Dječja razmaženost nastala je upravo zbog roditelja, a čak i da nije - odgovornost roditelja je da riješe taj problem, smatra Elaine Rose Glickman, autorica popularne knjige 'Vaše dijete je derište i vi ste krivi za to'
Roditeljstvo se ponekad čini kao Sizifov posao, bez obzira na dob djeteta. Ne samo da postoji veliki pritisak, već se osjećate kao da vas stranci, članovi obitelji i prijatelji stalno kritiziraju.
Ako ste uključeni u živote svoje djece, tada možete čuti da ste 'helikopter' roditelj i da odgajate krhko i osjetljivo dijete. S druge strane, ako date slobode djeci i pustite ih da sami shvate neke stvari, tada ste nemarni. Kad je u pitanju odgoj djece, čini se kao će se uvijek naći netko tko će vam reći da nešto krivo radite.
Međutim, neki problemi, poput razmaženosti, su nastali upravo zbog roditelja, a čak i da nisu - odgovornost roditelja je da riješe taj problem. Iako djeca mogu 'pokupiti' loše ponašanje gledanjem televizije ili u vrtiću/školi, roditelji svejedno snose dio krivnje ukoliko ne stanu na kraj tom problemu.
"Nije pošteno, ali, to je način na koji stvari funkcioniraju", objašnjava Elaine Rose Glickman, autorica popularne knjige 'Your Kid's a Brat and It's All Your Fault' i dodaje: "Ako ne naučimo našu djecu drugačije, nitko drugi to neće učiniti umjesto nas." Pročitajte što ona smatra da roditelji razmažene djece rade i što bi trebali promijeniti u svom odgoju djece:
1. Mislite da se oni na taj način izražavaju
Ako vaše dijete grize, 'cvili' ili udara, a, vi jednostavno sami sebi govorite: 'To mala djeca rade, to je faza i proći će', moglo bi značiti da imate problem. Čak i kad su u pitanju jako mala djeca, morate odrediti posljedice za dijete, bez da uvijek grlite dijete i govorite: "Dušo, što se dogodilo, jesi li ljut/a? Reci mi, zašto grizeš? Jesi li mi tužan/a?". Elaine Glickman objašnjava: "Ako djecu ne činite odgovornima za njihovo ponašanje, tada ih, nažalost, pretvarate u razmaženu djecu."
2. Ne dopuštate im da odrastu
Mnogo roditelja nesposobno je i nespremno pustiti djecu da odrastu. Roditelji koji ne dopuštaju djeci da preuzmu odgovornost, koja ne znaju što je samostalnost i nemaju samokontrolu - odrastajući zaostaju u svojoj zrelosti. "Kad imate dijete od osam godina koje ne može izaći na kraj s time da nije uvijek po njegovom i da neće uvijek dobiti ono što želi, morate shvatiti da vi, kao roditelj, preuzimate dosta krivnje za takvo ponašanje", objašnjava Glickman.
3. Krivnja je uvijek negdje drugdje
Istina je da nije pošteno da djeca gledaju tv program za koji biste očekivali da će imati sladak sadržaj primjeren dobi djeteta, a umjesto toga gledaju djecu koja oponašaju ponašanja koja su nepristojna, nepodnošljiva ili puna nepoštovanja prema odraslima. Djeca se tada žele ponašati na isti način i nisu roditelji krivi što djeca imitiraju takvo ponašanje. Međutim, iako to nije pošteno, gledanje televizijskog sadržaja je roditeljska odgovornost i upravo roditelji trebaju ili ograničiti ono što djeca gledaju ili razgovarati s djecom oko toga što gledaju i razjasniti kakvo ponašanje je prihvatljivo. Samo zato što niste vi ti koji ste dijete naučili lošem ponašanju, to ne znači da ste oslobođeni odgovornosti za takvo ponašanje i da ne morate objasniti djetetu zašto je takvo ponašanje loše.
4. Imate iskrivljen osjećaj roditeljstva
Da bi bili dobri roditelji, mnoge mame i tate vjeruju da trebaju svojoj djeci biti najveći 'borac' i 'čuvar' u svakom trenutku. Zapravo, roditelji bi trebali biti sposobno 'maknuti' sebe iz takve uloge i razmišljati o sebi kao o djetetovom roditelju, a ne o njegovom/njezinom najvećem obožavatelju i navijaču. To će vam omogućiti da sagledate dijete objektivno i promijenite način na koji razmišljate. Umjesto da se fokusirate na ono što trebate učiniti kako ne biste pokazali djetetu da mislite da je najbolje na svijetu, fokusirajte se na ono što vi trebate raditi sa svojim djetetom kako biste ga učinili zrelom i odgovornom osobom.
5. Potičete osjećaj 'prava'
Biti roditelj je teško, nitko ne voli stalno govoriti djeci riječ 'ne' i djeca ne vole kada im se riječ 'ne' govori. Stoga, kada se djeca naviknu većinu vremena čuti riječ 'da' - to im daje osjećaj prava zbog kojeg se osjećaju kao da ništa nije dovoljno. "Kada naša djeca cvile za nečim i mi im to damo, stvaramo osjećaj prava na to", govori Glickman. "Oni jako žele to nešto i sposobni su cviljeti zbog toga dok to ne dobe, a znaju da će dobiti. Ne treba puno da djeca steknu taj osjećaj prava i osjećaju se da trebaju to imati samo zato što to žele."
6. Opravdavate ih samo zato što su mali
Samo zato što je vaše dijete malo, to ne znači da ne treba znati za disciplinu. Čak i ako je nešto razvojno prikladno, to ne znači da je prihvatljivo. Na roditeljima je da nauče djecu što je ispravno, a što nije u svakoj situaciji. Postoje određena ponašanja, poput grizenja ili udaranja za koje očekujete vidjeti kod malog djeteta, ali ne očekujete kod sedmogodišnjeg ili osmogodišnjeg djeteta, ali čak i takva ponašanja trebaju se osloviti i riješiti inače će se nastaviti.
7. Dopuštate im da vam se tako obraćaju
Ako vas dijete nazove glupim, nema poštovanja prema vam u društvu drugih odraslih ili svojih vršnjaka, ako zahtjeva stvari bez da vas pita ili vam zahvali - a, vi ne činite ništa kako biste takvo ponašanje zaustavili - razmaženo ponašanje postaje u potpunosti vašom krivnjom. "Kada dopuštate djetetu da razgovara s vama na način na koji ne biste dopustili svom partneru, prijatelju ili bilo kome drugome da tako razgovara, to je još jedan znak da je vaše dijete razmaženo", objašnjava Glickman.
8. Niste svjesni takvog ponašanja u ranoj dobi
Čak i kada je vaše dijete beba, trebate biti svjesni ponašanja koja želite da dijete jednog dana usvoji. "Trebale biste o ovome mislite uvijek, ako želite da vaše dijete bude pristojno, tada ga od samog početka učite da vam govori 'molim te'". Čak i kada su djeca jako mala, dajemo im izbor kako da se ponašaju. "Primjerice, 'Vrijeme je za međuobrok, hoćeš li breskvu ili nektarinu?' ili 'Vrijeme je da idemo, hoćeš li da ti pomognem da se smjestiš u autosjedalici?' Odgovori bi već tada trebali biti: Da, molim te, ili ne, hvala ti'".
9. Ne gledate 'širu sliku'
Razumljivo je da ste pristrani prema svom djetetu, ali na taj način, činite im lošu uslugu. Zbog toga prelazite preko razmaženog ponašanja i opravdavate ponašanje djeteta u mnogim situacijama. Vaše dijete vjerojatno nije razmaženo uvijek, ali samo zato što vas tako često očara svojim ponašanjem, ne znači da se u nekim situacijama ne ponaša potpuno razmaženo. Kada sagledate 'širu sliku', moći ćete prepoznati kada je u pitanju razmaženo ponašanje i napraviti neke promjene. "I dalje volimo našu djecu kada gledamo 'širu sliku'. Ponekad je teško vidjeti neke dijelove, neke osobine ili ponašanja koja su razmažena i shvatiti da ih moramo naučiti da ne nastave s takvim ponašanjem", objašnjava Glickman.
10. Ne nosite se dobro s javnim ispadima bijesa
Ako ignorirate javne ispade bijesa i ne odvedete dijete u stranu kako bi riješili problem, već odlučite nastaviti kupnju u trgovini kao da se ništa ne događa ili nastavite jesti u restoranu - učite dijete da se može ponašati kako god hoće i da je u redu ne imati razumijevanja prema drugim ljudima. "Osjećaji djeteta, želja da izrazi svoj osjećaj ljutnje ili frustracije i vaša želja da ručate u javnosti - ništa od toga ne nadilazi pravo drugih ljudi da u miru jedu svoje jelo", govori Glickman.
11. Bojite se biti 'grubi'
O svemu razmišljate previše, analizirate sve i brinete se da će vaše discipliniranje povrijediti dijete dugoročno gledajući. Imajte na umu da riječ 'ne' neće uništiti djetetovo samopouzdanje, a granice koje postavite neće uništiti povezanost koju imate s djetetom. "Ono što će učiniti jest naučiti ih doživotno kako da se ponašaju pristojno, kako da druge ljude tretiraju pristojno i kako da poštuju druge ljude, a to je ono što stvarno želite", kaže Glickman i dodaje: "Djeca se neće sjećati onog puta kad ste ih poslali u svoju sobu umjesto da ste im dopustili da se 'izraze' na način da viču i bacaju se po podu. Ono čega će se sjećati je da su imali roditelja koji ih je volio, ali koji je bio izričit, koji je postavio neke granice i koji ih je naučio kako se bolje ponašati."
12. Ponašate se previše zaštitnički
Ako se ponašate previše zaštitnički prema djeci i 'čuvate' ih od prirodnih posljedica njihovih djela, sprječavate ih da nauče kakav je osjećaj ako nisu spremni na vrijeme ili ako nisu ispunili svoje obaveze. Ako je vaše dijete zaštićeno u smislu da ne zna što se događa ako ne ispunjava svoje obaveze, neće naučiti biti odgovorno niti razviti osjećaj za 'hitnost'. Djeca trebaju znati kada ste razočarani u nešto što su napravili i da očekujete da to isprave - čak i to je važna posljedica kojoj bi vaše dijete trebalo biti izloženo.
13. Ne želite biti 'šef'
Ne oklijevajte od toga da budete 'glavni' kad je u pitanju vaše dijete. Razmaženo ponašanje je uvijek jednim dijelom uzrokovano ponašanjem roditelja koji ne žele 'istupiti' i biti 'šef' kojeg djeca zaslužuju. Ne morate uvijek pregovarati s djecom ili objašnjavati sve kako bi se vaše dijete složilo. "Ako držite uzde autoriteta i volite svoje dijete dovoljno da budete 'šef' i volite ih dovoljno da ponekad radite stvari koje im se neće svidjeti, ali znate da su u njihovom najboljem interesu - to znači biti roditelj", objašnjava Glickman.
