Beba se stalno budi i ne želi spavati? Prema riječima stručnjaka - sve ima svoje razloge, pa tako i bebino buđenje tijekom noći.
Prvi dječji plač glazba je za uši roditelja - može ih čak dirnuti do suza. Glasan plač znak je dobrog zdravlja, a važan je u prvih nekoliko sati života kada se bebi mjeri APGAR zbroj.
No, ako pitamo mamu male bebe koja ju tjednima drži budnu noću, oduševljenje bebinim plačem zasigurno će izostati. Kako bi se u potpunosti oporavile nakon poroda, novopečene mame trebaju odmor – do kojeg dolaze vrlo teško, posebno ako se moraju buditi svakih nekoliko sati kako bi umirile novorođenče. Međutim, imamo dobre vijesti! Neprekidan plač može biti znak da je tvoja beba pametna, tvrdi stručnjak.
U ovom trenutku vjerojatno podižeš obrve ili kolutaš očima, ali ostani s nama minutu. Prema Peteru Flemingu, profesoru zdravlja dojenčadi i razvojne psihologije na Sveučilištu u Bristolu, "Postoji veza između vrlo visoke razine razvojnih i intelektualnih postignuća i nespavanja tijekom noći."
"Dojenčad biološki ne može spavati dulje vrijeme. Jednostavno, to nije dobro za njih i nema apsolutno nikakvih dokaza da beba ima koristi od duljeg i dosljednog spavanja. To možda nije ono što bi većina roditelja željela čuti", priznaje profesor.
Dalje objašnjava ciklus spavanja dojenčadi. „Uobičajeno, bebe vole spavati tijekom dana, a od 18 sati do ponoći je vrijeme kada će najviše željeti biti budne. Zapravo, biološki je to velika prednost jer će u to doba dana imati više pažnje od svoja dva primarna skrbnika nego u bilo koje drugo doba dana. S biološke točke gledišta ono što beba radi je sasvim normalno i razumno, ali se ponekad ne uklapa u naša očekivanja 21. stoljeća."
Nekoliko je drugih studija pokazalo da ako se beba budi po noći i roditelji su uvijek tu uz nju da zadovolje sve njene potrebe, beba će kasnije u životu izrasti u osobu manje sklonu depresijama te s većom sklonošću ka empatiji, samokontroli, boljim kognitivnim vještinama te boljoj razini svijesti.
Koliko bi djeca trebala spavati?
Američka akademija za medicinu spavanja (AASM) navodi da postoji preporučena količina sna (uključujući drijemanje) za djecu po dobi:
- Dojenčad (4 mjeseca do 12 mjeseci) - 12 do 16 sati na dan
- Djeca (1 do 2 godine) - 11 do 14 sati na dan
- Djeca (3 do 5 godina) - 10 do 13 sati na dan
- Djeca (6 do 12 godina) - 9 do 12 sati na dan
AASM tvrdi da adekvatan san koristi djeci emocionalno i fizički te pomaže poboljšati njihovu pažnju, pamćenje i vještine učenja. Profesor Fleming je dodao da bi bebe trebale ostati blizu svojih roditelja cijelo vrijeme, čak i tijekom spavanja. “Ako se vratimo u evolucijsku povijest ljudi, bebe su sve svoje vrijeme provodile u bliskom i kontinuiranom kontaktu sa svojom mamom. Spavaju kada trebaju spavati, a budne su kada trebaju biti budne, ali su stalno s majkom i to olakšava dojenje."
Fleming ide toliko daleko te kaže da je zajedničko spavanje zapravo poželjno te naglašava kako dokazi sugeriraju da su rizici od sindroma iznenadne smrti dojenčadi veći kod beba koje spavaju u odvojenim sobama. "Ideja da je dijeljenje sobe za spavanje s bebom na bilo koji način pogrešna, nenormalna ili neobična je samo besmislica", dodaje.
Istraživanje profesora Fleminga o sindromu iznenadne smrti dojenčadi (SIDS) iz 1980-ih je priznato da je pomoglo u dramatičnom smanjenju broja slučajeva smrti u Ujedinjenom Kraljevstvu. U ažuriranim preporukama za sigurno okruženje za spavanje dojenčadi iz 2016., Američka pedijatrijska akademija (AAP) tvrdi da bi "dojenčad trebala spavati u roditeljskoj sobi, blizu kreveta roditelja, ali na zasebnoj površini dizajniranoj za dojenčad, idealno tijekom prve godine života, a najmanje tijekom prvih šest mjeseci." AAP također preporučuje uklanjanje mekanih predmeta i posteljine iz djetetova krevetića, te izbjegavanje korištenja dječjih klinova i pozicionera za bebe, koji nisu u skladu s preporukama za siguran san.
