Kada su svi kod kuće sa djecom, djeca vrlo vjerojatno na takvo okruženje cijeli dan svaki dan nisu navikla pa će sa raznim stvarima pokušati pridobiti pažnju roditelja. Često su djeca tužna i usamljena
Ako vaše dijete ne može na određeni period raditi ono što je dosad radilo, primjerice zbog pandemije korona virusa mnogo djece nije se moglo igrati vani s prijateljima niti izlaziti, već su bili 'osuđeni' biti unutar svoja četiri zida i tamo se zabaviti.
Često kada se to dogodi mnogo djece zna pokazati nepristojno ponašanje.
Djeca osjećaju iste emocije kao i odrasli, ali ih izražavaju na različite načine. Oni plaču, režu kosu u najgorem slučaju, viču, vrište, svađaju se s roditeljima i s braćom, piše CNN.
Međutim, u takvim trenutcima jako je bitno da roditelji produktivno odgovore i spriječe takve trenutke, ali i pomognu djeci da kroz takve trenutke prođu.
Prepoznavanje lošeg ponašanja
Čak i najbolji roditelji znaju imati problema i pokušavaju držati redovne dnevne rasporede, kako bi im djeca dobila tri zdrava obroka na stolu, kako bi se normalno razvijala i slično.
Svaka 'prepreka' u djetetovom životu utjecat će na njihovo mentalno zdravlje. To će utjecati na njihovu kontrolu impulsa i njihovu sposobnost reguliranja emocija.
Djeca također loše postupke mogu pokupiti od mlađe ili starije braće jer misle da je to ispravno. Kada su svi kod kuće s djecom, djeca vrlo vjerojatno na takvo okruženje cijeli dan svaki dan nisu navikla pa će s raznim stvarima pokušati pridobiti pažnju roditelja. Nekima u cilju nije privući pažnju destruktivnim ponašanjem već 'ubiti' dosadu.
A kad su roditelji pod stresom i nestrpljivi, vjerojatnije je da će dodatno stresirati svoju djecu, što stvara začarani krug.
Može se reći kako su takve reakcije očekivane, jer su djeca, ali i roditelji većinom navikli funkcionirati u drugačijem okruženju i sada su suočeni s nečim 'novim' i ne znaju kako se najbolje ponašati.
Takvo ponašanje protječe iz tuge, usamljenosti, umora, moguće gladi i dosade. Osjećaju se izvan kontrole.
Istodobno, roditelji bi trebali paziti i ispitivati ponavljajuća ponašanja - izoliranost, loš san, neprestano loše ponašanje - kao potencijalne znakove nečeg ozbiljnijeg, poput depresije, tjeskobe ili problema pažnje. U tom slučaju može vam pomoći kontaktiranje terapeuta ili psihijatra.
Pomozite djeci da se nose s takvim ponašanjem
Ako na kraju natezanja dijete prizna što stvarno nije u redu, to je sjajan trenutak jer to znači da vjeruje roditelju.
Roditelji se moraju i trebaju pokušati povezati s djecom. Uskočite i recite da ste tamo ako mu treba zagrljaj; recite djetetu da ga volite i da razumijete da je situacija teška.
Pitajte dijete što je tada razmišljalo i osjećalo kako biste mogli razumjeti njegove okidače.
Budite iskreni s njima kako ne biste izgubili njihovo povjerenje. Samo ne dopustite djeci da sve katastrofiraju, da se svega plaše i uvijek misle na najgore.
Dio onoga što možete učiniti je da utvrdite vezu koja im najviše nedostaje i pomognete im uspostaviti tu vezu koja ima nedostaje, primjerice s prijateljima, rođacima i svim drugima. Tada će dijete biti fizički opuštenije, angažiranije i osjećat će se bolje.
Na taj način, iako njihovi društveni životi nisu isti, djeca mogu osjećati da su neki aspekti života predvidljivi, sigurni i da im se raduju.
Lekcije emocionalne inteligencije
Učenje emocionalne inteligencije ključni je dio odrastanja. To je vrsta inteligencije koja omogućuje nekome da obrađuje emocionalne informacije i koristi ih u rasuđivanju i drugim kognitivnim aktivnostima.
Precizno uočite i procijenite svoje emocije, izrazite svoje emocije kad pomažu u razumijevanju situacije, razumijevanje emocionalnog jezika i iskorištavanje informacije. Osim toga, bitno je i regulirati vlastite i tuđe emocije za poticanje osobnog rasta i blagostanja.
Svima su potrebne ove vještine kako bi bili uspješni u svom osobnom i profesionalnom životu.
Roditelj od ranog djetinjstva treba učiti dijete da se nosi s emocionalnom inteligencijom. Započnite imenovanjem emocija koje nastaju u likovima knjiga, omiljenih televizijskih emisija ili filmova kojima svoju djecu izlažete.
Razgovarajte i objasnite osjećaje tako da djeca mogu prepoznati i označiti vlastite emocije. Tada su oni mnogo sposobniji regulirati svoje emocije i imaju onu emocionalnu inteligenciju kakvu želimo da imaju.
Vrijeme igre za djecu je također period opuštanja s roditeljima i tada bi mogli dijeliti još više. Nastavite razgovore o osjećajima te na kraju dana razgovarajte o emocijama i kako nastaju te pitajte djecu kad su posljednji put osjećali određeno raspoloženje.
