Dobrobit uvođenja terapijskih pasa u rad s djecom i odraslim očituje se kroz čitav niz pozitivnih učinaka, no prije svega terapijski pas djeluje na motivaciju djeteta ili odrasle osobe izazivajući u njoj želju za radom, za sudjelovanjem u aktivnostima te za uspješnim izvršavanjem zadataka
Uvođenje terapijskih pasa u rad s djecom s teškoćama u razvoju, kao i u određene postupke (terapije, odgojno-obrazovne programe, posjete institucijama i sl.) započelo je 2002. godine, kada je Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet započela s programom školovanja terapijskih pasa. Tada inovativan model rada u Hrvatskoj održao se do danas i proširio na mnoga područja. Prema standardima AAII (Animal Assisted Intervention International, www.animalassistedintervention.org) termin terapijski pas (eng. therapy dog) podrazumijeva psa koji je uključen u rad s djecom i odraslim osobama na tri načina:
Terapija sa psima
Kod ovog su oblika rada aktivnosti specifično usmjerene na poboljšanje efekta terapijskih postupaka kod djece i odraslih. Voditelj terapijskog psa mora biti stručna osoba (npr. psiholog, logoped, defektolog, radni terapeut itd.) osposobljena da radi s terapijskim psom. Voditelj psa i stručnjak/terapeut mogu biti i dvije osobe, pri čemu stručna osoba provodi terapijski postupak kroz unaprijed planiranu i ciljanu interakciju koja se ostvaruje između voditelja psa, terapijskog psa i klijenta. Ovisno o terapijskom postupku u koji se terapijski pas uključuje, djeluje se na različite razvojne aspekte, vještine i potrebe koje klijent ima. Važno je naglasiti da ključnu ulogu ima stručna osoba, koja planira i usmjerava svaku seansu, a terapijski je pas sredstvo kojim se podiže motivacija klijenta, bilo da se radi o djetetu ili odrasloj osobi, te tako ubrzava djelovanje terapijskog postupka.
Odgojno-obrazovni procesi sa psima
Ove aktivnosti osmišljene su s ciljem poticanja kognitivnih aspekata u sklopu edukativnih procesa kod djece i mladih, kao katalizator za učenje i poučavanje. Voditelj psa može biti stručna osoba ili (kao i kod terapije sa psima) voditelj psa i stručnjak mogu biti različite osobe. Aktivnosti moraju biti unaprijed planirane, a provedba dokumentirana kako bi se mogao procijeniti utjecaj terapijskog psa na kognitivni razvoj kod djece i mladih.
Aktivnosti sa psima
Ove aktivnosti nemaju nužno terapijski učinak, nemaju unaprijed određenu strukturu ni vrijeme trajanja. Interakcija između klijenta i školovanog terapijskog psa ostvaruje se u smislu opuštanja, poticanja pozitivne atmosfere, jačanja motivacije i poticanja socijalnih vještina. Najčešće aktivnosti uključuju milovanje i dodirivanje psa, igranje sa psom i brigu o psu za vrijeme povremenog posjećivanja klijenata u institucijama poput škola i vrtića, bolnica, staračkih domova te drugih specijaliziranih ustanova. Kod ovog oblika uključivanja terapijskog psa u rad nema ciljanih zadataka vezanih uz specifične potrebe klijenta, već se aktivnosti odvijaju spontano.
Dobrobiti rada s terapijskim psom
Dobrobit uvođenja terapijskih pasa u rad s djecom i odraslima očituje se kroz čitav niz pozitivnih učinaka. S obzirom na prirodu pasa, koja uključuje karakteristike privrženosti, tolerancije i želje za interakcijom, te uz vještine stečene procesom školovanja, utjecaj terapijskih pasa vidljiv je kroz poticanje na komunikaciju izazivanjem specifičnih i ciljanih ponašanja, pokreta i radnji koje se klasičnim terapijskim postupcima ponekad ne mogu izazvati. No prije svega, terapijski pas djeluje na motivaciju djeteta ili odrasle osobe s kojom radi izazivajući u njoj želju za radom, za sudjelovanjem u aktivnosti, za uspješnim izvršavanjem zadatka te za ponovnim dolaskom.
Hrvatska udruga za školovanje pasa vodiča i mobilitet dodijelila je terapijskog pas Diru Udruzi Krijesnica s ciljem nemedicinske skrbi, povezivanjem djece oboljele od malignih bolesti sa psom. Na taj će se način djelovati na psihičko, socijalno, emocionalno i spoznajno funkcioniranje djece. Stavljanjem terapijskog psa u fokus njihove pažnje, njihove misli odvojit će se od bolesti i stanja, od bolničkog okruženja u kojem se nalaze, te će u tom trenutku razmišljati samo o psu.
Naravno, prije uvođenja psa u bolnička odjeljenja važno je prepoznati i savladati zapreke koje na tom putu stoje, od kojih su možda najveće konzervativna priroda zdravstvenog sustava vezana uz boravak životinja u zdravstvenim institucijama, stvaranje promjene stava vezano uz bolničke uvjete, te svakako problemi koji su vezani uz infekcije i bolesti koje su prenosive sa životinja na ljude.
Pas u zdravstvenim ustanovama
Kako bi se program uspješno provodio u bolnicama, potrebno je uspostaviti vrlo jasne procedure vezane uz pripremljenost i zdravstvenu brigu terapijskog psa, upoznavanje djece uključene u program, provjeru alergija,općeg psihofizičkog stanja, straha od životinja i drugih faktora koji mogu dovesti do neželjenog učinka posjete terapijskog psa, procedure vezane uz sam postupak posjete, poput brige o čistoći psa i upotrebe jednokratnih podloga za vrijeme druženja s djetetom.
Terapijski pas uvijek je u pratnji svojeg voditelja te se ne može "posuđivati" drugoj osobi za rad s klijentima. Tako će i Dira sudjelovati u onim aspektima rada s djecom s malignim oboljenjima, u kojima sudjeluje njezin voditelj, gospodin Zoran Cipek.
Dira je u Hrvatskoj prvi ovakav terapijski pas, te će svojom prisutnošću u zdravstvenim institucijama ostavljati trag ne samo na djeci, već i na svim zaposlenicima, roditeljima i drugim osobama koji će se susretati s njom. Iskustva sličnih inozemnih programa ukazuju na pozitivne učinke uvođenja terapijskih pasa u bolnička odjeljenja, bez obzira na početan otpor, predrasude, strah i skepticizam prisutan od strane mnogih. Vjerujemo da će Dira svojim radom i nastupom razoružati sve i dokazati da susreti sa životinjama dovode do mnogih pozitivnih promjena kod djece s malignim oboljenjima, bilo da su smještena u bolnici ili se s Dirom susreću u prostorijama Krijesnice.
