Roditelji Sretna mama 1198 prikaza 10. studenoga 2014.

'Čini se da svi znaju odgajati moju djecu, osim mene'

Marina Sertić
Foto: Privatni album
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

Koji god savjet poslušala, znaj da si odabrala krivi, baš onaj koji ne pali... I da - sama si kriva za ishod. Što god napravila, pomislila, izrekla - nije dobro, netko drugi bi to puno bolje od tebe

Donosimo vam priču mame Marine Sertić koja je podijelila trenutke u kojima je osjetila da je dobra mama.

Saznajte sve o našoj akciji dijeljenja priča i pošaljite nam svoju priču! 

Budući da akciju 'Podijelite priču' podržava Bebivita, Marina će dobiti Bebivita poklon paket, a ovo je njezina priča:

Tri banke, sedam godina radnog staža (od čega tri godine "trudnjačenja" kod kuće), jedan dvogodišnjak, jedan sedmomjesečnjak, hrpa kućanskih poslova i tona čokolade za dodatni impuls energije... I nije tako loše. Google mi je frend, a i s Facebookom sam si u zadnje vrijeme na "ti". Tako valjda treba i biti kada si na porodiljnom, a ja sam evo već drugu godinu za redom.

Kada padne noć prestrgan si za kućanske poslove, paradoksalno si prestrgan da bi zaspao pa onda fino uključiš komp i šaraš web prostranstvom kao što si nekoć šarala Tkalčom u potrazi za slobodnim stolom. I neka! Ne pada mi na pamet druženje s perilicom ili peglom, ionako se previše družimo za moj ukus. Trenutak kada shvatiš kako si se uzbudio/la vidjevši na reklami parni čistač koji je trenutno na sniženju je trenutak kada trebaš podvući crtu i zaključiti kako je vrijeme za happy hour iliti mummy time (nemojte mi zamjeriti što s vremena na vrijeme upotrijebim "ingliš", to mi je profesionalna deformacija).

Savjeti iskusnih prolaznica

Kad dječja soba napokon utihne, ja sjedam na trosjed s relax funkcijom, uzimam tablet u ruke i bježim u virtualni svijet. Smiješno je to kako s preuzimanjem roditeljske uloge polje interesa u potpunosti seli na tekuću problematiku s kojom se susrećete. Tako primjerice ja, majka jednog dvogodišnjaka i jednog sedmomjesečnjaka, gutam štivo o dohrani i tantrumima, skokovima u razvoju i tantrumima, nicanju zubi i tantrumima... tantrumima.... eh da, tantrumi. Zvuči kao bolest, djeluje kao sudba kleta, a zapravo je nešto najnormalnije i najlogičnije, no često stigmatizirano u društvu. Bauk.

Marina Sertić | Author: Privatni album Foto: Privatni album

Jednu stvar sam zaključila vrlo rano, usudila bih se reći i prije no što sam preuzela roditeljsku ulogu, a to je da - svi znaju odgajati moje dijete... svi osim mene. I točka.

Pamtim priču svoje drage prijateljice kako je šetajući sa svojim sinom, koji je spokojno spavao u kolicima, zastajkivala svakih 100 metara kako bi joj iskusne prolaznice udijelile zrnce mudrosti kako da mu namjesti čarapice. Da, dobro ste pročitali - čarapice. Sva mudrost svijeta stala je u desetak četvornih centimetara odjevnog (obuvnog?) predmeta. Tako su te čarapice bile nepotrebno potfrknute, da bi za sto metara postale nepotrebno nategnute do kraja i kao takve se usjecale bebi u bucmaste listove, onda bi za sto metara bile pretanke za doba godine, sto metara dalje bi se magično pretvorile u termo čarape pod kojima nježna koža ne diše... Saga o čarapama vjerojatno bi potrajala da se dotična majka nije odlučila vratiti u sigurnost vlastitog dvorišta kako bi sredila misli i sama zaključila kako riješiti problem čarapica. Koliko filozofije oko običnih čarapica, koliko stresa u samo jednom pokušaju šetnje.

Tuđi pogledi na leđima

Zastrašujuće je biti mama. Zastrašujuće je imati živahno dijete, k tome još i tvrdoglavo, odlučno, dijete koje emocionalno burno reagira, dijete od dvije navršene godine koje proživljava jedno od najintenzivnijih razdoblja u svom životu. U šalicu mlijeka stavila sam crvenu slamku, a ono je instinktivno poželjelo žutu. Kako sam mu to mogla učiniti. Zar mama ne umije čitati misli?

Možda sam mu to namjerno napravila zato što se on tek ovog trena prisjetio da više voli žutu boju... Ili sam zaboravila da mu u mlijeko inače ne uranjam crvenu slamku? Ne, ne, to je kap koja je prelila čašu i on više ne može tako. Usta su razjapljena, glava zabačena unatrag, oči i šake čvrsto stisnute, a suze veličine graha (ne graška, graha!) klize niz crvene obraze.

Krik ranjenog medvjeda prolama se prostorom. Ne slutim kraj. Osjećam poglede na leđima. Čujem ih štoviše. "Bože dragi, što mu je napravila? Što sve to zbog slamke? Ne bi on meni tako! Vidi ga što je zločest. Sama si je kriva, što mu to dopušta. Meni to moj nikada ne radi, ja se s njim sve lijepo u startu dogovorim. A moj je to jednom probao izvesti u dućanu i isti sam to tren riješila da mu nikada više nije palo na pamet tako se ponašati". Nekada se ti glasovi osjete u pogledima, a nekada se zaista i čuju.

Biti mama je nezahvalno

Moram pronaći odgovor, gdje griješim. Pitat ću Google. "Dragi google, kako biti dobar roditelj?" Google izbacuje 67.600 mogućih rezultata. Krenem li ih sada proučavati možda i pronađem odgovor do sinovog 60. rođendana pa riješim problem krive slamke tako da sve babe ovog svijeta mogu vidjeti kako sam ja super mama. Nije uvijek problem u slamki, ponekad su to čarape ili majica, ponekad je slatkiš, ponekad činjenica što mlađe dijete baš tog trena držim na rukama. Sve odjednom postaje stresno, napeto. Za sve se traži krivac, sve se pretvara u problem i tlaku, a sve tako brzo prolazi... prebrzo.

Biti mama zapravo je dosta nezahvalno. Što god napravila, znaj da bi to netko drugi napravio sto puta bolje. Najčešće je to netko tko zapravo ni nema vlastitu djecu. Koji god savjet poslušala, znaj da si odabrala krivi, baš onaj koji ne pali... I da - sama si kriva za ishod. Što god da napravila, pomislila, izrekla - nije dobro, netko drugi bi to puno bolje od tebe.

Kako onda znati da si dobra mama? Lako. Ako navečer, kad dječja soba napokon utihne, a ti raščupana (ili počešljana), u zamrljanoj odjeći (ili skockana), s panda-podočnjacima (ili sa savršenim make-upom) stojiš na vratima i s tupavo-zaljubljenim smiješkom gledaš svoju dječicu, misleći pritom kako nema ljepših i dražih anđela na cijelom svijetu, onda znaj da si dobra mama. Ja znam...

Pročitajte kolumne mame Marine Sertić

bebivita | Author: Promo Foto: Promo

Bebivitino savjetovalište

Prvi i najčešći izazovi roditeljstva vezani su uz dojenje i prehranu bebe. "S kojom hranom početi dohranu? Kako izgleda uravnotežen jelovnik za dojenče? Jede li beba dovoljno raznovrsno?" To su samo neke od brojnih nedoumica koja muče svakog roditelja. Ako imate poteškoća i pitanja vezanih uz prehranu vašeg mališana, Bebivitina stručna suradnica Mihela Dujmović rado će vam pomoći svojim savjetom. Mihelu i njene savjete možete pronaći na Bebivita web stranici.

 Podijelite i vi svoju priču!

  • Avatar Ugolina
    Ugolina

    Super tekst!!! 😊😊😊

  • eleonora23

    baš dobro napisan članak, imam i ja vrlo sličnu situaciju sa svoje dvoje dječice, pronašla sam se u svakoj rečenici, svaka čast i samo hrabro naprijed s odgojem.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.