Školarci Škola 2113 prikaza 05. lipnja 2019.

Kako na dijete djeluju naša visoka očekivanja?

dijete knjige
Foto: Thinkstock
klokanica postala miss7mama.24sata.hr

U želji da ispune visoka očekivanja svojih ambicioznih roditelja, neka će djeca ulagati veliki napor i uz puno osobnih odricanja, potisnutih konflikata i straha od razočaranja na kraju "očvrsnuti", no bolja priprema za život u smislu mentalnog zdravlja bilo bi znanje o tome kako brinuti o sebi i drugim ljudima, primiti i pružiti podršku

Želja i motivacija za uspjehom mogu se spontano razvijati kada dijete ima dosta prostora i podrške da upoznaje sebe i svijet oko sebe. Pretjerana ambicioznost nije jedini, a posebno ne najbolji način da dijete "uspije u životu". 

Kad je riječ o školskom uspjehu djeteta, roditelji često nisu svjesni svoje tjeskobe ili visokih očekivanja, a tjeskobu je, na žalost, iznimno lako prebaciti na djecu. Kod visokih očekivanja izgubimo iz vida dijete kao ljudsko biće gledajući u daljinu za rezultatima. "Problem" je u tome što će mnoga djeca pokušati dati sve od sebe da usreće svoje roditelje, odnosno napraviti upravo kako su roditelji htjeli. Neka će u tome uspjeti – više ili manje. No cijena ambicioznosti i perfekcionizma je previsoka, a cijenu čine potisnuti dijelovi sebe s kojima dijete nikada nije stupilo u kontakt, budući da nisu niti roditelj. Dijelovi su to koji se pitaju: kako je meni, što JA želim, što MENI ima smisla, treba mi vremena da prebolim razvod roditelja i shvatim što se sa mnom dešava, i tako dalje.

Ocjene, pohvale i kritike nemaju veze s djetetovim bićem 

Ambiciozni roditelji ne bi smjeli zaboraviti da je za većinu djece postizanje iznimnog uspjeha veliki napor i teret, uz puno osobnih odricanja, potisnutih konflikata i straha od razočaranja. I ne – nije pametna logika da je to nužno dobro zato što će ih jak dril i slična iskustva sigurno očvrsnuti i pripremiti dalje za život. Nešto će naučiti, istrenirat će se, to je sigurno. Razviti ustrajnost i potisnuti cijeli svoj unutarnji život da postignu cilj. 

tuga Možda te zanima... 10 stvari koje moraš znati da ne postaneš toksični roditelj Roditelji

No bolja priprema za život od toga je kontakt i podrška roditelja ili drugih važnih osoba u životu kada je djeci teško, kada su osamljena u školskom i životnom labirintu i kada se suočavaju s činjenicom da se sve što oni jesu u školi često svodi na 1,2,3,4 i 5, pohvalu i kritiku. Za dječju osamljenost, tugu, bespomoćnost, bol, prestrašenost, povrijeđenost i mnoge nedoumice, koje življenje u današnjem svijetu donosi, na žalost ponekad nedostaje vremena, volje, razumijevanja i živaca.

Mada je poruka uvijek "Tu sam za tebe", teško je npr. sjediti s djetetom dok ono tuguje i proživljava gubitak. Sjediti i biti tu za njega bez požurivanja, potiskivanja osjećaja, uljepšavanja situacije i pokušaja da ga se razveseli. Pomoći mu da proživi i integrira manje ugodna životna iskustva. Koliko to može biti teško ovisit će s jedne strane o tome kako se roditelji nose sa svojim manje ugodnim životnim iskustvima, a s druge strane i o tome kakvu ideju roditeljstva imaju. Pri tome mislim na to mogu li dozvoliti da njihovo dijete bude tužno i nesretno ili su to zabranjene emocije. 

Lakše, ali ne i pametnije je imati visoka očekivanja i natovariti dijete dodatnim aktivnostima.  

Možda te zanima... Autoritarni odgoj stvara nesigurnu, a popustljivi neodgovornu djecu Vrtić

Naučite dijete pitati se 'Što je meni važno i što ja želim?'

Susrećem mnoge osobe koje su kao djeca i mladi dugo vremena neupitno ispunjavali roditeljska očekivanja nikad ne pokazavši otpor. Na kraju oni zaista i "očvrsnu", a onda se najčešće u zreloj životnoj dobi dogodi krah. Tek tada se pitaju – što je MENI važno i što JA želim? 

Sjeme dobrog i sretnog života – što svi roditelji žele svojoj djeci (i mnogi vjeruju da je zagarantiran ako osiguraju školovanje i dodatne aktivnosti) počinje upravo bavljenjem ovim pitanjem od rane dobi. To ne znači da će djeci biti ispunjene sve želje - jako je važno moći reći djetetu ne kada tako osjećamo i mislimo. To samo znači da dijete razvija osjećaj sebstva – da sam ja - ja, da je bitno, da ima mišljenje koje može izraziti i ne boji se toga, da ga ljudi koji su mu važni vide, čuju, razumiju, doživljavaju i suosjećaju s njim, što god da mu se događa u životu.

Kada na ovaj način brinemo o djetetu, ono tako počinje brinuti o sebi i prirodno uzvraća onim što je dobilo – razvija razumijevanje za druge. Tako se gradi integritet i suosjećanje, nešto što nam je važno (barem tako na sve strane pričamo),  no zapostavljeno je u lovu na ocjene, upise, uspjehe i postignuća, pri čemu vjerujemo da gradimo "društvo znanja". Prije "društvo odsječenih od svojih unutarnjih iskustava", pa se utapamo u tabletama, alkoholu, beskrajnom svijetu zabave ili tko što već voli. 

> SOS vodič za roditelje školaraca

Možda te zanima... Informacije u školi: Roditelji trebaju razgovarati s učiteljima, ne samo zbog ocjena Školarci

Komentari 0

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.