Ritam je temeljan za razvoj osjećaja sigurnosti. Dijete kada zna unaprijed što će se dogoditi i ima povjerenja u odrasle da će mu to omogućiti nije napeto, ne mora strepiti, iščekivati. Dijete treba mir, stabilnost i sigurnost, a taj temeljni osjećaj sigurnosti stvara se u predškolsko doba
Sve što nas okružuje djeluje u ritmu i ritam je u svima nama. Godišnja doba, izmjena dana i noći, disanje čovjeka, otkucaji srca, sve oko nas i u nama odvija se u ritmu. Ritam je bitan za zdravlje odraslih, ali kod djece je od životne važnosti. Ritam je temeljan za razvoj osjećaja sigurnosti. Dijete kada zna unaprijed što će se dogoditi i ima povjerenja u odrasle da će mu to omogućiti nije napeto, ne mora strepiti, iščekivati. Dijete treba mir, stabilnost i sigurnost, a taj temeljni osjećaj sigurnosti stvara se u predškolsko doba. Ritam i osjećaj sigurnosti u ranom djetinjstvu ostaje temelj za stvaranje navika kroz cijeli život.
Novorođenčad imaju urođeni ritam, a kasnije odrasli promatraju dijete i ugađaju njegov ritam sa zajedničkim obiteljskim ritmom. Malena djeca zahtijevaju puno ponavljanja radnji i aktivnosti, a što su veća to se polako smanjuje. Djeca predškolske dobi prirodno žive u ritmu i ponavljanju.
Jeste li se ikad zapitali zašto su vrtićke sobe prepune stvari?
Aktivnosti, prehrana, dani u tjednu - sve se događa u ritmu
Odgajatelj u vrtiću ima važan zadatak promatrati djecu i grupu i stvoriti ritam grupe. Djeca u waldorfskom vrtiću imaju ritam dana, pa tako odmah ujutro djeca znaju da je vrijeme slobodne igre i da se igraju što god žele. Nakon toga teta poziva u mali jutarnji krug kada svi zajedno pozdravimo dan koji je pred nama. Nakon toga je doručak i radne aktivnosti kada pripremamo popodnevnu užinu. Slijedi veliki jutarnji krug kada djeca sudjeluju u glavnoj umjetničkoj aktivnosti toga dana. Nakon vođene aktivnosti slijedi predah kada djeca imaju vremena preraditi te nove spoznaje i dobivena iskustva. Tada se djeci nude kreativne i umjetničke radionice, ručni rad i slobodna igra. Nakon voćno-povrtne užine idemo van. Igra na dvorištu je većinom slobodna, ali imamo i radne aktivnosti jer treba npr. sakupiti lišće, brinuti o biljkama, hraniti ptičice…
Nakon ručka, djeca peru zubiće i legnu u krevetiće i tada imamo ritual, svakoga dana, koju su djeca prozvala Zlatna kap. Svako dijete dođe do tete, dobije zlatni zagrljaj, u ručicu zlatnu kap (bademovo ulje i eterično ulje lavande) i u mirisnoj i mirnoj atmosferi teta priča priču i na kraju pjeva uspavanku.
Maleni tada odmaraju, a predškolarci znaju da tada slijedi vrijeme kada oni imaju predškolski pojačani program. Nakon odmora je vrijeme užine kada djeca jedu hranu koju su sami pripremili toga dana ujutro. Nakon užine nastavljamo i dovršavamo rad od ujutro te dočekujemo roditelje u slobodnoj igri.
Waldorfski pogled na djetetovu prilagodbu na vrtić: Po čemu je drugačiji?
Dani u tjednu prolaze u ritmu pa se tako točno zna koji dan se što radi. Ponedjeljkom se djeca vesele priči sa patuljkom Tintilinićem, utorkom su na redu gestovna kola i igre u pokretu, srijedom su likovne aktivnosti, četvrtak je dan za lutkarsku predstavu, a svaki petak pečemo kruščiće i imamo radne aktivnosti.
I prehrana se odvija u ponavljajućem ritmu, pa tako naša djeca sama pripremaju popodnevnu užinu i znaju da ponedjeljkom prijepodne pripremaju tijesto i rade domaću pizzu, utorkom sjeckaju voće i slažu zobenu kašicu, srijedom pečemo kruh i radimo domaće namaze, četvrtom imamo gris na mlijeku, a petkom užinaju kruščiće koje su sami umijesili.
Sve aktivnosti i njihovi sadržaji koje radimo s djecom u skladu su s ritmom godišnjih doba, pa tako u ranu jesen kada je bogatstvo plodova u prirodi slavimo dane kruha i zahvaljujemo prirodi na svim darovima, posebice žitu od kojeg se radi kruh. Umjetničkim i radnim aktivnostima djeca u neposrednom doživljaju uče o bogatstvima prirode. Neizmjerno je važno za dijete da osjeti čuđenje, poštovanje i zahvalnost prema prirodi.
Dani kruha - učimo djecu cijeniti rad čovjeka i rad ruku
„Hvala oraču što je izorao polje,
hvala sijaču što je posijao žito,
hvala suncu i hvala kiši što je naraslo žito,
hvala koscu što je pokosio žito,
hvala seljaku što je omlatio žito,
hvala mlinaru što je samljeo žito u brašno,
hvala malim pekarima što su umijesili kruščiće!“
Ovo je zahvala koju svaki petak naša djeca izriču nakon pravljenja kruščića. Petkom djeca u našem vrtiću rade svoje kruščiće i objeduju ih za popodnevnu užinu.
Naš ritual počinje tako da prvo djeca crtaju u brašnu kojeg su odgojitelji posipali na stol. Tada miješamo sastojke i mijesimo tijesto. Veliko tijesto ide u krug i svatko ga malo premijesi. Nakon toga svatko dobije komadić tijesta te ga samostalno mijesi i stvara oblike koje želi.
Na kraju, za zajedničkim stolom, svi se primimo za ruke i izričemo zahvalu svima koji su sudjelovali u stvaranju kruščića. Na taj način njegujemo zahvalnost na svemu što nama zemlja i život daje. Miris pečenja kruha širi se cijelim vrtićem...
Djeca danas odrastaju, u vremenu ubrzanog načina života i postoji opasnost da djeca, odrastajući u gradskoj sredini neće više znati cijeniti rad čovjeka, rad ruku, neće znati kako nastaje hrana koju imamo na našem stolu. Vrlo važno u ovoj najranijoj dobi da djeca jedu zdravu, kvalitetnu hranu i da poštuju hranu koja se stavlja pred njih. To mogu jedino ako im se pruži iskustvo i da aktivno sudjeluju i neposredno dožive nastajanje hrane.
4 vještine koje djeca nauče kada krenu u vrtić
Neizmjerno je važno za dijete i da osjeti čuđenje, poštovanje i zahvalnost prema prirodi. Razvijati osjećaj zahvalnosti i poštovanja u najranije doba temelj je za razvoj zdravog odraslog pojedinca. U vrtiću, tijekom cijele godine djeca u neposrednom doživljaju uče o prirodi i njenim bogatstvima. U jesen priroda nam daje obilje plodova i to je vrijeme kada prirodi zaista treba iskazati zahvalnost!
I zato prije svakog jela, mi se primimo za ruke i kažemo:
„Iz zemlje se biljke viju,
na suncu nam one zriju.
Drago Sunce, Zemljo draga,
hvala vam za vaša blaga.“ (Rudolf Steiner)
Zar nije krasno tako započeti objed?
