Roditeljstvo je prepuno uspona i padova, kako onih većih, tako i onih svakodnevnih. I nije nikom lako nositi se s emocijama, a ponajmanje onima najmanjima. Zapamti što je važno da im pomogneš.
Možeš li se nositi s emocijama u svakom trenutku? Ne možeš, naravno. Svi mi odrasli naučimo s vremenom nositi se s emocijama kroz odrastanje, pa ipak se nekad jednostavno „raspadnemo“. I to je tako bez obzira na sve što smo kroz život prošli, naučili, usvojili, bez obzira na to koliko smo već očvrsnuli, koliko se trudili ostati „u komadu“.
E sad zamisli kako je to onima koji još uvijek nisu naučili i koji još nisu prošli kroz velik dio života, pa ne znaju što ih sve čeka i kako se nositi s tim. Odnosno zamisli kako je tvom djetetu. i sad zamisli kako je tvoje dijete u takvim trenutcima potpuno izgubljeno, jer ne zna što mu se događa, zašto to osjeća, kako se smiriti. Ti si tu da mu pomogneš. I zato ti moraš zadržati hladnokrvnost, staloženost, ne poludjeti i „ne raspasti“ se.
No, u takvim trenutcima ipak svi malo izgubimo svoj mir, pa nam u središte svega dođe samo jedna misao i cilj – smiriti dijete, da prestane plakati, vrištati, da bude mirno. A to ne ide tek tako, pucketanjem prsta, pa na kraju ako potraje predugo, sve više i ti gubiš svoju ravnotežu i najradije bi počela vikati i na bilo koji način postići smirivanje. Ali „na silu“ ne ide.
Ovakve situacije mogu se iskoristiti kao odlična prilika za povezivanje, vjerovala ili ne. Da, stvarno se možeš zbližiti s djetetom kroz sukob. I znaš što – možeš istu stvar primijeniti i na svojoj kolegici, suprugu, prijateljici…
Sve što moraš zapamtiti je – SUPER.
Amerikanci imaju metodu koja se naziva L.E.A.N., odnosno nasloni se, pa ima nešto više smisla, a pristup se temelji na koracima koji odgovaraju ovim slovima. No, mi smo to preveli i prilagodili, a nismo pritom izgubili na smislu, obećavamo.
S – spusti se
Ovaj prvi korak se čini malim i beznačajnim, ali je učinkovit i vrlo važan: spusti se doslovno na djetetovu razinu. To može značiti da ćeš se sagnuti ili kleknuti ili čučnuti, ako je u pitanju dijete. Ako govorimo o odraslima, onda ćeš stati licem u lice ili pored te osobe. Kad to napraviš, odvoji trenutak da se pokušaš povezati s tom osobom tako što ćeš se staviti u njegov ili njezin položaj. Kako bi se ti osjećala na njegovom ili njenom mjestu?
U – uspostavi kontakt očima
Pogledaj dijete ravno u oči kako bi se ono usredotočilo na tebe. Često kada su ljudi uznemireni, u njihovom umu je potpuni kaos, a isto to se odražava često i na njihovo tijelo. Nekad koračaju, lupaju uokolo po stvarima ili nečim o nešto drugo, trljaju lice ili se čak bace na pod. To je pokazatelj koliko se toga događa u njima.
Klekni ili čučni pred svoje dijete, nježno ga primi za ramena i reci: „Pogledaj mamu.“ Kad te pogleda, moći će čuti što imaš za reći. Ako se radi o odrasloj osobi, može to biti dodirivanje ruke ili ramena. Tako će se dijete ili odrasla osoba usredotočiti na tebe. Kad su oči usmjerene prema tebi, šanse za okončanje kaosa su daleko veće, a i lakše će te poslušati.
P – pitaj što treba
Postavi pitanje: „Što ti treba?“ S ovim jednostavnim pitanjem, osoba se može lakše prebaciti iz modusa „ništa nije u redu“ u modus „riješimo problem“, što je svima zapravo potrebno u ovoj situaciji. Kad tijekom sukoba pitamo ljude što im treba, dajemo im do znanja da je to situacija u kojoj obje strane pobjeđuju, a ne situacija u kojoj oni gube.
R – razgovaraj
Što ako dijete kaže da mu treba nešto što mu trenutno ne možeš priuštiti? Ili što ako to što traže nije razumno? To je sasvim u redu. Samim time što si priznala djetetu njegovu potrebu, pomogla si mu. Nakon tog je puno lakši razgovor. Objasnit ćeš zašto to sad nije moguće, te ponuditi neku drugu opciju, rješenje, zadovoljenje. Ako se radi o odrasloj osobi, često je stvar u tom da ona zapravo zna rješenje svog problema. Zapravo, rješenje je obično učinkovitije ako ga sami smisle. Samo im treba pomoć da naprave taj pomak.
Ovu metodu možeš koristiti čak i na sebi kada se osjećaš kaotično. Sjedni, diši polako i zapitaj se: „Što mi sada treba?“
