Vrtić Razvoj od 2. do 6. godine 30713 prikaza 21. srpnja 2014.

10 stvari koje možete napraviti kada želite kazniti dijete

tuga
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Kroz kaznu, možda dijete i shvati što mu roditelj dopušta činiti, a što ne, jer strah od kazne neko vrijeme može biti djelotvoran, no teško da kazna može pomoći djetetu u zdravom odrastanju. Kazna narušava dječji osjećaj samopoštovanja i vrijednosti i ugrožava integritet i dostojanstvo djeteta

Kazna! Vjerujem da većina ljudi već na samu spomen te riječi ima neugodne osjećaje, možda i živa sjećanja. Otimanje predmeta, uzimanje igračaka, tjeranje u "kut" ili "time-out", prijekor, ružne riječi, zabrane različitih aktivnosti, lagani udarci po guzi, šamari, udarci po rukama…

Što se kaznom želi postići? Pomoći djetetu da shvati što je poželjno ponašanje, a što nije? Osigurati da nas dijete razumije, izraste u samostalnu i odgovornu osobu, nauči donositi odluke i rješavati probleme?

Kako kazna zaista djeluje?

Kroz kaznu, možda dijete i shvati što mu roditelj dopušta činiti, a što ne (strah od kazne neko vrijeme može biti djelotvoran), međutim teško da kazna može pomoći djetetu u zdravom odrastanju. Kazna narušava dječji osjećaj samopoštovanja i vrijednosti. Njome poručujemo djetetu da se njegovi osjećaji i misli ne trebaju poštovati, da nije dobro i važno takvo kakvo je. Kažnjavanje ugrožava integritet i dostojanstvo djeteta.

Vođenjem i odgajanjem djeteta na način koji uvažava i poštuje obje strane, i dijete i roditelja, možemo učiniti puno više! Postići da nas dijete čuje, uvaži naše zahtjeve i želje. Potaknuti dijete na poželjno ponašanje. Naučiti ga kako da rješava sukobe i probleme te donosi mudre odluke.

Stoga, prije nego odlučimo što učiniti u situaciji kada se naše želje i potrebe razlikuju od potreba i želja djeteta, odnosno kada se dijete ponaša drugačije od onog što smatramo poželjnim ili dobrim, razmislimo najprije! Udahnimo i "izbrojimo do deset", odabirući alternative kažnjavanju djece!

1. Prepoznajte potrebe djeteta 

Utvrdite koje potrebe se nalaze u podlozi djetetovog ponašanja. Pomognite mu da ih iskaže i zadovolji na primjeren način. Budite svjesni da djeca imaju potrebu za kretanjem, istraživanjem, samostalnošću te da su po prirodi znatiželjna, nestrpljiva, ponekad nemirna i zahtjevna, puna energije. Također, i djeca, kao i odrasli, imaju potrebu za poštovanjem, ljubavlju, osjećajem vlastite vrijednosti

Osigurajte okolinu primjerenu djetetu i njegovim razvojnim potrebama i mogućnostima. Imajte realna očekivanja od djeteta. Nije realno da će dijete mirno sjediti sat vremena dok vi na primjer pijete kavu ili razgovarate s nekim.

2. Prihvatite djetetove emocije

Slušajte svoje dijete, saznajte kako se osjeća i prihvatite kako ugodne, tako i neugodne emocije koje doživljava. Sve one su potrebne za zdrav emocionalni razvoj i sastavni su dio života. Ako je dijete frustrirano, jako ljuto, bijesno, prepljavljeno emocijama; pustite neka ih izrazi. Dijete se tek tada može smiriti. Budite uz njega, bez kritike i požurivanja. Pružite mu utjehu kada za to bude spremno. 

3. Prije nego reagirate, razmislite o svojim osjećajima

Uzmite predah i otkrijte zbog čega vas smeta ili ljuti ponašanje djeteta. Imajte na umu svoje potrebe, no pazite i na potrebe djeteta. Budite svjesni da dijete nije odgovorno za vaše misli i osjećaje! Ako ste vi ljuti ili se osjećate bespomoćno, to je vaš osjećaj i vaša odgovornost! Zapitajte se biste li voljeli da se netko drugi prema vama ponaša onako kako ste vi odlučili reagirati prema djetetu.

4. Ako ste jako uznemireni maknite se iz situacije dok ponovo ne steknete kontrolu

Tek tada odlučite što će te napraviti. Obično imamo dovoljno vremena razmisliti i odabrati svoju reakciju. Unaprijed možemo promisliti kako ćemo postupiti u situaciji za koju iz iskustva znamo da je moguće da se dogodi. Razmislite, često tražimo od djeteta da ima samokontrolu, dok je istovremeno mi sami nemamo.   

5. Pružite djetetu informacije i objasnite zbog čega nešto tražite

Pri tom imajte na umu njegovu dob i spoznajne mogućnosti. Na primjer, dijete mlađe od dvije i pol do tri godine ne može razlikovati što je dobro, a što loše, uzrok i posljedicu. Kako biste naučili dijete da sprema igračke, recite mu da igračke spremamo kako bi se kasnije mogli igrati s njima i kako bi ih lakše našli.

Podijelite s djetetom kako se osjećate, odnosno kako njegovo ponašanje utječe na vas. Recite mu na primjer "Umorim se kada moram pospremati sve igračke koje izvadiš iz ormara." ili "Ne sviđa mi se kada te moram više puta zvati da dođeš ručati. Voljela bih da dođeš kada te prvi put pozovem."

6. Pronađite alternative, jasno recite i pokažite djetetu kakvo ponašanje od njega očekujete

Umjesto "Ne trči" recite mu "Hodaj polako." Umjesto "Baš si zločest" recite "Želim da me slušaš kada ti govorim." Kada dijete želi izvaditi još igračaka iz ormara, uz hrpu koju je već izvadilo, nemojte samo reći „ne“, recite mu što može napraviti, na primjer "Možeš izvaditi druge igračke i igrati se njima kada pospremimo ove koje su vani." Ponudite alternativu "Igrati se možeš u sobi, ne ovdje za stolom."

7. Dajte djetetu izbor i dopustite mu neka uči iz vlastitog iskustva

Potaknite ga na samostalnost. Neka  samo donosi odluke u okviru svojih mogućnosti. S čim će se igrati, koliko će jesti, kuda će se kretati, koju odjeću odjenuti… Tako dijete uči biti odgovorno prema sebi (i prema drugima), zadovoljava svoju potrebu za samostalnošću i stječe osjećaj vlastite vrijednosti.

Dijete vrlo brzo uči kada mu se dopusti da uči iz svog iskustva. Ako se dijete igra s nekom igračkom i iz nepažnje je potrga, ono može uvidjeti što se događa kada se "stvari ne čuvaju". Ako ne spremi igračku, možda je drugi dan neće moći naći. Ako se ne najede dovoljno, možda će dio dana biti gladno. Ako ne odjene jaknu, možda će mu biti hladno. Nemojte tada "držati prodike" djetetu, pomozite mu da stekne uvid, da uči iz iskustva.

8. Pripremite dijete na situaciju koja ga očekuje

Ako idete, na primjer, u dućan ili u goste, objasnite djetetu kako očekujete da se tamo ponaša, što i koliko može kupiti u dućanu, kako će vam reći (ako je malo starije) kada više ne bude imalo strpljenja biti u gostima. Možete točno isprobati rečenice koje dijete i vi možete koristiti, odigrati unaprijed razgovor ili situaciju koja vas očekuje.

9. Odaberite situacije u kojima ćete inzistirati na  pravilima, ali i one u kojima može biti iznimaka

Birajte situacije u kojima ćete govoriti "ne". Razmotrite koja su vam pravila izuzetno važna, a koja nisu. Učinite ustupke, dopustite poneku iznimku. Ne mora sve uvijek biti onako kako ste planirali, možda dijete može ponekad pojesti slatkiš prije ručka, otići kasnije na spavanja ili preskočiti pranje zubi.

Međutim, kada je u pitanju sigurnost djeteta, budite odlučni i poduzmite akciju. Držite dijete čvrsto za ruku ako želi samo pretrčati preko ceste. Primite ga ako se krene penjati prema otvorenom prozoru.

10. Budite primjer svom djetetu i učite ga od malena kako se rješavaju sukobi i nesporazumi

Svojim ponašanjem najbolje ćete pokazati djetetu kako da traži ono što želi, rješava sukobe, donosi odluke; poštujući pri tom sebe i druge. 

U situaciji neslaganja, pitajte dijete kao bi ono riješilo problem. Razgovarajte s djetetom, o njegovim potrebama, željama, mislima i osjećajima. Podijelite i svoja razmišljanja i osjećaje. Ako je nešto djetetu jako važno, a vama nije toliko, možda se možete dogovoriti da ipak "bude po njegovom". Zajedno pronađite rješenje problema ili sukoba koje odgovara objema stranama. Bilo da se radi o pospremanju igračaka, odlasku na spavanje, hranjenju ili izlasku van. Ipak, imajte na umu svoju roditeljsku odgovornost i da će te za mnoge stvari, iako ste uključili dijete, vi donositi odluke.  

Podsjetnik za kraj

Ne zaboravite, vi kreirate atmosferu u kojoj dijete odrasta. Unesite što više radosti i smijeha u vaš odnos. Razgovarajte, igrajte se i družite. Pronađite dijete u sebi i ne doživljavajte sve previše ozbiljno!

Dijete možemo usmjeravati u njegovom odrastanju čuvajući njegov integritet i dostojanstvo, poštujući njegove potrebe, misli i osjećaje. Tako dijete izrasta u samostalnu, odgovornu i zadovoljnu osobu. Osobu koja poštuje i cijeni i sebe i duge.

Djecu možemo odgajati bez kažnjavanja!

  • Nikolina88

    Slazem se sa vama svima.ja imam troje djece i vecinu vremena sam sama sa njima jer muz naravno radi.rodila sam prije mjesec i pol dana a ovo dvoje starijih ponekad stvarno prevrse mjeru.ja ih obozavam ali granice se moraju znati.kazne nikad nisu toliko strasne da ce djeca imati traume...mislim da djecu moramo odgajati po svojoj savjesti a ne iz knjige i svakojake literature koju pisu danasnji strucnjaci.na kraju krajeva odgajamo ih onako kako su nas odgajali nasi roditelji koji su nas ponekad poslali u kaznu zbog nekog neposluha i tome slicno i hvala bogu danas smo samostalni i odrasli ljudi koji znaju kako se nositi sa problemima

  • natek87

    Čini mi se da dolazi vrijeme kada ćemo po mišljenu svih ovih stručnjaka morati tražiti dopuštenje od djeteta da mu se obratimo. Mislim, kud sve ovo vodi? Ne smiješ dijete udariti, ne smiješ ga kazniti... Najbolje da ih pustimo da nam se penju po glavi, da rade što ih je volja a danas sutra kad odrastu da se čudimo što su razmažena derišta nesposobna za život. Prvo i osnovno sav odgoj kreće od kuće, a ako ne poštuju svoje roditelje neće nikog drugog kao što se već naveliko vidi u školama i na ulici. Danas se učitelje šalje u pm, starije osobe se maltretira po ulicama i autobusima, jer znaju da su zaštićeni i da im nitko ništa ne može. Zahvalna sam mojoj majci što me je odgajala da poštujem druge i pripremala me na život, najviše kroz razgovor, ali kada joj je bilo dosta ponavljanja kao papiga a ja je nisam doživljavala, bilo je i kazna i batina. Nikad joj zbog toga nisam zamjerila niti hoću dok sam živa, jer sam svaki put znala da sam to i zaslužila svojim bezobraznim ponašanjem. Kada usporedim svoje prijatelje koji su imali ovaj odgoj po stručnjacima sa svojim i u što smo danas izrasli i kako se ponašamo, pa nema sretnije od mene što sam imala majku kakvu sam imala i što mi je pokazala kakvo dijete ne želim da bude moj sin.

  • mare118

    Suludo blesavi savjeti. Svakako bih voljela ako bi autorica mogla objasniti razliku između "time-out"-a (koji kao ne valja) i "uklanjanja" sebe iz situacije. Dodatno bih voljela da mi pojasni kako se ukloniti iz situacije kada si sam sa djecom. Zatim bi bilo suuuper čuti kako shvatiti emocije djeteta koje je napravilo nešto loše i sada još i vrišti iz petnih žila. Primjer, dijete (nakon 100 razgovora i objašnjavanja i pokušaja shvaćanja njegovih emocija) po 100 put lupi seku jer želi istu igračku. I onda, seka plače, dijete koje ju je lupilo se dere jer zna da je pogriješilo i nastaje sveopća dernjava pri čemu oba djeteta samo pojačavaju intenzitet deranja i međusobnog optuživanja. Čije emocije treba slušati i kako!?  Da ne zaboravimo da je večer, pred spavanje na kraju beskonačnog dana i nema drugog roditelja. Evo, pozorno slušam praktičnu primjenu popisa lijepih želja u idealnom svijetu... Svaka cast!!! Odlican komentar i potpisujem sve sta ste napisali!

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.