Majčinstvo je fakultet koji traje cijeli život

Vjerujem da se svaka buduća majka, pogotovo ona koja očekuje svoje prvo dijete, u svojim mislima susrela s pitanjem: "Hoću li znati biti mama?" Ja znam da ja jesam. Isto tako znam da sam se pokušala za tu ulogu pripremiti što sam bolje mogla, jer volim imati kontrolu nad svim i ne volim stvari prepuštati slučaju. Ono što nisam znala u trenutku kada sam ugledala dvije crtice na testu za trudnoću, je to da mi devet mjeseci neće biti dovoljno za pripremu, da ću učiti čitav život i, kako se kaže, opet umrijeti u neznanju. Budući da sam i sama još na početku svog školovanja, ne mogu vam puno pomoći, ali mogu s vama podijeliti ono što sam naučila do sada.

Trudnoća - prvi semestar

Foto: Mladen Škoić

Trudnoća je prvi semestar na fakultetu za buduću mamu i kao što, naravno svi znate, traje oko devet mjeseci, odnosno četrdeset tjedana. U tom prvom semestru pokušala sam upiti što je moguće više znanja iz knjiga, s Interneta i usmenom predajom. No međutim, ubrzo sam shvatila da će na ovom fakultetu moj mali princ biti profesor, a ja njegov učenik. Među prvim stvarima naučio me da jutarnje mučnine traju cijeli dan, da se spavati može i na boku, na leđima, pa čak i sjedećki, bez obzira na to što čitav život spavaš na trbuhu. Naučio me da ponekad moram pustiti da mi netko pomogne, npr. zavezati tenisice, jer ne mogu sve sama iako ne volim ovisiti o drugima, a savladala sam i kako se veseliti tome kada te netko udari. Svaki njegov udarac dočekala sam sa smješkom i tražila još. I da, nikada osim tada, nisam bila imuna na onu brojčicu koju će pokazati vaga kada stanem na nju. Kada se semestar približi kraju, ono što svaku majku očekuje je naravno ispit! Prvi veliki ispit iz majčinstva, koji svaka majka prođe.

Porod - prvi ispit iz majčinstva

Kao sto već pretpostavljate ispit se zove porod. Neću vam lagati, moj porod se ne ubraja u one teške i mukotrpne porode, ali da me boljelo kao sam vrag, svakako je. Tijekom tih deset sati koje sam provela u rađaoni, moj mali princ je testirao moju izdržljivost, snagu, hrabrost... Nakon deset sati muke napokon sam upoznala svog profesora, svog malog princa, koji mi je devet mjeseci ležao ispod srca. I nije mi morao reći rezultate ispita, znala sam da sam prošla. Moja nagrada je bio on, najljepša mala štruca na svijetu. Moja štruca koja će učiti od mene, a ja ću učiti od njega.

Prva godina

Nakon poroda upisala sam drugi semestar pod nazivom Prva godina koji traje, naravno, godinu dana. Nije nam bilo lako, bilo je tu svega i uspona i padova. Ali u tih godinu dana puno smo napredovali. Mali princ je rastao kao gljiva, izraslo mu je osam zubića, te naučio je reći "mama, tata, baba" i još puno "riječi" koje još ne razumijem, ali radim na tome. Prohodao je, plješče i maše pa-pa... A mama? Mama je naučila prije svega dojiti, razlikovati različite vrste plača, igrati se do tri ujutro iako bi radije spavala, valjati se po podu od smijeha bez posebnog razloga, kao nekada kada je sama bila dijete. Mama je naučila staviti prinčeve potrebe ispred svojih, jer kada vidi smješak na tom malom licu postaje nebitno je li noćas spavala tri ili šest sati. A ono najvažnije što me je moj mali profesor naučio već u prvim danima boravka u mom životu je što to znači bezuvjetno voljeti i biti potpuno sretan.

Danas je moj drugi dan u semestru pod nazivom Godina 2. I znate što? Jako mu se veselim, i njemu i svim onima koji će još uslijediti, a bit će ih jako puno, jer majčinstvo je fakultet na kojem nije sramota biti vječni student. Što me još čeka na ovom putu ne mogu ni zamisliti, ali spremna sam za nove izazove. I znate što je još super? Na ovom fakultetu još nisam ni jedan ispit pala. Jer čak i kad pogriješim, a to se događa, moj princ me ne ruši. Jer ja sam njegova mama i bez obzira na sve, njemu sam najbolja na svijetu.