Povodom Međunarodnog dana obrazovanja naša suradnica Iva Brčić iz udruge Najsretnija beba Hrvatska osvrnula se na začarani krug hrvatskog školstva
Svi znamo da se hrvatsko školstvo dugi niz godina bori s neuspjehom. Rezultati na Pisa testovima (međunarodni program ispitivanja znanja i vještina učenika iz čitalačke pismenosti, matematike i prirodoslovlja) su sve lošiji. Svake godine imamo barem stotinjak prvašića koji padaju razred. Pitam se zašto im nije pružena pomoć tijekom godine kako bi usvojili gradivo.
A da ne spominjem kraj škole godine kada brojni roditelji nemilosrdno oblijeću nastavnike i beskrupulozno moljakaju za bolju ocjenu svog djeteta. Ocjena 4 ili 3 je postala loša ocjena, samo 5 dolazi u obzir. Baš zbog toga imamo konstantnu poplavu odlikaša koji kada dođu u srednju školu muku muče s osnovnim znanjem. Kako bi to nekako uskladili, srednje škole sve više povisuju bodovnu ljestvicu. Zapravo samo stvaraju začarani krug koji ništa drugo ne čini već samo i dalje potiče inflaciju petica. Zbog toga su uvjeti za upis postali sve teže dostižni. Ako dijete nije 5.0, ne ide na natjecanja, nema neki ozbiljniji zdravstveni problem (na to se dobivaju dodatni bodovi) nema šanse da upadne u željenu školu.
A i kada se govori o željenoj školi i tu trebamo malo promisliti. Po mom mišljenju, danas barem 95 posto djece upisuje srednju školu prema želji roditelja. A to su isključivo gimnazije. Ostale škole se sve više doživljavaju kao manje vrijednima i mogli bi reći, nedostojne upisa. Ali treba malo razmisliti i stati na loptu. Nisu sva djeca za sve. Zašto netko tko upiše šumarsku školu ne bi mogao biti sretan, ispunjen i financijski zbrinut. Gdje piše da će dijete nakon završene gimnazije i fakulteta naći posao koji želi. Danas masa mladih ljudi upisuje fakultete za koje se smatra da će im donijeti financijsku sigurnost i onda odustaju na zadnjoj godini ili pred sam diplomski i upisuju ono što stvarno žele ili potpunosti odustaju od studiranja.
Ako radiš ono što voliš, nećeš raditi nijedan dan u životu
Možda ovo što ću reći zvuči utopijski, ali je istina. Ako osoba radi ono što voli, ona neće raditi ni jedan dan u životu. Ona će se poslu predati, bit će sretna, zadovoljna, a onda i financijski dio sjedne na mjesto. Nažalost, milijuni ljudi to ne shvaćaju nego su zarobljeni na poslovima koje ne vole i koji su im tlaka, jer eto moraju raditi. Krediti za auto, za stan, za apartman na moru se moraju nekako otplaćivati. A i treba osigurati sve ostalo što smatramo da trebamo osigurati sebi i obitelji - novi mobitel za svako dijete, najnoviji PlayStation, električni romobil... Sve je to rezultat razmišljanja prema kojem da bi bili sretni moramo postići što veća materijalna dobra. A sve se to odražava na psihofizičko zdravlje pojedinca (glavobolje, probavni sustav, krvožilni sustav, psihički problemi, depresija). Uvijek postoji izbor i mogućnost promjene, samo treba imati hrabrosti za to.
No, vratimo se mi školstvu. Problem nije samo u potpuno poremećenom odnosu prema ocjenama, već i u prenatrpanosti gradivom i gotovo potpunoj eliminaciji kreativnog izražavanja. A dobro je poznato da glazba i likovno stvaranje pridonosi lakšem usvajanju gradiva i njegovom boljem razumijevanju. Mislim da već i ptice na granama znaju da djeca najbolje uče kroz igru. Ali, ne, u školama tako nešto je nezamislivo. Sve se svodi na mirno sjedi, slušaj i piši 45 minuta u komadu, a kada dođe odmor imaju vremena jedva da izvade knjige za sljedeći sat. Djeci je potrebno i kretanje. Ono im je bitno za razvoj, za bolju kontrolu emocija i za bolju koncentraciju. Ali i to je svedeno na minimum. A onda se svi čude zašto su djeca nemirna, zašto se ne mogu koncentrirati i zašto imaju poteškoća s usvajanjem gradiva.
Da bi došlo do pozitivnih promjena, prvo treba na učiteljske fakultete upisivati ljude koji istinski žele podučavati i raditi s djecom, a ne one koji ga upisuju samo zato što će kada se zaposle imati puno godišnjeg odmora. Osim toga, potrebno je učiteljskoj struci vratiti autoritet i poštovanje. Pitam vas, kako će dijete bilo što naučiti od nekoga koga ne poštuje? Pa, nikako. Do ocjena će doći zastrašivanjem i nasiljem prema učiteljima (ono je u porastu) ili uz pomoć roditelja, a ne zato što je nešto i naučilo.
Potrebno je uvesti i neke promjene u nastavi. Čak nije potrebno raditi nikakve velike promjene. Unutar sata, učitelji bi trebali djeci dopustiti pet minuta za predah i kreativnost. Stalno opominjanje i smirivanje djece oduzima puno više od 5 minuta i remeti cijeli sat. Recimo, ako uče o pticama da im se dopusti da oponašaju njihovo ponašanje i glasanje. Pokazalo se da takve aktivnosti pridonose boljem usvajanju gradiva i boljoj suradnji djece.
Kreativnost, manje domaće zadaće, aktivni angažman djece u nastavi, autoritet učitelja, manji fokus na ocjene je ono što pridonosi boljim rezultatima u nastavi i boljem znanju djece. Samo pogledajte školske sustave kojima se divimo.
Međunarodni dan obrazovanja - temeljno pravo i javno dobro
Obrazovanje je ljudsko pravo, javno dobro i javna odgovornost. Opća skupština Ujedinjenih naroda donijela je u prosincu 2018. godine, na poticaj Organizacije Ujedinjenih naroda za obrazovanje, znanost i kulturu (UNESCO), odluku da se 24. siječnja proglasi Međunarodnim danom obrazovanja, kako bi se obilježavala uloga obrazovanja za mir i razvoj.
Bez inkluzivnog i nepristranog kvalitetnog obrazovanja i cjeloživotnih prilika za sve, zemlje neće moći uspjeti u ostvarivanju jednakosti među spolovima i razbiti krug siromaštva zbog kojeg su milijuni djece, mladih i odraslih needucirani.
Danas 258 milijuna djece i mladih ne ide u školu, 617 milijuna djece i tinejdžera još ne zna čitati i računati, manje od 40 posto djevojčica u subsaharskoj Africi ima samo osnovnoškolsko obrazovanje, a četiri milijuna djece i mladih izbjeglica ne idu u školu. Krši se njihovo pravo na obrazovanje i to je neprihvatljivo.
"Moramo se pokrenuti, sada više nego ikad. UNESCO, povodom Međunarodnog Dana obrazovanja, pokreće poziv na djelovanje - za obrazovanje. Političari i građani na visokim pozicijama, države i udruge, učitelji i roditelji učenika, svi, svaki na svoj način, ima ulogu u ostvarenju prava na obrazovanje za sve. To je naša odgovornost za buduće generacije", poruka je Audrey Azoulay, generalne direktorice povodom Međunarodnog dana obrazovanja.
2020. godine obilježavanje ovog Dana pozicionirat će obrazovanje i učenje kao najveći ljudski resurs i dodatno učvrstiti ulogu obrazovanja kao temeljnog prava i javnog dobra. Slavit će raznolike načine na koje učenje može osnažiti ljude, sačuvati planet, izgraditi prosperitet i gajiti mir. (TT)
