'Znam kako se osjećaš. Misliš da si grozna mama jer tvoje dijete nije poput druge djece ili nije poput tvog prvog djeteta. Znam da si toliko umorna i frustrirana, da plačeš u trenucima slabosti, sama sa sobom', piše mama četverogodišnjeg djeteta koji još uvijek ne spava kako treba
Deidra Romero je blogerica i mama dvoje djece, jednogodišnje djevojčice i četverogodišnjeg dječaka, koji od svog rođenja ima problema sa spavanjem. Iako ova mama dugo nije otvoreno htjela govoriti o tome, zbog srama i straha od osude, sada je odlučila napisati pismo svim drugim mamama koje se nalaze u sličnoj situaciji:
'Kako sam mogla postati mama djeteta koje ne želi spavati?'
Očekivala sam da će moj sin spavati cijelu noć kad navrši osam tjedana, baš kao što sam naučila iz svih knjiga koje sam pročitala. I baš kao što mi je to većina prijatelja rekla. Čekala. I čekala. I čekala. Tjedni su prolazili, a zatim i mjeseci.
Nakon toga sve je postalo katastrofalno. Postala sam frustrirana. Kako sam mogla postati mama djeteta koje ne želi spavati? Sve sam učinila kako treba. Poslušala sam svaki savjet i pokušala svaki trik od promjene rasporeda do poticaja. Odvela sam ga psihologu i psihoterapeutkinji i čak sama otišla psihologu kako bih vidjela mogu li još nešto promijeniti ili učiniti. Nekoliko stvari je pomoglo, ali s četiri godine, moje dijete je i dalje 'zahtjevan' spavač.
'Znam da misle da nešto radim pogrešno. Znam da osuđuju mene i moje sposobnosti'
Na početku sam se bojala kako će moja tajna postati javna. Činila sam sve što sam znala. Moji bliski prijatelji su znali, ali brinula sam se što će svi drugi misliti ako saznaju da ja, mama blogerica koju mnogi čitaju, ima dijete koje ne može prespavati noć.
I iskreno, još uvijek me to brine. Moram se dobro naoružati kada je u pitanju razgovor s drugim roditeljima. Vidim njihova lica. Znam da misle da nešto radim pogrešno. Znam da osuđuju mene, ali i moje sposobnosti. I to je u redu jer ne mogu ih pitati da to ne rade.
Pismo svim mamama čija djeca ne žele spavati
I zato, pišem ovo mami s bebom, jasličkim, vrtićkim ili predškolskim djetetom koje ne spava dobro: Znam kako se osjećaš. Misliš da si grozna mama jer tvoje dijete nije poput druge djece ili nije poput tvog prvog djeteta. Znam da si toliko umorna i frustrirana, da plačeš u trenucima slabosti, sama sa sobom. Znam da si pročitala sve knjige i isprobala sve trikove. Znam da ni ti ne možeš spavati jer se konstantno brineš o tome što bi mogla raditi drugačije.
Neću ti ponuditi savjet o rasporedima i hranjenju ili uređajima koji proizvode bijelu buku. Neke stvari će ti ipak pomoći. Postoje stručnjaci specijalizirani za ovaj problem, stručnjaci koji su radili s drugom djecom i roditeljima. Možda ćeš unatoč tome, baš poput mene, shvatiti kako tvoje dijete i dalje ima problema. U redu je. Samo ti znaš što je najbolje za tvoju obitelj. Ta mama iz parka nije ta koja mora živjeti u tvojem domu. Tvoja sestra nije ta koja se diže u tri ujutro. I nemoj da uopće počnem o tvojoj mami ili svekrvi. Ne znaju kako je to.
Samo zato što tvoje dijete ne spava cijelu noć ne znači da si loša mama. Možeš li još nešto više učiniti? Trebaš li još nešto više učiniti? Jesi li mogla nešto drugačije učiniti?
Da. Ne. Možda. Ne znam.
Ništa od toga nije važno jer to nije mjerilo dobre mame.
Daješ li sve od sebe? Je li dobrobit tvog djeteta najvažnija stvar? Jesi li fokusirana na njegove emocionalne i fizičke potrebe? Tada prolaziš test. Dobra si mama.
Odvikavanje od pelena do druge godine ne čini te dobrom mamom. Učenje predškolskog djeteta čitanju ne čini te dobrom mamom. Platnene pelene, bio zdrava hrana i najbolje rođendanske zabave ne čine te dobrom mamom. Sve su to super stvari, naravno, ali puno loših roditelja čine te super stvari.
Ali, ti - ti daješ toliko mnogo. Ti nisi loša mama. Ti si ratnica. Nosi ovaj teret s najvećim ponosom koji možeš jer trenutno učiš neke zbilja važne lekcije o predanosti, požrtvovnosti i ljubavi.
I zapamti, nisi sama.
