Dojenče koje ima kolike naglo počinje plakati bez jasnog povoda i neutješno plače, obično vriskavim glasom, dulje vrijeme kontinuirano. Kao moguća pomoć obično se sugeriraju metode smirivanja djeteta kada kolike počnu, piše prim. dr. Alemka Jaklin Kekez, spec. pedijatrijske gastroenterologije iz Poliklinike Helena
Pojam "kolike" potječe još iz Antičke grčke, a dolazi od riječi "kolikos" čije je značenje na starom grčkom "kolon tj. crijevo". O dojenačkim kolikama i tome kako su se roditelji i liječnici s njima nosili kroz vjekove postoje i povijesni zapisi, neki čak iz 2. stoljeća. No, iako su dobro poznate od davnina, još uvijek nije sasvim razjašnjeno zašto nastaju, niti kako ih u potpunosti smiriti. Tako su, unatoč svim naprecima medicine do danas, dojenačke kolike ostale jedna od najvećih misterija rane dobi djeteta.
Kada kažemo da dijete ima dojenačke kolike i koliko dugo traju? 1954. godine pedijatar dr. Morris Wessel definirao je pojam dojenačkih kolika, a ta definicija zadržala se do danas. Radi se o obrascu ponašanja djeteta u ranom dojenačkom razdoblju, sa epizodama plača i/ili iritabilnosti (koje je inače zdravo i normalno uhranjeno), koje traju više od tri sata na dan, ponavljaju se kroz barem tri dana u tjednu, a prestaju u dobi oko tri mjeseca. Dakle, kolike nisu simptom bolesti i ne ugrožavaju zdravlje djeteta. Međutim iako bezazlene, predstavljaju veliki stres za roditelje i dijete prvenstveno obzirom na ponavljajući karakter, slabu učinkovitost mjera kojima ih pokušavamo smiriti, te relativno dugo trajanje. Kolike su prepoznate kao faktor koji pojačava anksioznost majke i doprinosi postporođajnoj depresiji, narušavanju obiteljske dinamike, a nažalost nerijetko i prestanku dojenja.
Neutješan plač se ritualno ponavlja
Normalno sva dojenčad ponekad plaču. U prosjeku je to oko 1-2 sata kroz dan, raspoređeno u različitim, kratkim vremenskim intervalima - kada su gladna ili umorna ili osjećaju neku neugodu poput hladnoće, vrućine i slično. Međutim, dojenče koje ima kolike naglo počinje plakati bez jasnog povoda i neutješno plače, obično vriskavim glasom, dulje vrijeme kontinuirano. To je tipično u popodnevnim satima ili predveče te iza obroka i tako se ritualno ponavlja. Uz plač dijete zna crveniti u licu, često privlači i ispruža nogice te pušta vjetrove ili ima čujne fenomene pretakanja iz probavnog trakta. Ponekad se trbuščić djeteta čini nadut i meteorističan, tj. pun zraka. Ipak, unatoč svemu, dijete sa kolikama ima dobar prirast na tjelesnoj masi, normalno raste i razvija se, uz odsustvo bilo kakvog znaka bolesti (temperature, povraćanja, proljeva, zatvora...).
Kolike najčešće započinju već u prvom mjesecu, drugi do treći tjedan života, a kod nedonošene djece nakon dva to tri tjedna od očekivanog termina rođenja. Vrhunac simptoma vidimo oko 6. tjedna, nakon čega slijedi lagano smirivanje i na kraju prestanak kolika oko navršenog 3. mjeseca života u većini slučajeva. Rijetko se tegobe mogu rastegnuti i na 4. mjesec. Ako se simptomi nastavljaju i nakon te dobi, to vjerojatno nisu obične dojenačke kolike i moramo se zamisliti nad uzrokom.
Prema raspoloživim statistikama dojenačke kolike zahvaćaju 5-25 posto mlade dojenčadi, tj. gotovo svako 4. do 5. dijete. Podjednake su učestalosti kod djevojčica i dječaka, dojene i nedojene djece. Postoje razne hipoteze u tome što ih uzrokuje (nezrelost probavnog trakta, slabije podnošenje mliječnog šećera, različitost u odgovoru na vanjske stimuluse, nezrelost cirkadijanog ritma, središnjeg živčanog sustava...), međutim niti jedan od tih razloga nije potvrđen kao uzrok. Iako se prema kliničkoj slici dominantno čini da su odraz boli u trbuhu, do danas nema jasnog dokaza niti da je razlog kolikama bol u abdomenu ili drugdje u tijelu.
Može li se iza kolika skrivati bolest?
U manje od pet posto djece koja imaju epizode neutješnog plača nađe se organski poremećaj (bolest). No, tada više ne govorimo o dojenačkim kolikama, već su kolike samo simptom bolesti. Ipak, u slučaju patologije kolike nikada nisu jedini simptom. Uz to, tada obično nema ustaljenog ritma javljanja kolika. Najčešći patološki uzrok kolikama je urinarna infekcija. U tom slučaju uz kolike često vidimo temperaturu, slabo uzimanje obroka, slabo napredovanje na tjelesnoj masi i slično. Isto tako dolazi u obzir alergija na proteine kravljeg mlijeka, no kao i kod urinarne infekcije uz to su obično prisutni drugi simptomi: suha ili atopijski promijenjena koža, nedostatan prirast na tjelesnoj masi, proljevaste stolice ili tračci krvi u stolici.
Iritabilnost djeteta može biti i posljedica zbivanja vezanih uz središnji živčani sustav, što je popraćeno s odstupanjem u neurološkom razvoju ili povraćanjem. Od akutnih poremećaja izvor iznenadnog naleta neutješnog plača može biti invaginacija (uvlačenje jednog dijela crijeva u drugo), ali i tada redovno imamo dodatnu simptomatologiju - bljedilo, klonulost, povraćanje, krv u stolici... Osim toga takvo stanje se događa naglo i intenzivno, uz progresivno pogoršanje općeg stanja djeteta, koje izgleda bolesno što kod dojenačkih kolika nikad nije slučaj.
Je li potrebno posjetiti liječnika?
U raznim zemljama, zapaženo je da roditelji dojenčadi s kolikama češće posjećuju liječnika, nego li roditelji djece koja ih nemaju. Procjenjuje se da je 10-20 posto posjeta liječniku u dobi prva dva mjeseca vezano isključivo za pojavu dojenačkih kolika. Ukoliko ste i vi nesigurni je li plač i nervoza vašeg djeteta odraz bolesti, prvo se zapitajte ima li realnih simptoma bolesti - temperature, povraćanja, proljeva, izostajanja stolice, nenapredovanja na tjelesnoj masi?
Ako takvi simptomi izostaju, dijete dobro jede, raste i razvija se, to su s velikom vjerojatnošću ipak samo dojenačke kolike, koliko god dramatično izgledale. Međutim, ukoliko ste ipak u dilemi ili samo želite podršku, tada se javite pedijatru. Liječnik će otkloniti eventualne sumnje u patologiju, čime će vam već biti lakše jer će nestati pitanje je li dijete zdravo. Uz to diskusijom sa stručnom osobom, podijelit ćete brigu i dobiti korisne savjete.
Kako pristupiti dojenačkim kolikama?
Kada dijete ima dojenačke kolike vrlo je važno da ste vi roditelji dobro informirani i sigurni u sebe kako bi kao obitelj što bezbolnije prošli kroz to razdoblje. U svakom trenutku važno je razmišljati na pozitivan način, te osvješćivati činjenicu da se radi o bezazlenim tegobama koje će proći i neće ostaviti posljedice.
Kao moguća pomoć obično se sugeriraju metode smirivanja djeteta kada kolike počnu. Korisno je ritmično njihanje, no s oprezom da se ne pretvori u trešnju djeteta koja može biti rizična. Također katkad pomaže nošenje u uspravnom položaju, stimulacija dodirom, tj. masaža trbuha u smjeru kazaljke na satu. Sve je poželjno raditi u mirnom okruženju, ne dopuštajući nervozi da prevlada.
Ritam hranjenja i spavanja
Usprkos što se to nekada čini nemoguće, važno je nastojati održati ritam hranjenja i spavanja. Svaki puta kada dojenče zaplače ne znači da ga treba hraniti, tj. misliti da je gladno, pogotovo ako je prethodno pojelo normalan obrok. Isto tako često nuđenje s čajem, samo može pogoršati kolike, tj. poremetiti probavu djeteta. Nije poželjno niti mijenjanje hrane. Pogotovo ako je dijete na prsima i lijepo napreduje ne treba raditi grešku i dodavati drugo mlijeko, ili izvesti zaključak da mlijeko nije dovoljno dobro, te ga zamijeniti adaptiranim.
Također za onu djecu koja su na prehrani adaptiranim mlijekom, znajte da kolike neće smiriti mijenjanje formula. Isto tako postojali su pokušaji uvođenja hipoalergenih formula koje mogu biti učinkovite u slučaju da se radi o alergiji na hranu, međutim kod djece sa kolikama bez alergijske podloge nemaju učinka.
Isprobavanje najrazličitijih kapi ili sirupa koji se navelike reklamiraju "na biljnoj bazi", "homeopatskih", "protiv nadutosti" zapravo služi samo roditelju koji ima osjećaj da nešto čini dok u pravilu neće umiriti kolike i nepotrebno ih je koristiti. Valja imati na umu da kod djeteta ne treba isprobavati s "terapijama" koji su "čudotvorne", no neprovjerene i preporučuje ih nestručna osoba, da ne biste više škodili nego pomogli. Naglašavam da niti jedno pedijatrijsko društvo (europsko i američko) ne preporučuje da se kolike tretiraju medikamentozno. Naime velike studije koje su mjerile učinkovitost raznih terapijskih pokušaja pokazale su da nema efekta koji bi bio bolji od placeba (tvar bez ikakvih djelotvornih svojstava).
Jedino što se prema dosadašnjim velikim analizama pokazalo korisnim je primjena probiotika i to Lactobacillus reuteri, iako niti to za sada nije ušlo u službene preporuke.
Ponavljanje rutine
Kod uvoda u spavanje preporučljivo je uvijek ponavljati istu rutinu - u mirnom okruženju previti dijete ili okupati, smjestiti u zamračenu prostoriju koja ne mora biti potpuno lišena zvukova, ali da je bez buke, te ga mirno pokušati uspavati. Ukoliko dijete postaje nemirno ne mora se istog momenta dizati, možda će se promeškoljiti i samo umiriti. Međutim, ako vidite da dijete počinje sve više plakati treba reagirati i pokušati s prethodno navedenim metodama smirivanja. Dosta popularno i često preporučivano je "povijanje" dojenčadi čime se nastoji simulirati situacija mirnoće koja je bila u maternici, tj. obuzdavanjem pokreta pokušavaju se eliminirati neki od suvišnih signala i dodatno razdraživanje djeteta. Ipak ozbiljne studije nisu dokazale učinkovitost tog postupka.
Zaključno, dojenačke kolike nisu bolest i ne ostavljaju posljedice, stoga nastojte to stresno razdoblje preživjeti sa što manje trauma, čineći najbolje za svoje dijete, ali ne očekujući čudotvorno rješenje.
Pročitajte što se događa s vašom bebom s navršenih mjesec dana!
