Klinički psiholog i profesor na Harvardu objašnjava kako zapravo funkcioniraju dječji ispadi bijesa te kako bi roditelji trebali reagirati usred takvih emocionalnih kaosa
"Konstantno upijamo emocije od ljudi oko nas. To je dio razloga zašto je biti kraj djece i tinejdžera (i kraj njihovog vrtuljka emocija) ponekad toliko iscrpljujuće. A kada su naša srca i umovi pomućeni emocijama, ne reagiramo onako mudro kako bismo mogli", objašnjava Christopher Willard, klinički psiholog i profesor na Harvardu koji godinama proučava svjesno odrastanje te znanost i mudrost koja se krije iza odgoja djece.
On dodaje kako naš kapacitet smirenosti usred djetetovog ispada bijesa pruža nadu jer signalizira da je smirenost moguća usred kaosa.
Dječji ispadi bijesa funkcioniraju na instinktivnoj razini koja jednostavno ne odgovara razlogu
Dr. Willard kao primjer spominje neuroznanstvenika Dana Siegela i stručnjakinju za roditeljstvo Tinu Bryson, koji na kreativan način opisuju 'prizemlje' i 'gornji kat' aspekata mozga. Naime, naš najstariji dio mozga (limbički sustav i amigdala) je reaktivan i emocionalan, upravljan impulzivnim, kratkoročnim interesima i primitivnim nagonima. Taj djetinjasti, impulzivni i instinktivni sistem živi u prizemlju.
U međuvremenu, vanjske kore mozga, koje nam omogućuju spriječiti impulse, usporiti, steći perspektivu, procesuirati emocionalni stimulans i artikulirati stimulans u misli i djelovanje - živi na gornjem katu. Taj gornji dio mozga pomaže nam planirati, razmišljati prije djelovanja, donositi moralne odluke i oblikovati odnose.
Tijekom ispada bijesa, kada su amigdala i emocije na svom vrhuncu, gotovo je nemoguće da logika može prodrijeti u zatvorene vanjske kore mozga djece. Pomoći im smiriti se i izvući ih iz ispada bijesa zahtijeva mudrost, suosjećanje i puno strpljenja s naše strane.
Trebamo zapamtiti kako naša djeca nisu minijaturni odrasli ljudi, njihov mozak u razvoju je nesposoban zauzeti perspektivu odrasle osobe i upotrijebiti takvo znanje kako bi se smirili. Ukoliko to zapamtimo, pomažemo sami sebi vidjeti kako ispadi bijesa nisu metodički proizvedene manipulacije. Dječji ispadi bijesa funkcioniraju na instinktivnoj razini koja jednostavno ne odgovara razlogu.
Kada se djeca spuste u donji kaos mozga, roditelji trebaju uložiti puno truda kako smirili svoj prefrontalni korteks koji je povezan s planiranjem i razmišljanjem te je smješten na području koje je najbliže licu - upravo kako bismo situaciju mogli sagledati jasno. Nije slučajno što je prefrontalni korteks najsofisticiraniji odraz naše evolucije. S evolucijskog gledišta, to je posljednja kortikalna regija koja se razvija, kako bi se pokazao potpuni filogenetski i ontogenetski napredak.
Postoji jedna zgodna uzrečica: 'Nikad se u povijesti smirivanja neka osoba nije smirila kada joj je rečeno da se smiri'
Govoriti djeci da se smire ne funkcionira ni upola dobro kao nježan glas ili dodir, koji oboje potiču pažljivu i prijateljsku reakciju te oksitocin, tzv. ljubavni hormon. Jednom kada uspostavimo fundamentalnu povezanost s djetetom (ili bilo kime drugim), možemo otvoriti srca i um prema drugoj osobi, vidjeti tuđu perspektivu i zajedno ići prema naprijed.
Jednom kada se tvoje dijete smiri, možeš krenuti prema verbalnom procesuiranju i planiranju. Što pokušati?
- nastaviti poticati prefrontalni korteks pitajući dijete koja bi posljedica bila pravedna po njegovom/njezinom mišljenju
- ne zaboraviti djetetove osnovne potrebe - ponekad su samo odmor ili hrana potrebni kako bi se stvari smirile
- ponekad treba biti kreativan i odvući djetetu pažnju s problema - drugim riječima, potrebno je na neki način 'oteti' donji dio mozga i navesti dijete da aktivira svoje tijelo
- pokrenuti djetetova osjetila sa snažnim osjetilnim stimulansom - pikantna hrana, miris ili okus limuna, izlazak na zrak
- pokušati pokrenuti njihov prefrontalni korteks sa naizgled nasumičnim pitanjem - 'Što želiš za večeru?', 'Kako se zove kućni ljubimac tvog najboljeg prijatelja?'
- smanjiti dominaciju amigdale s igrama - kartaške igre, zabavne igre riječima, domino - nakon toga jednostavnije možeš usmjeriti natrag dijete na pravi put
Na kraju, dr. Willard zaključuje kako je od velike važnosti da oslovimo što je potaknulo ispad bijesa nakon što se situacija smiri, odnosno kada na ove načine prekinemo ispade bijesa. Ne moraš ponovno iznositi detalje svakog konflikta, ali zapamti da je dosljednost uvijek ključ u odgoju zdrave i otporne djece.
