Jedan pedijatar iz Južne Afrike podijelio je dirljive razgovore sa svojim terminalnim pacijentima u dobi od četiri do devet godina, a pročitate li njihove odgovore - shvatit ćete kako su ovi mališani već otkrili što je zaista važno u životu
Djeca imaju mnogo mudrosti o onim malim stvarima u životu - od toga kako na najbolji način iskoristiti snježnu mećavu do toga kako pretvoriti hrpu drvenih kocki u užurbanu metropolu. Zbog njihovih kreativnih i genijalnih rješenja o malim stvarima, nije ni čudo da imaju svoje shvaćanje većih životnih problema, pitanja koja svi ljudi imaju o smislu i značenju života.
Palijativni pedijatar Alastair McAlpine iz Južne Afrike odlučio je predstaviti nekoliko velikih filozofskih pitanja svojim terminalnim pacijentima u dobi od četiri do devet godina. Pitao ih je u čemu su najviše uživali u životu, zbog čega su ljudi, mjesta i stvari njihov život učinili značajnim. Ono što nas nimalo ne čudi je što su mališani podijelili obilje dobrih i mudrih savjeta.
'Smijeh uvijek olakšava bol'
Nijedno dijete nije reklo da je željelo više vremena provesti gledajući televiziju ili provoditi na društvenim mrežama, a još jedna stvar oko koje su se jednoglasno složili je da ni u jednom trenutku svog života nisu uživali svađajući se s drugima ili u svom boravku u bolnici. Ipak, mnogi od njih s veseljem su govorili o trenucima kada su se igrali sa svojim kućnim ljubimcima. Pedijatar je čuo puno rečenica poput: 'Volim Rufusa, njegov smiješni lavež me uvijek nasmije' ili 'Volim kada se Ginny privije uz mene tijekom noći i prede'.
Sva djeca su rekla da vole svoje uspomene s mora, plivanje i igranje u pijesku i sva su djeca rekla kako vole sladoled, igračke i pričanje priča. I ono što je liječniku bilo posebno dirljivo je što su gotovo sva djeca odabrala ljubaznost kao najvažniju ljudsku vrlinu, a smijeh i ljude koji ih nasmijavaju kao najljepše dijelove svog života. "Smijeh uvijek olakšava bol", napisao je pedijatar.
Podsjetnik svima na ono što je zaista važno u životu
S druge strane, djeca su se osvrnula i na one žalosne dijelove. Mnogi od njih, posebno starija djeca, izrazili su brigu o tome kako će se njihovi roditelji nositi s njihovom smrću. Drugi su rekli kako bi željeli da su manje vremena proveli brinući se što će drugi ljudi misliti o njima, kako su cijenili ljude koji ih tretiraju 'normalno' i prisjetili su se svih prijatelja koji su ih posjetili u bolnici i kojima nije bilo važno što im je kosa otpala ili što su imali ožiljke od operacija.
I za kraj, pedijatar je rekao da su sva djeca najviše od svega cijenila vrijeme provedeno sa svojim obiteljima. Zbog svega što je čuo, pedijatar je podijelio važnu poruku kao podsjetnik svima na ono što je zaista važno u životu:
"Budite ljubazni. Čitajte više knjiga. Provodite vrijeme sa svojom obitelji. Valjajte šale. Idite na plažu. Grlite svog psa. Recite svim posebnim ljudima u vašem životu da ih volite. To su stvari koje bi ova djeca voljela da su više radila u svom životu. Sve ostalo su samo detalji. I da...jedite sladoled."
