'Moja cjelokupna filozofija roditeljstva je da pravila dopuštaju djeci da napreduju zbog toga što djeca znaju što mogu očekivati od svojih roditelja. A, vjerovali ili ne, unutar pravila koje sam stvorila za svoju obitelj, i dalje se puno zabavljamo i smijemo', piše mama triju djevojčica
Melissa Willets mama je triju djevojčica, a sebe smatra jako strogom mamom i ponosna je na to. Pročitajte njezinu filozofiju roditeljstva:
'Moja strogoća puno više koristi mojoj djeci nego što ih ograničava'
Svijet ponekad zna biti strašno mjesto, a kada ste roditelj, beskrajna zabrinutost može vas držati budnima cijelu noć. Samo odvoženje djece u školu može me uznemiriti ako razmišljam što se sve može dogoditi kada su bez mene. Od pucnjava u školama do dječjih predatora i nasilne djece pa i online zlostavljanja, potencijalno grozne situacije u kojima djeca mogu nastradati su bezbrojne. Zbog toga se ne želim ispričavati svojoj djeci niti društvu što sam jako stroga mama. Naravno, moji klinci se često žale na dugi popis mojih pravila, ali to me nimalo ne brine. Znam da je moje pretjerano zaštitničko ponašanje potrebno kako bi svoju djecu držala na sigurnom što duže mogu. Uz to, uvjerena sam da moja strogoća puno više koristi mojoj djeci nego što ih ograničava.
Kada je u pitanju odgoj mojih triju djevojčica u dobi od četiri, sedam i devet godina - ovo su moja četiri najveća pravila:
1. Nema mobitela
Naravno, ne zauvijek. Ali, moja kćer koja ide u četvrti razred osnovne škole tvrdi kako je ona jedino dijete u razredu koje nema svoj mobitel. U redu. Ne zanima me što njezini vršnjaci misli da nije kul jer nema nešto što ja nisam dobila do polaska na fakultet. Naravno, ne planiram čekati toliko dugo da joj dopustim mobitel, ali ne vidim potrebe za mobitelom trenutno. Ako je mogu zadržati još neko vrijeme s društvenih mreža i potencijalno loših utjecaja, tada ću to i napraviti. Jedini razlog zbog kojeg bi trebala mobitel je da me kontaktira u hitnim slučajevima, a mislim da za to postoje i drugi načini.
2. Nema igre u domovima djece čije roditelje ne poznajem
Tako je. Neću dopustiti nekom roditelju kojeg ne poznajem da 'pokupi' moje dijete iz škole i neću ni ja pokupiti svoju djecu i odvesti ih u domove ljudi koje ne poznajem. Radije bih da se moja djeca igraju s manje djece nego da ih ostavljam u nepoznatim domovima i kasnije žalim ako se dogodi nešto što mi se ne sviđa. Prije nego li me otpišete kao ludu ženu, uzmite u obzir da sam na početku svog majčinstva saznala za nesretan incident u kojem je moja djevojčica bila prisiljena skinuti svoje hlačice u kući svog novog prijatelja. Recimo samo da se otada ne mislim ispričavati što sam previše oprezna.
3. Nema 'prespavanja' kod druge djece
Želim znati da su moja djeca pod mojim krovom i da su sigurna kada odlazim na spavanje. Ukoliko spavanje nije kod nekoga koga jako dobro poznajem i vjerujem toj osobi, odgovor je 'ne' kada me moje cure pitaju mogu li prespavati kod svojih prijatelja. Srećom, ova pitanja nisu česta i možda ću se osjećati ugodnije s vremenom. Ali, čak i da neću, nema razloga da pristanem na tako nešto i onda brinem cijelu noć. Bit će dosta vremena za brigu kada moje cure odu na fakultet jednoga dana.
Granice i pravila: Psihoterapeutkinja Ana Karakaš objašnjava kada djetetu reći 'da', a kada 'ne'
4. Nema ostajanja budnim do kasno u noć
Moje cure znaju da u našoj kući odlazak u krevet znači odlazak u krevet, s nekoliko iznimki. Zašto? Zato jer čvrsto vjerujem da moja djeca trebaju svoj san i ne postoji razlog zbog kojeg bi trebale biti dugo budne, umorne, mrzovoljne i sljedeći dan donositi loše odluke. U konačnici, djeci trebaju čvrsta pravila uz koja će odrasti, a ne hrpa slobode kako bi sama stvarala svoje rasporede. Iznimke kada dopuštam kasniji odlazak u krevet su obiteljski odmori. U svim drugim slučajevima, čak i vikendima, odlasci u krevet u razumno vrijeme dio su života kada sam vam ja mama.
'Moja cjelokupna filozofija roditeljstva je da pravila dopuštaju djeci da napreduju zbog toga što djeca znaju što mogu očekivati od svojih roditelja'
Ovo nisu jedina pravila koja slijedim kao stroga mama, samo dio njih. Moja cjelokupna filozofija roditeljstva je da pravila dopuštaju djeci da napreduju zbog toga što djeca znaju što mogu očekivati od svojih roditelja. Uz to, pravila roditeljima također daju malo spokoja u strašnom i nekontrolirajućem okružju. A, vjerovali ili ne, unutar pravila koje sam stvorila za svoju obitelj, i dalje se puno zabavljamo i smijemo. Naša obiteljska zajednica je bliska i puna ljubavi, sa zauzetim rasporedom aktivnosti i društvenih aranžmana. Potičem svoje djevojčice da isprobavaju nove stvari i da budu dobre prijateljice, ali i dobri ljudi. Samo ne u nepoznatim domovima ili nakon 20.30 navečer.
