Kad roditelji uskaču svake sekunde, uskraćuju djeci priliku da razmišljaju. Djeca će tako naučiti da je uvijek potreban netko drugi kako bi organizirao njihovo vrijeme, ističu psiholozi
"Meni je dosadno!", rečenica je koja dovodi do ludila svakog roditelja. Kad završe sa svim obvezama, velika dječja sreća začas se pretvori u monotoniju. Nema nikoga vani, TV je bezveze, knjige su dosadne... Djeca su navikla ispunjavati preuzete obveze, ali ne i samostalno organizirati svoje vrijeme. Okruženi stalnim podražajima, pomisao da je djetetu dosadno navodi roditelje na stalno strukturiranje njihova vremena. Ali ne gubite živce. Pustite ih da se sami snađu.
"Izrazito je važno da dijete provede vrijeme dosađujući se, da ne organizirate maksimalno njegove slobodne trenutke. Tu roditelji najčešće griješe. Ako je djetetu dosadno, to je odlična prilika da smisli nešto novo", kaže Ivana Grabar, prof. pedagogije i integrativni gestalt terapeut.
Moraju imati pravo i na dosadu
Ako im se ne da smišljati, na to imaju puno pravo. Mogu izabrati i dosadu. Ivana Grabar ističe da dosada može biti izvrstan prijatelj koji šapće - dosta je odmora. Idemo u nove pustolovine. "Ako pustite dijete da se dosađuje, iznenadit ćete se kako će se samo zaigrati nakon nekog vremena: svojim prstima, jastucima i dekama, dvjema žlicama, nekom ambalažom. Ne moraju igre biti uvijek u svrhu učenja… igra radi igre je jako važna", pojašnjava pedagoginja.
Stručnjaci se slažu da stalna aktivnost djetetu sputava maštu. Roditelji lako zaborave djeci dati odgovornost da svoje vrijeme upotrijebe kako žele. Čim malo zastanu, roditelji uskaču s prijedlozima, idejama i uskraćuju im šansu da razmišljaju. "Djeca također, kao i odrasli, moraju imati vrijeme da ‘stanu i bulje u prazno’. To je vrijeme kad se pune baterije, a u trenutku kad ne znaju što bi sami sa sobom, razvija im se njihova urođena kreativnost", tvrdi dr. Teresa Bolton, američka stručnjakinja za obrazovanje.
Također ističe i da ako se djecu ne usmjeri i ne nauči ih se kako pobijediti dosadu, taj osjećaj im može ostati kao negativan obrazac ponašanja i u kasnijoj dobi. Može se dogoditi da kao odrasli ne znaju biti sami sa sobom, da ih ništa ne motivira i ništa im nije interesantno. Takav dugotrajni osjećaj dosade, monotonije i nesvrhovitosti pak često u adolescentskoj dobi dovode do eksperimentiranja i ovisnosti o drogama, alkoholu, ali i do loših rezultata u školi i delinkvencije.
Ponekad se djeca samo žele družiti s vama
Roditeljski pokušaj da 'popravi' dosadu samo će donijeti frustraciju - kako roditelju, tako i djetetu. Obično nije problem u nedostatku načina da se zabavi, nego u tome što se ne osjećaju dovoljno dobro da bi uživali. Drugim riječima, često samo traže tvoju pozornost. Stoga lijek nije paljenje kompjutora i guranje bojanki u ruku dok ti kuhaš i spremaš, jer nećeš ništa postići. Ponekad se potrebno samo spustiti na pod i raditi nešto s njima. Uglavnom bilo što. I obično škakljanje će biti ultrazabavno.
