Mnogo puta, te nesvjesne navike sprječavaju nas od poučnih trenutaka koji djeci daju 'alate' za učenje odgovornosti i samostalnosti. Želimo da naša djeca preuzmu inicijativu i da se zauzmu za ono u što vjeruju, ali istovremeno poštujući i slušajući druge
Svi želimo da naša djeca budu ljubazna, samopouzdana, uporna i voljna suradnje, a roditelji dobro znaju koliko je teško naučiti dijete nositi se s toliko različitih ponašanja. Međutim, puno puta propuštamo prilike za učenje naše djece kada nesvjesno ponavljamo neke od čestih navika.
Učiteljica, terapeutkinja i mama četvero djece Becky Mansfield izdvojila je deset najčešćih nesvjesnih roditeljskih navika koji štete našoj djeci:
1. Ne dopuštamo djeci da sami naprave izbor
Dajte djetetu pravo na izbor, ne one velike stvari, ali svakako izbor oko malih, svakodnevnih stvari. "Koje od ove dvije majice želiš nositi sutra?", "Koje pahuljice želiš jesti?", "Želiš li mlijeko ili vodu prije spavanja?" Ne davanje djeci izbora štetno je jer kada ne dopuštamo djeci izbor nad jednostavnim stvarima, kasnije će im biti teško napraviti izbor nad velikim stvarima.
2. Ne dopuštamo djeci da riskiraju i griješe
Ako ste uvijek ovdje kako biste zaustavili dijete od činjenja pogreške - ono će se uvijek oslanjati na vas. Pustite dijete da riskira. Pustite dijete da shvati kako padanje na tlo nije tako grozna stvar. Znam iz iskustva da, kada previše čuvate i štitite djecu, stvarate jedan nepotreban strah u njima. Primjer: Kada sam govorila: "Pazi!! Pčela!", kod svog najstarijeg sina stvorila sam strah od pčela kojih se godinama bojao. Djeca se hrane našim strahovima, nemojte to zaboraviti, čak i kad su najobičnije male stvari u pitanju.
Poticanje djeteta na riskiranje donosi prednosti za razvoj
3. Ne slušamo djecu
Naša djeca znaju da imamo iskustva. Znaju da vjerojatno imamo rješenje za njihove probleme, a ipak - toliko često ne dolaze svojim roditeljima kada imaju problem i ne povjeravaju im se. Zašto? Djeca se boje osuđivanja, boje se da će biti u nevolji. Uvijek sam govorila i svojim učenicima i svojoj djeci da sam uvijek tu ako trebaju pomoć i da ako se boje reći mi, uvijek mogu reći nešto poput: "Želim ti reći, ali ne želim da se naljutiš na mene". Tada se mogu pripremiti i reagirati ispravno i smireno. Treba naglasiti kako slušanje postaje još važnije kako djeca rastu. Ako djeca od najmanje dobi nauče da vam mogu vjerovati zbog malih stvari, kasnije će vam se povjeriti i za one velike.
4. Dajemo previše komplimenata!
Da, lijepo je biti ponosan na svoju djecu, ali dajte im priliku da pokažu svoju veličinu. Ako uvijek govorimo djeci koliko su dobra, hvalite ih za apsolutno svaku sitnicu i konstantno im govorite koliko ste ponosni na njih - naše riječi postat će nešto što djeci treba i izgubit će svoju vrijednost. Nemojmo naučiti djecu da se oslanjaju na druge za pozitivno potkrepljenje. Neka sami naprave posao i vidjet će kako je lijepo osjećati se ponosan na samoga sebe. Kad je moj sin napokon prošao tečaj plivanja nakon puno pokušaja na završnom ispitu, okrenuo se prema meni i rekao: "Mama, tako sam ponosan na sebe!" To je bio najbolji osjećaj na svijetu!
; pogreške u odgoju
5. Stalno ulijećemo kako bismo ih 'spasili'
Ovo je teško, znam, posebno kad uz sebe imate mališane. Više puta sam to radila i sigurna sam da ću nastaviti to raditi, u određenim situacijama. Problem je da, ako to radimo konstantno, naša djeca uče kako ćemo ih uvijek spašavati ako u nečemu podbace. Što će dogoditi kasnije? U školi? Na fakultetu? S njihovim poslom? Brakom? Financijskom situacijom? Ne možemo ih zauvijek spašavati.
Što je 'lijeno roditeljstvo' i zašto biste ga trebali isprobati
Teško je sjediti i ne 'popraviti' nešto za vaše dijete, posebno kada znate da to možete brzo popraviti. Kad jedan dječak u razredu nije dao mom sinu da se igra s njegovom loptom, što sam ja napravila? Kupila sam mu loptu koju može ponijeti u školu. Pogreška! Što sam ga naučila? Samo idi mami i tati i oni će ti kupiti izlaz iz neugodne situacije. Što sam trebala napraviti? Reći svom sinu da razgovara s tim dječakom.
Kada smo napokon razgovarali s tim dječakom (jer moje jednostavno popravljanje nije popravilo ništa), naučila sam da taj dječak nije htio da se naš sin igra s njegovom loptom jer je naš sin uvijek zabijao golove i zbog toga se je taj dječak osjećao posramljeno. Osjećao se tužno jer nije on bio taj koji je bio najbolji u nogometu. Ispalo je da je taj dječak bio zločest samo zato jer je bio nesigurno dijete. Osjećala sam se loše što odmah nismo razgovarali s dječakom. Umjesto toga, suprug i ja smo odmah zaključili da je samo bezobrazan i uletjeli smo kako bi 'spasili' sina. Naučili smo lekciju: Ako ih spašavamo sad, spašavat ćemo ih uvijek. Naučite djecu kako da se nose sa stvarima, umjesto da ih sami spašavate.
6. Dopuštamo da nas krivnja zaslijepi
U redu je dopustiti djeci da osjećaju razočaranje. Pažljivo pročitajte moje sljedeće riječi: Ne govorim da je jednostavno gledati djecu kako se nose sa razočarenjem, samo govorim da je to u redu. Prekrasna stvar oko djece je da su toliko otporna i da se lako oporavljaju oko sitnica. Zauzvrat, djeca će naučiti da ne mogu dobiti sve što požele, samo zato što to žele. Imamo tu naviku dati djeci stvari kada se osjećamo krivima. Možda radimo previše, možda ne provodimo dovoljno vremena s njima, možda imamo puno djece i osjećamo se krivima što ne provodimo sa svakim djetetom onoliko vremena koliko bi htjeli. Uvijek će postojati neki razlog, ali to ne znači da djeci moramo kupovati stvari.
Psiholozi s Harvarda otkrili šest najvažnijih stvari u odgoju
Nemojte dopustiti da vas krivnja zaslijepi i nemojte dopustiti materijalnim stvarima da zaslijepe vašu djecu. Može nam čak biti primamljivo nagraditi ih jer suosjećamo s njihovim problemima i žao nam ih je (primjerice, kada jedno dijete uspije u nečemu, a drugo ne uspije). Bez obzira koliko teško se to činilo, dopustite djeci da nauče te životne lekcije dok su djeca kako ih ne bi trebali naučiti kao odrasli ljudi.
7. Očekujemo savršenstvo
Nemojte očekivati savršenstvo. S druge strane, nemojte očekivati ni lijenost. Učite ih da daju sve od sebe (i potrudite se da to rade!). Odličan primjer je pospremanje njihovog kreveta. Možda vaše dijete neće pospremiti krevet kao što biste vi to napravili, ali ako je krevet pospremljen (kako god on nesavršeno izgledao), odlično - nemojte ih ispravljati.
8. Ne pokazujemo im kako napraviti nego im govorimo što napraviti
Budite vođa primjerima. Najbolja stvar koju možemo napraviti kao roditelji je pokazati našoj djeci kako se ponašati. Kada volontiram na nekim događanjima, pogodite što moja djeca žele raditi? Kada moj suprug pomaže prijateljima i susjedima, pogodite što naša djeca žele raditi? Učite djecu da vode na način da budu vođe (i naučite ih slušati na način da budu slušaoci).
9. Ne razgovaramo o 'neugodnim temama'
Kao roditelji, imamo jedan posao: učiti našu djecu. Učite ih da budu ljubazni, učite ih da budu odgovorni, učite ih kako da budu sigurni, učite ih kako reagirati u opasnim situacijama i učite ih da vam se uvijek mogu povjeriti. Samo u SAD-u, više od tri milijuna djece je zlostavljano svake godine. Nasilja, fizičkog, psihičkog, cyber i vršnjačkog ima svugdje, sve više i više. Trebamo razgovarati o tim stvarima s našom djecom jer se 95 posto zlostavljanja može spriječiti edukacijom.
5 načina emocionalnog zlostavljanja djeteta o kojima se rijetko govori
Statistike pokazuju da 75 posto žrtava nikad ne prijavi zlostavljanje, vrijeme je da tu 'neugodnu temu' pretvorimo u temu o kojoj nam nije neugodno razgovarati s djecom. Znam da može biti neugodno uopće započeti takve teme ili reći djeci da takve stvari postoje, ali kao što svi znamo: prevencija je najbolji lijek.
10. Ne potičemo djecu da pokušavaju... i podbacuju
Ako dijete želi probati nešto, recite mu: "Samo naprijed!". Ako dijete misli da je nešto preteško, pitajte ga: "Zašto svejedno ne bi pokušao/la? Koja je najgora stvar koja se može dogoditi?" Trudim se biti opuštena oko mnogih stvari i nadam se da moja djeca to primjećuju. Ne dopuštam im da isprobavaju sve i svašta u opasnim situacijama, ali potičem ih da pokušavaju isprobati stvari oko kojih su neodlučni.
Potičem ih da naprave svoj pokušaj! Jedina stvar koja dolazi iz neuspjeha je da naučite novi način kako nešto ne napraviti, kako biste mogli pokušati nešto drugo. Razmislite o primjeru zalaganja za drugu osobu. Zašto dijete sjedi i promatra drugo dijete koje ostali zadirkuju? Zbog straha. Straha od ismijavanja, straha od gubljenja prijatelja...strah nas toliko puta koči. A, sada razmislite koliko bi dijete moglo promijeniti nečiji život ako ipak odluči intervenirati. Potičite djecu da zapamte da u neuspjehu uvijek leži velika lekcija i da uvijek postoji vedrija strana neuspjeha. Riskirajte.
