Integrativna teraputkinja Nadja Skazlić na konferenciji Mame&klinci powered by Klokanica održat će predavanje pod nazivom "Pravo na sebe" na kojem će se dotaknuti nekih dinamika koje su česte kad žene napuste sebe
Roditelji, a pogotovo mame, često zbog 24-satnog radnog roditeljskog vremena više ni ne znaju za sebe, ne brinu o sebi, nisu si na listi prioriteta i lagano idu prema pregaranju. Često imaju osjećaj krivnje ako se brinu o sebi ili ljutnju ako za sebe nemaju vremena.
Nadja Skazlić, učiteljica, integrativna terapeutkinja na konferenciji Mame&klinci powered by Klokanica 26.5. u muzeju Mimara održat će predavanje pod nazivom "Pravo na sebe" na kojem će se dotaknuti nekih dinamika koje su česte kad žene napuste sebe. Kad je svega previše, moguća je anksioznost, napadi panike, bijesa, impuls za bijegom. Naučit ćemo nekoliko vježbi koje nas vraćaju sebi, u tijelo, u sigurnost, u dobar osjećaj.
Donosimo tekst s njezinog bloga:
Čiji život živiš?
Vaš zajednički, tvoj ili njegov? Gdje si tu ti? Imate li oboje svoje zajedničko obiteljsko vrijeme, intimno partnersko vrijeme i svoje vlastito vrijeme – vjerojatno imate skladan i ispunjen život.
Sva tri aspekta su nužna:
- obiteljsko vrijeme u kojem ste roditelji, posvećeni svojoj djeci, fokusirani na interakcije između svih vas istovremeno, ispunjavate potrebe svih.
- partnersko vrijeme u kojem ste žena i muškarac, posvećeni jedno drugome, predani i ravnopravni, ugađate si, uživate jedno u drugome.
- vlastito vrijeme u kojem imate svatko svoje interese, hobije i prijatelje, u kojem nisi ni mama ni partnerica, već ti sama svoja.
Često se događa da jedan od partnera njeguje svoje vlastito vrijeme, a drugi ne. Ako si to prestala činiti, ne hraniš taj dio sebe i on postaje sve gladniji, rupa je sve veća. Nezadovoljna i potrebita očekuješ da ti partner ispuni sve tvoje potrebe. On to ne može i ne treba činiti. Gušiš ga, on bježi u svoje vlastito vrijeme koje se nesrazmjerno povećava na račun partnerskog i obiteljskog vremena. To te još više frustrira. Preuzimaš i svoje i njegove obaveze, imaš još manje vremena za sebe, ljuta si, nezadovoljna, to nije ono što si htjela. Nedostaje ti zajedništvo, kopniš.
Vidim žene koje vjerno prate svoje partnere na njihove aktivnosti samo da bi barem malo bile s njima. Nju ta aktivnost ne zanima, ali je naučila sve o nogometu, ide na utakmice, na paintball, mrzi snijeg, ali ide na skijanje, boji se mora, ali jedri. Živi njegov život. Ne idu tamo gdje i ona želi. Nemaju zajedničko vrijeme, zajednički život. Žive njegov život u kojem je ona gost. Ima iluziju da dobiva nešto, ali to nisu ni mrvice. To je ništa. Veliko ništa. Putem je izgubila sebe i ne usudi se više ni poželjeti, a kamo li uzeti si. Ne ide s prijateljima, ne ide sama. Čak više ne čeka da se nešto promijeni, uvjerila se da je to baš ono što ona želi, znati sve nogometaše Milana i spletke u sportskim organizacijama. Odustala je od sebe da bi imala kontakt, bilo kakav.
Također, obrnuto: jesi li možda ti ta koja njega tjera da živi tvoj život? Da ti bude prijateljica? Da ide s tobom u šoping i satima bira cipele i parfeme? Daješ li mu prostor da živi svoje slobodno vrijeme?
Sva tri "vremena" su važna.
Vlastito vrijeme provedeno s prijateljicama pročišćava nakupljeno, hrani tvoju ženstvenost, napajaš se njome i dolaziš pred njega prepuna, prštiš. On svoju muževnost skuplja među svojim prijateljima u muškom svijetu i dolazi ti tako prepun i moćan. Ukoliko toga nema, stalno stopljeni jedno s drugim gubite polaritet, naboja je sve manje i zaista postajete kao brat i sestra.
Kvalitetno provedeno partnersko vrijeme puni vaše zajedničko energetsko tijelo, zajedno pulsirate kao veliko srce i time hranite obitelj, djeca uživaju u toj snazi, sigurna su i tako je vaš obiteljsko vrijeme zdravo. Sve kreće od njegovanja i tvoje i njegove osobne moći, ali tu ne staje.
Čiji život živiš?
Pročitajte i druge članke Nadje Skazlić na blogu.
