Sljedeći put kada se suočiš sa svojim mališanom koji plače, pokušaj uzeti trenutak i udahni kako bi se smirila. Ako si ljutita, pod stresom ili frustrirana mogla bi reći nešto reći nešto što će djetetu povećati tjeskobu
Kad dijete počne plakati svi osjećamo nelagodu. Kao svaka mama sigurno osjećaš tjeskobu i odmah poželiš zaštititi svoje dijete. Znamo da bebe komuniciraju plačem i tako ti govore jesu li gladne, žedne ili trebaju zagrljaj. Međutim, kad beba postane mali čovjek koji hoda i govori očekujemo od njega da obrađuje emocije na način na koji mi to radimo, a ne kao što je to radio od početka svog života - plakanjem.
Istraživanja su pokazala da odmah reagiramo kad dijete počne plakati zbog čega smo pažljiviji i spremni brzo pomoći. Plač djeteta pokreće nas i tjera u borbu, povećava otkucaje srca i gura nas u akciju čak i ako to dijete nije naše.
Pročitaj savjete psihologinje Renee Jain kako reagirati na dječji plač te kako mu pomoći da se nosi sa svojim emocijama:
1. Plač tvog djeteta nije uvijek tužan
Za mnoge mališane, plač ne znači tugu - to je način na koji obrađuju emocije. Oni mogu plakati zbog ljutnje, frustracije, straha, uzbuđenja, zbunjenosti, tjeskobe ili čak i sreće. Problem je što im još nedostaje i verbalna sposobnost i samosvijest kako bi objasnili što sve osjećaju. To znači ako pitaš dijete: "Što nije u redu?" rijetko će dati produktivan odgovor.
Dječje emocije: 'U redu je izraziti ljutnju, ali na primjeren način'
2. 'Nemoj plakati' samo otežava tvoj život
Možda misliš da će zaustavljanje plača zaustaviti i patnju tvog djeteta, međutim kad svom djetetu kažeš: "Prestani plakati!' ili "Nemoj plakati" odmah će pomisliti kako ne razumiješ njegove osjećaje. Njegov plač će postati glasniji i uporniji. Ako mu izgovaraš ove rečenice poručuješ mu da njegovi osjećaji nisu važni i da nisu dobri. Bez obzira kako se tebi razlozi za njegov plač čine trivijalni, tvoje neprihvaćanje djetetovih osjećaja oduzima vam oboma priliku da proradite emocije na pozitivan način. Glavni cilj u roditeljstvu, bez obzira koliko je teško, je naučiti dijete kako regulirati i razvijati emocije na kvalitetan način, a to mogu naučiti kada im se obraćamo s empatijom i razumijevanjem.
3. Preusmjeravanje pažnje
Mnogi roditelji preusmjeravanje pažnje koriste kao zadnju mogućnost zaustavljanja djetetovog plača. Odmah ćeš staviti omiljenu igračku ispred njega ili pjevati pjesmicu kroz stisnute zube i uz velik očaj. Nažalost, s tim postupkom dijete gubi mogućnost povezivanja sa svojim emocijama i mogućnost učenja. Naravno, ako se bori za igračku s drugim djetetom onda odvlačenje pažnje može pomoći. Istina je da nekad može pomoći tebi, ali ne pomaže mu da uči o emocijama i kako se s njima "nositi" u budućnosti.
4. Što treba reći?
Sljedeći put kada se suočiš sa svojim mališanom koji plače, pokušaj uzeti trenutak i udahni kako bi se smirila. Ako si ljutita, pod stresom ili frustrirana mogla bi reći nešto reći nešto što će djetetu povećati tjeskobu. Udahni i sjeti što se događa u tebi, fokusiraj se, utišaj svoj glas i probaj reći ove rečenice:
- "Mi smo u istom timu. Pomoću ću ti". Čak i ako dijete kaže da ne želi tvoju pomoć, želi osjetiti kako ćeš ga poduprijeti kad mu je teško.
- "Vidim da ti je teško". Kad kažeš ovu jednostavnu frazu dijete će znati da ga čuješ i vidiš.
- "Razumijem da si tužan/razočaran/uplašen/tjeskoban/sretan i to je u redu". Rečenica kojom primjećujete da razumijete osjećaj i to te čini čovjekom.
- "To je stvarno tužno/frustrirajuće/razočaravajuće". Priznaj događaj koji je pokrenuo plač djeteta i pomozi mu da učini korak dalje.
- "Uzmimo predah". Ako se oboje uklonite iz situacije pomoći će djetetu da shvati da ponekad moraš izaći iz situacije kako bi mu bilo lakše. Tvoje dijete je umorno ili stimulirano i jednostavno treba tišinu, umirujuće mjesto prije ponovnog povezivanja s aktivnošću.
- "Volim te. Siguran si". Ovo djetetu znači povezivanje. Možda treba zagrljaj ili držanje za ruku kako bi osjetilo da si stvarno tu da mu pomažeš.
- "Trebaš li pomoć, pauzu ili želiš ponovno pokušati?". Puno puta kad dijete plače zbog frustracije, treba jedno od ove dvije stvari: pomoć u obavljanju zadatka, odmor od emotivne situacije. Pitaj ga, nemoj mu govoriti što treba napraviti, tako mu pomažeš mu da bude snažno, ali i da se osjeća važno i značajno.
- "Čuješ da plačem, ali ne znam što ti treba. Možeš li mi pomoći da shvatim?". Čak i ako tvoje dijete ne može verbalizirati zašto plače i neutješno je, ova rečenica mu može dati priliku za vježbanje.
- "Sjećam se kad si...". Iako se može činiti poput tehnike odvlačenja pažnje, pomažući mu da se prisjeti vremena kada se osjećao sretno i mirno, pomažeš mu da smiri svoj mozak. Pokušaj razgovora s malim djetetom koje je u stresnom emocionalnom stanju slično je pregovaranju s malim "diktatorom". Vjerojatno nije spremno poslušati jer se osjeća bespomoćno, ljutito, tužno ili iscrpljeno.
- "Možemo zajedno smisliti rješenje". U konačnici želimo pomoći djeci da razviju vještinu rješavanja problema. Predlaganje rješenja pomoći će mu u procesu shvaćanja emocija i kako objektivno sagledati situaciju i izvući najbolje moguće rješenje.
