Beba ima gotovo 10 mjeseci. Propuzao je prije nekoliko dana, a sad se već sam diže na noge bez pomoći mame, tate, kauča ili bilo kojeg drugog pomagala. Zapravo, to što napravi više nalikuje na mačka položaj iz joge - stopala i dlanovi su priljubljeni uz pod, a guza visoko u zraku. Neustrašiv je. No, od prvog dana kad smo došli kući do danas - ubila sam se objašnjavajući ili ignorirajući zašto ne želim ljulje, ograde od jastuka, hodalicu i naslage deka na pod da bi bio na mekoj podlozi, umjesto na nešto tvrđoj. Prozivaju me da sam 'moderna' mama misleći pri tom da previše čitam, no zapravo samo gledam i slušam vlastito dijete i pružam mu ono što sam traži. Ne mislim da znam što je za njega najbolje, mislim da zajedno znamo, on i ja, što je za njega dobro.