Svaki novi dan u vrtiću za dijete je prepuno novih izazova. Što je starije zadaci i igre postaju teži, očekivanja se mijenjaju. Od toga da ga drugi hrane i presvlače dijete postepeno sazrijeva u potpunu i cjeloviti osobu spremnu za nadolazeći život
Što se u vrtiću radi?
Što se u vrtiću radi?
Što se u vrtiću radi?
Prijateljstvo tu se sadi,
prijateljstvo tu se sadi.
U vrtiću još se i pjeva,
i drugarstvo nam sazrijeva,
po' vrtića cijela četa,
a na čelu naša teta.
Ujutro se igra i uči,
a popodne ide se kući,
al' tu nećeš sresti đake,
spremaju se za prvake!
To su riječi pjesme koju već generacijama pjevaju djeca, za nju možemo reći da je svojevrsna himna svih vrtića. Od riječi do riječi ona je u potpunosti istinita, ali joj fali još nekoliko stihova. U vrtiću se prijateljstvo sadi, pjeva, sazrijeva, igra i uči, ide se kući i na čelu je teta. Osim toga u vrtiću se pada i diže, plače i smije, trči i vježba, računa i piše i još mnogo toga.
Znaš vrtić koji bi dobro iskoristio 50.000 kn?
Svakom kupovinom Pampersovih pelena doprinosite prikupljanju 100 000kn koje ćemo raspodijeliti između 3 vrtića koji osmisle najbolje projekte za svoje polaznike. Prijavi svoj vrtić!
Svaki novi dan u vrtiću za dijete je prepuno novih izazova. Što je starije zadaci i igre postaju teži, očekivanja se mijenjaju. Od toga da ga drugi hrane i presvlače dijete postepeno sazrijeva u potpunu i cjelovitu osobu spremnu za nadolazeći život.
Što dijete radi svaki dan u vrtiću?
Jeste li se ikad zapitali zašto su vrtićke sobe uvijek prepune stvari, igračaka, pegli, tuljaca i ostalih stvari koje nemaju smisla? Svaka stvar u sobi dnevnog boravka djece ima svoju svrhu i baš zbog određenog razloga stoji tamo gdje stoji. Svaki put kada dijete koristi neki poticaj (igru, kist, boju, daščicu, kocku...) obavlja mnogostruke radnje kojih uopće nije ni svjesno. Svaka radnja ima svoj cilj, često utječe na više područja djetetovog razvoja. U isto vrijeme kada dijete crta osim što razvija finu motoriku šake i kreativnost potiče i razvoj govora. Fina motorika šake i govor usko su povezani. Osim toga u našem tijelu postoje senzorni sustavi koji su neophodni za život. Zbog tih sustava znamo je li nešto hladno ili vruće, nisko ili visoko, oštro ili glatko, lijevo ili desno, kada treba stati i kada krenuti. Kada su ti sustavi usklađeni tada je pravilan razvoj neupitan. Zbog toga se u vrtićkim sobama nalazi mnoštvo stvari koji često nemaju smisla, a njihov utjecaj je jako bitan. Svaki poticaj i svaka aktivnost pomno je osmišljena, tako niti jedan sustav i niti jedno područje nije izostavljeno. Sve je jednako važno jer se samo tako dijete razvija cjelovito.
Svaki dan, a tako i vrtićki ima svoj tijek aktivnosti, jedi, igraj se, crtaj, pjevaj, trči, smij se, plači, grli, ljubi, rješavaj zagonetke, spavaj... Dnevni ritam u vrtiću je svaki dan isti, jedino se vrijeme ručka pomiče u odnosu s dobi. Kao što odrasli imaju raspored obaveza i dužnosti koje trebaju ostvariti, tako i djeca u vrtiću imaju vrijeme jela, igre, boravka na zraku, odmora, svaki dan isplanirani plan kojim će tijekom njihov dan teći. Oni ne znaju na sat i ne znaju koliko je to pola sata, a koliko 15 minuta stoga ih u tome vodi odgajatelj. S vremenom djeca počinju osjećati vrijeme i njegov tok. Djeca vole rutinu. Vole da im svaki dan počne isto jer tada oni mogu sami pretpostavljati kada se što radi. Kada im tu rutinu poremetimo tada postaju zbunjeni i nesigurni. Preporučuje se dijete dovoditi i odvoditi svaki dan u otprilike isto vrijeme. U to se možete uvjeriti i sami. Napravite test u tjedan dana. Dovodite ga svaki dan u različito vrijeme, na primjer jedan dan u 8 sati, a drugi u 11 i pratite njegova ponašanja. Već nakon dva dana bit će vam potpuno jasno da mu je ljepše doći u 8 nego u 11. Kada svaki dan u 8 dijete prati ritam grupe i prilagođava mu se, ima vrijeme za igru i sve ostalo što ga kod vrtića privlači, a kada dođe u 11 igri je kraj, posprema se soba, peru se ruku, jede se i ide se spavati. Sve što inače voli raditi je propustilo. Tada postaje zbunjeno, nesigurno, tužno.
Svaka skupina ima svoje karakteristike i tempo, tako i svoj vlastiti kurikulum koji se može razlikovati od skupine do skupine. Iako se čini da u svakoj skupini vlada jednaka harmonija to ipak nije tako. Skupine su sastavljene od različitih tipova djece s različitim potrebama stoga odgajatelji kada izrađuju kurikulum, odnosno plan rada s djecom u obzir uzimaju sve njihove karakteristike, potrebe i mogućnosti. Svaka skupina djeluje kao posebna cjelina.
Igra je temeljna dječja aktivnost
Soba dnevnog boravka podijeljena je u nekoliko manjih centara. To su centri u kojima su zastupljeni različiti materijali za različite vrste igra i aktivnosti. Najčešće su to likovni centar, centar građenja, obiteljski centar, istraživalački centar, stolno manipulativni i centar početnog čitanja i pisanja. Ponekad se tu nađe i frizer, stolar, restoran ili neki drugi centar za koji su djeca pokazala interes. Odgojitelji su ti koji svakodnevno prate djecu i u suradnji s njima smišljaju nove igre i aktivnosti.
Dragi roditelju, mislite da se odgajatelji na poslu 'samo igraju'?
Igra je temeljna dječja aktivnost preko koje dijete uči, stječe nova iskustva i spoznaje, ulazi u interakciju i socijalne odnose s odraslima i djecom. Dok se igra dijete uči. Uči boje, oblike, slova, brojeve, pokreće senzorne sustave, razvija govor i maštu, kreativnost i interakciju, komunikaciju, empatiju, socijalne odnose, odnose u prostoru i još mnogo toga. Kroz igru postaje samostalno i kompetentno biće, sprema se za život. Iako vam na prvu to zvuči previše to je zato što odrasli gleda na dijete kao na bezbrižnu jedinku spremnu samo i jedino na igru. Odgajatelji i stručnjaci dijete smatraju cjelovitim bićem s vlastitim potrebama, pravima i mogućnostima i u radu s njima sve njihove karakteristike uzimaju u obzir te svaku igru pomno promišljaju i usklađuju s djetetovom dobi i mogućnostima s ciljem unapređenja pojedinog područja razvoja. Postoji više vrsta dječje igre. To su funkcionalna igra, konstruktivna igra, simbolička igra i igre s pravilima. Funkcionalna igra je vrsta igre u kojoj se dijete igra svojim tijelom i njegovim funkcijama sa ili bez rekvizita, npr. igre prstićima, različiti načini kretanja, penjanje, spuštanje niz tobogan , ljuljanje, igre glasovima i slovima. Na ovaj način dijete istražuje sebe i svijet koji ga okružuje, razvija koordinaciju, osjetila i motoriku te pri tome stječe kontrolu nad pokretima.
4 vještine koje djeca nauče kada krenu u vrtić
U konstruktivnim igrama dijete koristi različite predmete kako bi izradilo nešto. Tu se koriste različite kocke, drvene ili Lego kocke, perlice, slamke, plastelin, kolaž papir, daščice, grančice bilo što čime dijete može nešto izgraditi. Najčešće stvara neku novu igračku, a cilj ove igre je razvoj kreativnosti, fine motorike šake, suradnje... Simbolička igra je igra pretvaranja. Dijete najčešće oponaša odraslog i u potpunosti preuzima tu ulogu, pretvara se da kuha, šminka se, oblači se, hrani lutku, oponaša da je životinja... ovakav tip javlja se oko druge godine i mijenja se oko sedme, osme godine života. Ovakav tip igre razvija socijalne vještine, komunikaciju, govor, kreativnost i maštu. Igre s pravilima imaju već prije određena pravila. To su različite didaktičke igre u kojima djeca uče samokontrolu, pravila, suradnju i dogovor.
Dječji vrtić je mjesto smijeha, zabave, pjesme i plesa. Rani i predškolski odgoj vrlo je važan za daljnji djetetov razvoj. Ono što dijete nauči i stekne u prvim godinama života ostaje zauvijek u njemu. Odgojitelji i roditelji imaju vrlo važan zadatak u tom procesu. Zajedničkim radom i upornošću trebaju upotpuniti tu radost i ljubav koja u djeci raste.
Zaista, u vrtiću se prijateljstvo sadi, tu se život gradi. U vrtiću se pjeva i uči, naravno poslije svega ide se kući. Na čelu nije jedna nego dvije tete, jednako važne i bitne. Tu ćeš vidjeti prvake, buduće đake.
