Poticanje i osvješćivanje pozitivnog ponašanja naravno da je pun odgojni pogodak, jer ne samo da smo djetetu dali do znanja kako je dobro postupilo te ga samim time na neki način motivirali da i u buduće reagira na sličan način, već smo i stvorili emocionalno sigurno ozračje u kojem se dijete osjeća prihvaćeno
Kao učinkovitu metodu suzbijanja nepoželjnog ponašanja djece, upitate li bilo koga tko ima ikakve veze sa pedagogijom, svakako će izdvojiti poticanje pozitivnog ponašanja. Ta metoda se, u grubo rečeno, svodi na nagrađivanje i osvještavanje "lijepog", društveno prihvatljivog ponašanja. Na taj način dijete doslovno učimo kako se ponašati, a ne samo kako se ne ponašati.
Ukoliko dijete isključivo upozoravamo i korimo pri neprihvatljivom ponašanju, skrenut ćemo mu pozornost što ne smije, no nećemo mu time dati do znanja što smije. Prema tome - poticanje i osvješćivanje pozitivnog ponašanja naravno da je pun odgojni pogodak, jer ne samo da smo djetetu dali do znanja kako je dobro postupilo te ga samim time na neki način motivirali da i u buduće reagira na sličan način, već smo i stvorili emocionalno sigurno ozračje u kojem se dijete osjeća prihvaćeno.
Teorija, kao i svaka, ne bi se zvala teorijom kada bi u potpunosti bila primjenjiva u praksi. Naravno da nećete hodati za djetetom i hvaliti svaki obrazac društveno prihvatljivog ponašanja, a na jedno oko žmiriti pri njegovim ispadima, neposluhu, agresivnosti. Kritika je u odgoju dobro došla, naravno ako ju pravilno formuliramo. Evo nekih pravila kritiziranja:
1. Kritizirajte ponašanje, ne osobu!
Ne, vaše dijete nije zločesto, ni bezobrazno, ni razmaženo, ni škrto. Ono se ponekad, rijetko ili pak često, tako ponaša, a to nikako ne znači da ono JEST takvo. Naravno, ukoliko budete u nedogled tupili da je ono ovakvo ili onakvo ono će na kraju takvo i postati... To će mu biti nešto poput opisa posla, ako me razumijete.
2. Kritizirajte konstruktivno
Nije dovoljno reći što ne valja, treba se ponuditi i alternativa. Pokušajte i ovoga puta izbjegavati niske udarce, ravno u ego.
3. Kritizirajte na samo
Zamislite da vas muž/žena/mama/tata/prijateljica/šef kritiziraju pred društvom ili nepoznatim ljudima. Sram neće nimalo pomoći djetetu da shvati kako je pogriješilo. Ne morate napraviti dramu pred nekime kako bi on ili ona vidjeli da vi svoje dijete odgajate i ne odobravate takvo ponašanje. Reagirajte odmah, ali izvedite to u četiri oka koliko je god moguće. Iako vam se možda čini da ćete bolji efekt postići ukoliko to napravite javno, vaše će dijete u tom slučaju više pažnje obratiti na sve one oko vas, a najmanje na vas i ono što mu govorite.
No ponekad smo toliko ljuti i ojađeni da to moramo s nekim podijeliti... I to je u redu, ali i tu trebamo biti oprezni. Nemojte "olajavati" svoje dijete dok je prisutno, nema zaista potrebe i samo ćete ga isfrustrirati. Birajte kome što govorite, ne mora svaka susjeda znati za nepodopštine koje vam je dijete priredilo. Obiteljsko pravilo je da se prljavi veš ne prostire.
4. Kritizirajte samo ako morate
Nitko ne voli cjepidlake i ništa nikad ne mora biti savršeno. Nekad jednostavno treba pustiti da jutro donese bolji dan.
5. Primite kritiku dostojanstveno
Na kraju krajeva morate dijete naučiti i kako se nositi s kritikom. Život ga neće maziti.
Potrudite se jako oko jedne bitne stvari - vaše dijete mora znati da iako ga kritizirate zbog njegova ponašanja da je ono i dalje vama izuzetno važno i štogod napravilo vi ćete pronaći način da mu oprostite i prihvatite ga.
