Janssen Bradshaw na svojem blogu Everyday Reading govori o modernom majčinstvu i preprekama s kojima se susreće. Ovoga je puta govorila o dudama te odvikavanju od istih. Njen tekst prenosimo u cijelosti.
Sljedeći mjesec, moja druga kći imat će dvije i pol godine. Njezina ljubavna veza s dudom još uvijek traje i pretpostavljam da će je zadržati još barem godinu dana.
Naša najstarija kći čuvala je svoju dudu skoro do navršene tri i pol godine, a i najmlađa, tromjesečna kći, definitivno već pokazuje znakove da će se dugo s njom družiti.
No, ja nisam započela njih odgajati s namjerom da dugo koriste dudu. Nisam o tome razmišljala ni prije nego sam ostala trudna. No, sada kada ih imam troje koji vole dudu, prilično sam oduševljena njihovim postojanjem.
'Duda je za mene bila spas'
Kao prvo, sve su tri moje djevojke pokazale snažne sklonosti sisanju stvari. Prilično sam sigurna da bismo, da nije bilo dude, na rukama imali tri djevojčice koje ne žele iz usta izvaditi svoje palce.
To znači da ih uz pomoć njih mogu i smiriti svoju djecu ako im nešto nije po volji, ako su imale težak i dugačak dan il iako smo u pokretu i obavljamo određene obaveze.
Nadalje, budući da sam dojila sve tri curice, duda je za mene bila spas i poprilično sam zahvalna na tom malom komadu plastike.
Jednom kada su moja djeca napunila otprilike osam ili devet mjeseci, dudu sam krenula ograničavati samo na vrijeme spavanja (osim kada putujemo ili imamo neke druge neobične okolnosti). To ih je učinio sretnijima i lakše su zaspale. Radovale su joj se i bile su mirnije te su željele ići na spavanje. To nije bilo nešto što su izbjegavale ili negodovale zbog toga.
Također, sama činjenica da su djevojčice dugo bile vezane uz svoje dude omogućilo mi je da prilikom odvikavanja imam manje problema, jer - bile su starije i lakše ih je bilo urazumiti.
Najstarija kći imala je tri i pol godine kada je prestala koristiti svoju dudu. Nekoliko noći spavala je s njom u rukama, ne u ustima, a onda ju je jedno jutro samo bacila. Nije pitala za nju naredna dva mjeseca. Onda je, jedne noći iz vedra neba spomenula ju, na što sam ju ja podsjetila da ju je bacila i to je bilo to. Nikada više nije pitala za nju, rekla je Bradshaw za Mom.com.
Znam da se neki ljudi snažno, veoma snažno protive produljenoj upotrebi dude, misleći da je neprirodno da djecu umiri mala plastična bradavica, ali sretna sam što moja djeca imaju još jedan predmet koji ih čini sretnima i donosi im veliku utjehu , posebno kad dođe do preokreta u drugim područjima njihova života, poput preseljenja ili novog brata i sestre.
Poput odrasle osobe koja ide u šetnju da se smiri ili odrijema ili se dekomprimira čitajući roman na plaži, mislim da je fantastično za djecu da u svom arsenalu imaju još samo jedan predmet koji će im pomoći da se osjećaju sretno i smireno.