'U svom životu čula sam jako velik broj netraženih kritika, prijedloga i 'dobronamjernih' savjeta. Ipak, postoji jedna fraza koja me posebno smeta i zbog koje se poželim ubosti vilicom u oči svaki put kada je čujem', piše mama dvoje djece djece s posebnim potrebama
Jennifer Arnold mama je četvero djece od kojih dvoje imaju poteškoća u razvoju. Za portal Scary Mommy podijelila je svoje iskustvo i objasnila koju frazu ljudi nikada ne bi smjeli koristiti kada razgovaraju s roditeljima djece s posebnim potrebama.
Kao roditelj ne jednog, već dvoje djece s posebnim potrebama - u svom životu čula sam jako velik broj netraženih kritika, prijedloga i 'dobronamjernih' savjeta. Ipak, postoji jedna fraza koja me posebno smeta i zbog koje se poželim ubosti vilicom u oči svaki put kada je čujem.
'Zar ne možeš jednostavno...?'
Varijacije ovih riječi čula sam bezbroj puta, izdvojit ću samo neke od primjera.
'Zar ju ne možeš jednostavno natjerati da jede?'
Moja kćer ima cijev za hranjenje. Ovu rečenicu čula sam jako puno puta, ne biste vjerovali. Mogla bih, ali na guranje hrane niz nečije grlo obično se gleda poprijeko, zar ne? Kad sam već kod svoje kćeri, imam još jedan 'zgodan' primjer povezan s njezinim ispadima bijesa u javnosti.
'Zar ju ne možeš jednostavno udariti po guzi?'
Ne, ne možeš udarcima izvući autizam iz živog bića. Ali, hvala na savjetu svejedno.
I naravno, kada pokušavam objasniti ljudima koliko je suprugu i meni teško izaći na večeru ili u kino, najčešće čujemo ovo 'divno' pitanje:
'Zar ne možete jednostavno naći dadilju?'
Zapravo, nije tako jednostavno. Zašto? Želiš li ti biti dadilja?
Dosta više! Zar zaista mislite da mi, svih ovih godina u kojima sam roditelj svojoj djeci - ti 'prijedlozi' već nisu prošli mojom glavom ili ih već nisam isprobala?
Pretpostavljam da su sve knjige koje sam pročitala, svi sati koje sam potrošila na istraživanje i sve godine suživota sa svojom djecom - potpuno beskorisni jer vi ste proveli punih pet minuta s njima i automatski imate čarobni odgovor.
Vjerujte mi, ako roditelj djeteta s posebnim potrebama želi vaš savjet ili vaše mišljenje - pitat će vas. Uvijek tražimo odgovore na probleme naše djece, ali pretpostavka da već nismo iscrpili svaki banalni pokušaj rješavanja problema jednostavno je uvredljiva. Ništa nije jednostavno kad je u pitanju odgoj djece s medicinskim dijagnozama i problemima u ponašanju. Ništa.
Poanta svega je: Da 'jednostavno mogu' - već bih!
Shvaćam da većina ljudi zaista misli dobro i jednostavno ne shvaćaju kako izgleda naš život. Žele pomoći, ali iskreno, ovakva fraza ne pomaže nikome. Nemamo sve odgovore i ponekad se čini kao da želimo otkriti toplu vodu kada se nosimo s problemima koje naša djeca imaju, ali ovakve fraze nagovještavaju kako se možda nedovoljno trudimo kako bismo našli rješenja koja će pomoći djetetu, a ustvari ni ne spavamo upravo zbog promišljanjima o rješavanju tih problema.
Ako želite pomoći roditeljima djece s posebnim potrebama, ne nudite prijedloge ako vas oni sami za njih ne pitaju, posebno ako ih ne poznajete tako dobro. Umjesto toga, nekoliko riječi ohrabrenja i podrške mogu im jako puno značiti.
"Radiš zaista odličan posao."
"Mogu li ti ikako pomoći?"
"Ako želiš društvo, samo nazovi."
Većinu vremena, prijateljsko uho bez osuđivanja je sve što nam treba. I kava. Puno kave!
