Hiperleksija je poremećaj koji karakterizira djetetova prijevremena sposobnost čitanja i nevjerojatna sposobnost pamćenja, ali i značajne poteškoće u razumijevanju i korištenju verbalnog jezika te značajni problemi tijekom socijalnih interakcija
Čuti dijete koje čita knjigu naglas svojim vršnjacima u vrtiću ili vidjeti dvogodišnjaka kako čita riječi u trgovini dok ga mama vozi u kolicima može zainteresirati gotovo svakog prolaznika. Zamisli da imaš dvogodišnje dijete koje ponavlja identični dijalog iz filma iz pamćenja. Svi takvi i slični primjeri nisu uobičajena pojava i svakako su poprilično senzacionalni.
Međutim, iako većina ljudi misli kako se radi o darovitoj djeci, ovaj rijetki poremećaj zove se hiperleksija iliti 'poremećaj pametnog djeteta'.
Prijevremena sposobnost čitanja i pamćenja
Hiperleksija je poremećaj kojega karakterizira djetetova prijevremena sposobnost čitanja i nevjerojatna sposobnost pamćenja, ali i značajne poteškoće u razumijevanju i korištenju verbalnog jezika te značajni problemi tijekom socijalnih interakcija.
Iako hiperleksija znači da dijete ima sposobnost čitati puno ranije nego što se to od njega očekuje te ima izvrsne vještine pamćenja - većina hiperleksične djece ne može razumjeti značenje riječi te kasne s razvijanjem govornih i socijalnih vještina. Mnoga hiperleksična djeca imaju veliku opsesiju sa slovima i brojevima.
Trebaju li djeca naučiti čitati i pisati prije škole?
U svom znanstvenom članku 'Hyperlexia: Reading Precociousness or Savant Skill', dr. Darold A. Teffert razlikuje tri tipa hiperleksije:
Tip 1: Radi se o iznimno bistroj djeci koja sama od sebe počinju čitati jako rano. Međutim, kada ih se procjenjuje, ona nisu kategorizirana kao darovita. U svojim vrtićkim i predškolskim godinama, već čitaju na razini prvog i drugog razreda osnovne škole. No obično ih njihovi vršnjaci sustignu kako vrijeme prođe.
Tip 2: To su djeca koja imaju nevjerojatne vještine pamćenja i čitanja, ali isto tako imaju govorne, socijalne i bihevioralne vještine karakteristične za djecu s autizmom. Dakle, njihova hiperleksija je zapravo sposobnost da izvrsno obavljaju jedan zadatak no ne i druge, što je dio druge dijagnoze.
Postoji razlika između bistrog i darovitog: 'Nadarena djeca čine se naporna i neposlušna'
Prema Centru za poremećaje u govoru i jeziku, hiperleksija bi mogla biti povezana s poremećajem razvoja učenja. "Iako bi hiperleksija mogla biti ključni simptom u opisivanju razlika u učenju kod djeteta, ona ne predstavlja samostalnu dijagnozu", piše na njihovoj stranici.
Iz Centra također poručuju kako hiperleksija postoji u kontinuumu s drugim poremećajima, poput poremećaja iz autističnog spektra, govornih poremećaja te neverbalnih poteškoća u učenju. Djeca s hiperleksijom također mogu biti izložena drugim stanjima, poput disfunkcije integracije, poremećaja pažnje i hiperaktivnosti, razvojne dispraksije, opsesivno kompulzivnog poremećaja ili depresije.
Tip 3: Također uključuje djecu s nevjerojatnim vještinama pamćenja i rane sposobnosti čitanja, a ponekad i s naprednim sposobnostima u drugim područjima. Iako djeca mogu imati ponašanje slično autističnom, zapravo nemaju autizam i društvena su i bliska s članovima obitelji, ali rezervirana i distancirana s vršnjacima. Tijekom vremena, njihovo ponašanje nalik autističnom blijedi, ali takva djeca i kasnije često pretpostavljaju kako je njihovo iskustvo svijeta jedino ili jedino ispravno.
Prepoznaj simptome povezane s hiperleksijom
- rana sposobnost čitanja u usporedbi s vršnjacima
- poteškoće u razumijevanju i upotrebljavanju verbalnog jezika
- poteškoće u procesuiranju verbalnog govora
- poteškoće u odgovaranju na pitanja (tko, što, gdje, kada, zašto)
- snažne vještine pamćenja
- shvaćanje učenja napamet
- konkretno razmišljanje
- vizualno učenje
- izazovi kada su u pitanju promjene u rutinama
- poteškoće sa socijalnim vještinama (započinjanje razgovora, zadržavanje razgovora, izmjenjivanje...)
Identifikacija hiperleksije najvažnija je kada su djeca mala, jer rana intervencija povećava djetetove šanse za uspjeh, a budući da čitanje predstavljam moćni alat za učenje jezičnih i socijalnih vještina - jednom kada dijete počinje razumjeti verbalni jezik, pisani jezik mogao bi se postepeno smanjivati i koristiti samo u određenim situacijama kada se pojavi nešto novo ili zbunjujuće. Iako se simptomi smanjuju tijekom vremena - karakteristični stil učenja ostaje i kroz odraslu dob.
I dok roditelji slave djetetov rani interes za učenjem, važno je vidjeti koliko dijete zapravo razumije ono što čita. Također, pomno prati djetetov razvoj govora, promatraj upotrebljava li dijete riječi i fraze u pravom kontekstu ili ih samo ponavlja te može li sudjelovati u spontanim verbalnim razmjenama.
Socijalne vještine su nerijetko zanemarene kod male djece, ali roditelji bi trebali gledati postoji li kontakt očima, reagira li dijete na svoje ime i uživa li u igri s vršnjacima. I ono najvažnije, pridaj pažnje senzornim problemima, poput toga ako je dijete pretjerano osjetljivo na svjetlo, zvuk, hranu ili dodir ili često škilji, prekriva uši, bježi ili ima česte ispade bijesa.
