Priča je svima dobro poznata - vrišteći trogodišnjak se baca po podu, vitla rukama i nogama, crven u licu udara sve oko sebe, dere se, grebe, pjeni, ukratko - njegovo ponašanje više nalikuje epileptičnom napadu nego protestu. Većina roditelja u toj situaciji pribjegava 'provjerenim' metodama i iz svog arsenala izvlači tri opcije
Zašto moje dijete toliko plače? Zašto ne želi ići u vrtić? Zašto mi stalno govori neću? Zašto, zašto, zašto.. pitanje koje nas toliko često prati u podizanju naše djece. Jeste li ikada pomislili da se odgovor krije upravo u biologiji, bolje reći u neuroznanosti? Naime, puno dječjih ponašanja koja se nama čine besmislenima, iracionalnima ili bespotrebnima, ima čvrstu neurološku podlogu i znanstveno utemeljeno objašnjenje. Razumijevanje dječjih razvojnih faza olakšava nam komunikaciju s našom djecom, čini roditeljstvo lakšim, a njihovo djetinjstvo cjelovitijim i ispunjenijim.
Jeste li se pitali što se zbiva u glavama naše djece dok se ponašaju na nama neprihvatljiv način? Jeste li se pokušali staviti u njihove cipele i povezati se s emocijama koje osjećaju u tom trenutku?
Kao primjer uzeti ću ekstremno ponašanje kojega se mnogi roditelji pribojavaju, temper tantrum, ili tako zvani ispad bijesa. Priča je svima dobro poznata – vrišteći trogodišnjak se baca po podu, vitla rukama i nogama, crven u licu udara sve oko sebe, dere se, grebe, pjeni, ukratko – njegovo ponašanje više nalikuje epileptičnom napadu nego protestu. Većina roditelja u toj situaciji pribjegava “provjerenim” metodama i iz svog arsenala izvlači tri opcije – kaznu, ignoriranje ili posramljivanje.
Nekontrolirani izljevi bijesa (tantrumi) kod djece: Što su i kako ih spriječiti?
Kazna, ignoriranje ili posramljivanje
Kada ignoriramo dijete koje prolazi kroz temper tantrum potpirujemo njegov bijes i tako pojačavamo stanje hiper podraženosti u kojem se nalazi. Zamislimo se u sličnoj situaciji – imali smo grozan dan na poslu, nismo ostvarili željene ciljeve, posvađali smo se s kolegama, dolazimo doma ljuti i tužni izjadati se parteru, vičemo i ne možemo kontrolirati svoje emocije – a on nas – umjesto da nas sasluša i utješi, počne ignorirati. U tom trenutku trebamo nekoga tko će biti uz nas čak i kada smo teški i nemogući. Upravo to želi i naše dijete.
Savjet stručnjaka: Što napraviti kad dijete ima ispad bijesa?
Ako ga ignoriramo, kažnjavamo ili posramljujemo kada se loše ponaša šaljemo mu poruku da ono nije dobro (dijete u toj dobi ne razlikuje sebe od svog ponašanja). Implicitno mu govorimo da se ne možemo nositi s njegovim emotivnim stanjima. Trebamo se podsjetiti da ispred sebe nemamo odraslu osobu čije ponašanje želimo promijeniti, već emocionalno legitimno nedozrelo dijete s kojim smo duboko povezani.
Dijete ne može kontrolirati svoje ponašanje
Dijete od dvije ili tri godine ne može se samo smiriti – ono nema kapacitet emocionalne samoregulacije. Potrebna mu je mama, ili voljeni skrbnik, kako bi svoj ekscitirani sustav doveo u stanje mira i ravnoteže. Tijekom temper tantruma aktivan je limbički (nesvjesni) dio mozga – dijete svoje ponašanje apsolutno ne može kontrolirati, već mu se ono događa. Zaglavilo je u emocionalnom vrtlogu te upravo zbog toga priče o manipulaciji jednostavno ne drže vodu.
7 stvari koje ne smijete raditi kad dijete ima temper tantrum
Roditelji bi djetetu trebali pokazati da su uz njega te da imaju čvrste granice (ovdje ne pričamo o permisivnom roditeljstvu). Nekada čvrsti zagrljaj, nekada prisustvo, nekada maženje po leđima – sve su to dobre opcije te će svaki roditelj znati što njegovom djetetu najviše odgovara. Bitno je zapamtiti da djetetu tada treba netko tko će se pobrinuti za njega jer se ono ne može pobrinuti samo za sebe. Pričajte dječjim jezikom i spriječite ispade bijesa
