slobodno igrati. Razvoj fine motorike ide dalje. Hvat s dva prsta napreduje tako da su sada svi prsti savijeni u svim zglobovima.
  • S jedanaest mjeseci 90 posto djece može samostalno zauzeti pravilan sjedeći stav iz kojeg prelazi u puzanje preko sjedenja ukoso i opet se vraća u sjedeći položaj.

Razvoj motorike u bočnom položaju do hodanja

  • S četiri mjeseca dijete se može okrenuti na bok bez pomicanja težine te s rukama i nogama ispod tijela.
  • S pet mjeseci u bočnom položaju javlja se bočno pomicanje zdjelice.  
  • Sa šest mjeseci, kada se dijete okreće s leđa na trbuh, uočava se uzorak hodanja u ležećem položaju na boku: donja strana (na kojoj leži) je oslonac, gornja strana je pokretna, noge se kreću automatizmom koračanja.            
  • Sa sedam mjeseci dijete se podjednako dobro okreće na obje strane. Strana oslonca i pokretna strana se stalno mijenjaju pri čemu strana oslonca ili donja strana odgovara fazi hoda u kojoj se staje na nogu, dok slobodna strana odgovara fazi iskoraka naprijed. Dakle, dijete “hoda” pri okretanju oko sredine tijela na drugu stranu.
  • S osam mjeseci dijete se okreće s trbuha na leđa i izvodi okretanje kralježnice.
  • S devet i deset mjeseci dijete je uvježbalo sve faze kretanja i mišićne grupe u ležećem položaju tako da se sada može uspraviti, može puzati, podizati jednu nogu i preko klečećeg stava uspraviti se uz predmete u stojeći stav.
  • Krajem jedanaestog mjeseca i u dvanaestom mjesecu 90 posto djece počinje hodati u stranu uz pridržavanje za predmete. Više od 50 posto djece s punih 12. mjeseci hoda slobodno bez pridržavanja.

Pasivno sjedenje opasno za kralježnicu

Prijašnji stavovi govore da dijete sa šest mjeseci života treba sjediti te da je potrebno pasivno posjedati dijete uz obavezno podupiranje. Takav stav ne poštuje normalne faze razvoja motorike. Danas se smatra da prerano postavljanje djeteta u pasivni sjedeći položaj predstavlja veliku opasnost za razvoj kralježnice.

U dobi od petog do devetog mjeseca života u položaju na leđima stalno drži noge podignute od podloge, savijene su u kukovima, hvata ih rukama, te nastoji prinijeti stopalo prema ustima. Podizanjem i povlačenjem donjih ekstremiteta prema glavi dojenče zapravo priprema lumbalni segment kralježnice za buduće sjedenje. Ako roditelj u ovom razdoblju pasivno posjeda dijete, dolazi do kompresije lumbalnog segmenta kralježnice što dovodi do nestabilnosti djeteta zbog smanjenja površine oslonca. 
Pri upotrebi pomagala kao što je ležaljka dojenče se dovodi u pasivan sjedeći položaj zbog kosog položaja kralježnice. Time se gubi normalno prebacivanje težine tijela prema glavi zbog kosog položaja leđa te se vrši pritisak na kralježnicu.

To je eliminirano kada dijete leži normalno, u položaju na leđima. Ljuljačke nepovoljno djeluju na razvoj motorike donjih ekstremiteta jer onemogućuju fleksiju (savijenost) u kukovima i koljenima te pomicanje stopala prema licu. Noge su većinu vremena ispružene što je u prvim mjesecima nepoželjno i štetno. Upotrebom hodalice djetetu se uskraćuju normalne faze razvoja motorike: ustajanje iz četveronožnog položaja i iz puzanja, održavanje ravnoteže, te hod u stranu. U hodalici dijete ima potpuno neprirodan položaj te se stvara nepovoljan efekt na razvoj stopala.

Koji su faktori rizika?

Roditelji su danas informiraniji nego ikad prije, a dostupnost informacijama je veća nego ikad.  Važno je biti upoznat s faktorima rizika. Faktori rizika su rizična zbivanja koja češće dovode do oštećenja središnjeg živčanog sustava djeteta. Mogu biti prenatalni (prije rođenja), perinatalni (za vrijeme poroda) i postnatalni (neposredno nakon poroda).

Faktori rizika: prijevremeni porod, porod zatkom, carski rez, infekcije, veliko dijete prilikom poroda, višeplodna trudnoća (blizanačka, trojke, četvorke), bolesti majke u trudnoći, komplikacije u trudnoći, intrauterini zastoj rasta djeteta.

Pomagala imaju štetan učinak

Motorički razvoj zdravog djeteta odvija se potpuno spontano prema prirodnim zakonima kretanja. Motoričke funkcije kao što su bočni transferi, sjedenje, puzanje i hod, ovise o zrelosti centralnog živčanog sustava i lokomotornog sustava. To znači: kada je dijete motorički zrelo za motoričku radnju izvršit će ju. Pokušavanje "učenja" djeteta motoričkim radnjama je ometanje normalnog razvoja motorike. Nametanjem položaja djetetu se uskraćuju važne razvojne faze. Normalni razvoj motorike ne zahtijeva upotrebu nikakvih pomagala, dapače imaju štetni učinak.

Važno je poznavati osnove motoričkog razvoja kako bi pravovremeno uočili nepravilnosti te poduzeli aktivnosti u cilju njihova rješavanja. Također, važno je poštovati individualnost, jedinstvenost i karakter svakog djeteta i ne uzimati prestrogo propisane kriterije o tome što dijete treba biti motorički sposobno izvršiti u određenom mjesecu života. Kriteriji su propisani prema prosjeku te su podložni malim odstupanjima zbog individualnih karakteristika svakog djeteta.

Potrebno je omogućiti djetetu okruženje koje će djelovati stimulativno na razvoj njegove motorike i vještina te promatrati njegov napredak iz mjeseca u mjesec. Ako neku motoričku aktivnost nije svladalo u "propisanom" periodu treba mu dati još nekoliko tjedana. Neka djeca žele uživati malo duže u pojedinoj motoričkoj fazi ili su "lijena i troma" i nisu zainteresirana za savladavanje motoričkih zadataka tempom koji bi roditelji željeli da to učine.

  • kate4141

    Dr.Agbazara ist ein großartiger Mann, dieser Arzt hilft mir, meine Geliebte Jenny Williams zurückzuholen, die vor 1 Jahr mit mir Schluss gemacht hat und vor ein paar Tagen kam er zu mir zurück und bat sie mit Hilfe dieser spirituellen Kräfte zurück zu akzeptieren. Also, wenn Sie Hilfe in jeder Situation im Leben brauchen, kontaktieren Sie ihn per E-Mail über: ( agbazara@gmail.com ) oder rufen Sie / WhatsApp  +234 810 410 2662

  • Bina3

    Sunshine, to je bilo i moje prvo pitanje kada je moj sinek počeo jesti kašice (s 5,5 mjeseci); "kako ga staviti u krilo?" (u sjedalicu ga nisam stavila sve dok se samostalno nije doveo u sjedeći položaj) Pretpostavljam da sjedenje u krilu nije pod kutem od 90 stupnjeva ili većem, već da je beba u gotovo ležećem položaju te da nije dugotrajno; tako da time ne možete oštetiti kralješnicu. Dobronamjerna sugestija; bebicu stavljajte u krilo samo kada je to neizbježno.

  • Avatar Sunshine3
    Sunshine3

    Mislim....nakon ovakvog članka više nisam sigurna niti dal je to sigurno za djetetovu kralješnicu 😮😮😮 ...new one.... 😕

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.