Mama 10-godišnjaka tražila je stručni savjet jer je njezin sin na testu inteligencije imao loše razultate i sada treba odlučiti da li da ga upiše u redovnu ili posebnu školu. Odgovara joj pedagoginja i psihoterapeutkinja Ivana Grabar
Majka sam troje djece. Najstarije dijete rođeno je sa zdravstvenim problemima i u više navrata je operiran. S mjesec dana svog života imao je moždani udar, što je dovelo do posljedica. Ima problema s motorikom i s učenjem. Preselili smo u Njemačku, a ovdje je poslan na testiranje i rezultati nisu dobri. Kvocijent inteligencije mu je jako nizak. Iako sve to kod kuće radi, poput slaganja puzzli i Lego kocaka, bez problema savlada čak i bez gledanja u sliku, a o pamćenju da ne govorim - sjeća se od svoje druge godine života (a sad ima 10), sjeća se koji smo predmet gdje kupili, gdje je tko u tom trenutku bio itd. Je li moguće da je ispod svake razine na tom testu inteligencije, jer uistinu puno toga može, njemački jezik uči dobro, naučio je oko 500 riječi bez problema, slaže rečenice. Još bih vas zamolila za stručno mišljenje što se tiče daljnjeg školovanja. Nude mi da ide u osnovnu školu uz asistenta bez ocjenjivanja ili u školu u sklopu klinike u kojoj će poslije nastave imati ergoterapije, logopeda, muzičke terapije, fizioterapeuta itd. A nakon terapije dolazi predvečer kući. Molim vas za stručni savjet.
Draga mama,
iako je rezultat na testu inteligencije kod vašeg djeteta bio nizak, u stvarnosti je situacija drugačija. Testovi se rade u posebnim uvjetima i moguće je da je dijete bilo suviše emocionalno inhibirano i podbacilo. Više nego ikada prije, danas se govori o tome kako se mozak može razvijati. Podupirem vašu volju da pomognete svom djetetu stavljajući pred njega različite zadatke. Vjerujem da možete postići čudesne rezultate koji će poturiječiti svakom testu koji pokazuje suprotno.
Što se tiče škole, pažljivo promotrite u kojoj bi se sredini dijete osjećalo ugodnije. Moguće je da bi se iz redovne škole vraćalo ranije kući, u vaše gnijezdo u kojem tako dobro napreduje. Moguće je da bi i u klinici stekao nove prijatelje i među njima se osjećao dobro. Možda bi tamo imao mogućnosti za veći napredak. S druge strane, možda bi u redovnoj školi imao poticaj da dostiže svoje vršnjanke i da se trudi još jače. Ili bi se, ako vidi da se jedino on ne ocjenjuje, posve opustio i naprotiv, trudio se manje.
Kako inače reagira na djecu, ima li prijatelje, može li se lako uklopiti u igru s njima? Jako je važno da se osjeća socijalno prihvaćen i uvažen. Gdje mislite da bi se osjećao više izoliran i drugačiji?
Ako ga usmjerite da cijeni svoju različitost i poštuje različitosti drugih, nećete pogriještiti. Puno razgovora i objašnjavanja koje može razumjeti doprinijet će vašem dobrom odnosu i boljem razumijevanju njega. Roditelji često budu fokusirani na intelektualni ili fizički napredak, a sasvim nesvjesno izgube iz vida onaj emocionalni, koji je preduvijet za ova dva.
Kao brižna majka, vjerujem da ćete, poznajući svoje dijete, osjetiti koja će okolina biti za vaše dijete i poticajna i ugodna i izazovna i razvojna. Nemojte zaboraviti da u svemu tome vaše dijete treba najviše vašu podršku, blizinu i ljubav iskazanu na razne načine jer se od nje raste i razvija najbrže.
