Poremećaj mišićnog tonusa tijekom novorođenačke i dojenačke dobi naziva se distoni sindrom. Hipertonus je situacija kada je dijete jako čvrsto, teško mu se savijaju ruke i noge i ima stisnute šake, a hipotonus je obrnuta situacija kada je dijete premale mišićne napetosti, opušteno i ne diže glavu od podloge, piše Suzana Valenčak, bacc.med.techn.
Distoni sindrom je naziv za poremećaj mišićnog tonusa koji nastupa i razvija se tijekom novorođenačke i dojenačke dobi: uzrok tog poremećaja je oštećenje stanica u središnjem nervnom sustavu. Distoni sindrom je naziv za stanje koje nastaje kao posljedica takvih traumi, to nije bolest. Uočeno je da veći rizik za razvoj distonog sindroma imaju djeca koja su za vrijeme trudnoće imala smanjen dotok kisika tj. posteljica je bila slabije razvijena, nedonoščad, djeca koja su preživjela traumu ili težak porod te imaju dijagnosticirano krvarenje u mozak.
Analizom anamnestičkih podataka vrlo lako se uočavaju faktori rizika za razvoj distonog sindroma. Liječnik će prilikom redovitih mjesečnih pregleda obratiti pažnju i procijeniti djetetov motorički razvoj. Roditelji imaju veliku ulogu u procijeni jer su uz dijete danonoćno.
Važno je znati da dijete ne bi smjelo u razvoju kasniti za vršnjacima više od tri mjeseca. Ako je dijete jako čvrsto, gura se prema naprijed, teško mu se savijaju ruke i noge, ima stisnute šake kao boksač i palac pogrčen u ruci, a kad je na trbuhu izvija se u luk govorimo o prevelikoj mišićnoj napetosti ili hipertonusu.
Praćenje razvoja motorike
Hipotonus je obrnuta situacija kada je dijete premale mišićne napetosti, opušteno, ne odiže glavu od podloge. Ponekad se javlja i asimetrija u mišićnom tonusu, a to znači da je jedna strana tijela dominantnija. Roditelji ponekad imaju osjećaj da je dijete lijevak ili dešnjak što nije moguće u toj dobi te se djeca počinju prerano izvijati i prevrtati na bok.
Ako je u rodilištu uočena trauma ili neki od faktora rizika, djecu počinju pratiti i rade im neurološku obradu. Cijeli tim specijalista vodi brigu o njihovom razvoju. Osim pedijatra tu je neuropedijatar, fizijatar, defektolog i logoped.
Postoji jedna skupina djece koja su prošla porod uredno i tijekom neonatalne skrbi nisu zabilježeni nikakvi odmaci koji bi ukazali na moguće oštećenje i problem. Kod te djece veliku ulogu imaju roditelji jer pažljivim praćenjem razvoja motorike i pravovremenim signaliziranjem pomažu u otkrivanju poremećaja. Nakon obrade specijalističkog tima dijete se upućuje na razvojnu gimnastiku. Slijedom normalnog rasta i razvoja odstupanja su prvo vidljiva na motorici djeteta, ali je važno kontinuirano pratiti cjelokupni razvoj.
Što učiniti ako ste uočili određene simptome
- obratiti se djetetovom liječniku za mišljenje i pomoć te se naručiti na specijalistički pregled što je ranije moguće
- stimulirati dijete tako da ga se potiče i opušta masažom, dodirima po ekstremitetima, te mu pričati i stimulirati ga
- naučiti pravilno podizati i spuštati dijete na podlogu, držati ga uspravno (babyhandling) te provoditi vježbe razvojne gimnastike
- važno je zapamtiti da svaka stimulacija odlazi kao informacija u djetetov mozak i tamo potiče razvoj pričuvnih stanica koje preuzimaju ulogu uništenih. Roditelj ne smije posustati. Važno je baviti se djetetom, napraviti obrazac i raspored dnevnih obaveza i vježbi
