Anonimna mama napisala je pismo svom trogodišnjem djetetu u kojem mu se ispričala za jednu stvar za koju je shvatila da krivo radi - uspoređivala ga je s njegovim starijim bratom
Pročitaj mamino pismo isprike svom sinu koje nas podsjeća na često nesvjesno uspoređivanje djece i na činjenicu da je svako dijete jedinstveno:
Dragi moj drugorođeni,
Jednog dana ćeš shvatiti da roditeljstvo ne dolazi s kartom. Bila sam očajna što nemam svog 'turističkog vodiča' nekoliko puta, ali umjesto toga, naučila sam vjerovati svojim instinktima. Zbog toga, pogreške se rade i lekcije se uče, a shvatila sam da postoji jedna lekcija za koju bih htjela da sam je naučila ranije.
Nikad te nisam smjela uspoređivati s tvojim bratom.
Roditelji znaju da to ne smiju raditi, ali ponekad se stvari dogode nesvjesno. Kada si se rodio, smatrala sam sebe iskusnom majkom. Sve sam to već prošla, dojenje, podrigivanje, noćna buđenja, neprospavane noći. Znala sam što bebama treba i kako ih utješiti...barem sam tako mislila.
Ali, ti si bio tvrdoglav od samog početka. U tim prvim mjesecima kada si rastao u meni, slao si me u kupaonicu jako često. Onda si pet dana kasnio. A, s tvojim prvim dahom, dao si svijetu do znanja da s tobom neće biti lako. Dao si do znanja da ćeš raditi stvari po svom tempu, uglavnom brže ili sporije nego što je to pravilo. Za tebe, pravila su ovdje samo kako bismo ih prekršili.
Da, neke stvari si radio brže i ranije od svog starijeg brata, poput penjanja na tobogan, plesa,'drmanja' bokovima i ljutitog izgovaranja riječi 'NE'. Postojale su i stvari koje si radio sporije i kasnije od svog brata, poput spavanja kroz cijelu noć, hodanja, učenja svojih prvih riječi. Dokazao si da si puno više prkosan. Trebala sam naučiti nekoliko roditeljskih trikova kako bi me počeo slušati. I priznajem, kada nisi došao do nekih prekretnica u razvoju tako rano kao tvoj brat, u početku sam te uspoređivala s njime. Moji instinkti su mi govorili da si savršen i da ćeš ti napraviti stvari kad ćeš za njih biti spreman, ali dopustila sam društvenim predrasudama da pobjede. I zbog toga mi je jako žao.
Neki dan, trčala sam po kući, pokušavajući spremiti tebe i tvog brata za školu, kad si dotrčao prema meni i viknuo: "Spreman sam, mama! Idemo!". I bio si. Slabašni trogodišnji dječak, potpuno odjeven za predškolu, sa zakopčanim kaputićem, kapom i rukavicama, čizmicama na pravim stopalima. I tada mi je sinulo. Ti si rođen s ciljem da budeš pomalo divlji. Ali, također si rođen s ciljem da budeš savršen, kao i tvoj brat, samo na drugačiji način. Možda nećeš doći do onoga što želiš u prvom pokušaju, ali doći ćeš do toga i pritom ćeš se jako zabaviti. Sada sam toga svjesna.
Drago mi je da sam ovu lekciju naučila dok si još uvijek mali. Prihvatit ću prekrasne i nepredvidive staze kojima ćeš ići kako bi postigao sve one male i velike zadatke i stvari. Nikada te više neću uspoređivati s tvojim bratom jer sada znam da se nitko ne može usporediti s tobom.
Volim te zauvijek,
Mama
