'Nositi najveći teret emocionalnog rada u kućanstvu je frustrirajuće. Frustrirajuće je biti pod teretom svih tih obaveza, gdje vam nitko ne priznaje posao koji napravite i gdje nema načina u kojem to možete promijeniti bez velikog suočavanja ili raspravljanja'
Vjerojatno ne postoji osoba koja se neće složiti kada kažemo da majke obavljaju mnogo nevidljivog rada kada su u pitanju kućanstvo i obitelj. Nazvan emocionalnim radom, to je dio, a najčešće veliki komad i razlog zbog kojeg se mame uvijek osjećaju umorno i frustrirano.
Mame prolaze kroz 'emocionalni rad' nesvjesno
Emocionalni rad obuhvaća mnogo truda koji mame ulažu kako bi sve teklo glatko - sve dane u tjednu, 24 sata na dan, dok drže sve ostalo pod kontrolom. Brinu se oko raspoloženja svih članova obitelji, oko svih malih i velikih stvari koje su potrebne (hrana, spavanje, higijena, obaveze, rasporedi, računi, kućanski poslovi), ali i svih drugih aktivnosti i događaja - obiteljskih, školskih, izvanškolskih i slično.
Pismo umorne mame: 'Dragi mužu, trebam više tvoje pomoći'
"Vjerovanje da su žene primarno zadužene za sve odgovornosti i emocionalno ozračje u domu, još uvijek je dio nevidljivog posla koji žene rade", objašnjava sociologinja i istraživačica Rebecca J. Erickson i dodaje: "Dio problema je i što se na to gleda kao na nešto prirodno kod žena, a ne kao na nešto što oduzima vrijeme i energiju."
'Ovakva kulturna konstrukcija opravdava emocionalnu lijenost muškaraca'
"Konstantno nam govore da žene imaju bolju intuiciju, da više suosjećaju, da su urođene pripravne i sposobnije pružiti savjet i pomoć. Kako je zapravo prigodno da ovakva kulturna konstrukcija opravdava emocionalnu lijenost muškaraca", dodaje sociologinja.
S druge strane, tate često ne prepoznaju emocionalni rad. Zašto? Novinarka portala Fatherly objašnjava kako se puno toga događa 'iza scene'. Primjerice, vaš suprug govori vam kako mu uopće nije teško obavljati veću količinu posla sve dok mu kažete što treba napraviti. Novinarka ističe kako upravo ovdje mnogi muškarci ne shvaćaju suštinu. "Ako suprug obavlja kupnju namirnica, ali ispituje suprugu što sve treba kupiti, gdje kupiti i slično - to zapravo ne možemo nazvati pomaganjem s emocionalnim preopterećenjem."
Kad mamina frustracija vikne: Ne mogu više!
Stvar je u tome da mame ne žele govoriti i/ili ponavljati partnerima što da naprave. Pratiti, pamtiti, organizirati i planirati kako obaviti zadatak veliki je dio posla, ako ne i najveći.
Kako 'emocionalni rad' ne postaje samo mamin posao
Vaš suprug postaje vaš partner u emocionalnom radu kada shvaća i prepoznaje sitnice u kućanstvu te preuzima inicijativu, primjerice - vidi da ste pri kraju s wc papirom, vlažnim maramicama ili pelenama i ON sam odlazi u trgovinu kako bi kupio te stvari. Ili primjerice, vaš partner planira unaprijed što će kuhati za večeru. To je taj 'nevidljivi' posao koji nazivamo emocionalnim radom.
"Nositi najveći teret emocionalnog rada u kućanstvu je frustrirajuće. Frustrirajuće je biti pod teretom svih tih obaveza, gdje vam nitko ne priznaje posao koji napravite i gdje nema načina u kojem to možete promijeniti bez velikog suočavanja ili raspravljanja", objašnjava sociologinja. Nadalje, osjećaj da ste jedina osoba koja obavlja posao u kućanstvu i za obitelj vodi prigovaranju.
Rješenje?
Komunikacija! Razgovarajte s partnerom smireno, strpljivo i otvoreno. Neka vas partner razumije. "Muškarci znaju da trebaju pridonijeti kućanskim poslovima i brizi o djeci, ali često ne razumiju kako voditi razgovor o emocionalnom radu. Ljubav bi trebala doći prirodno, ali potreban je rad i trud da pokazujete brigu i interes za drugu osobu svojom pažljivošću", zaključuje na kraju sociologinja.
