'Je li ti soba u potpunosti zamračena? Imaš li uređaj koji proizvodi 'bijelu buku'? Povijaš li? Jesi li probala neku metodu treninga? Postupno produživanje plača? Cry it Out? Onu treću?'
"Da sam dobila dolar svaki put kad me je netko pitao spavam li dovoljno ili prespava li moja beba noć, živjela bih u nekoj ogromnoj kućerini na brdu s bazenom i definitivno bih imala noćnu dadilju", započela je na svom blogu mama Sarabeth Weinber te u ostatku objave objasnila kako se napokon pomirila s činjenicom da njezin šestomjesečni sin još uvijek nije prespavao noć.
Nažalost, ne dobivam nikakvu kompenzaciju iako takva pitanja čujem jako često. Iskreno mi se čini da ih čujem svaki dan, bilo da je u pitanju radoznao stranac, poznanik, prijatelj ili dobronamjerni član obitelji - moj odgovor je uvijek neka vrsta smijeha više nego pravog odgovora jer... da bar!
Da bar moj sin prespava noć čak i ako to znači pet sati u komadu. To bi bilo sjajno! Ali moja beba nije jedna od tih beba koje su počele prespavati noć sa šest tjedana. I koga ja zezam, i tri sata u komadu bilo bi sjajno!
Ali to nije naša stvarnost zasad, tako da smo noćne dadilje moj prekrasni suprug i ja i svejedno se budimo svaka dva sata tijekom noći kako bi nahranili ili utješili našu šestomjesečnu bebu.
Mitovi o bebinom spavanju u koje ne trebate vjerovati
I zato, idemo proći kroz popis najčešćih pitanja koja slušamo i zapitajmo sami sebe:
Je li ti soba u potpunosti zamračena? Da.
Imaš li uređaj koji proizvodi 'bijelu buku'? Da.
Povijaš li ga? Da (i sada s njegovim rukama vani kada je stariji).
Jesi li probala neku metodu treninga? Postupno produživanje plača? Cry it Out? Onu treću?
Jesi li probala smjestiti ga u krevetić kada je pospan, a ne kada već spava?
Jesi li čekala kako bi vidjela što se događa kada se probudi prije nego ga uzmeš u svoje naručje?
Da, da, da, sto puta da. I svejedno plače. I onda se ponovno vratimo ljuljanju i maženju, pjevanju i uspavljivanju. I ja ponovno pomislim kako bi mi zbilja dobro došla prava noćna dadilja.
Iako sam potpuno umorna i iscrpljena, istina je da mi ne smeta što moram dojiti svoju bebu svaka dva do tri sata tijekom noći. Ali provela sam bezbroj sati na internetu kako bih pokušala otkriti zašto moja beba ne želi spavati duže u komadu. Cijelo vrijeme sam mislila kako mora postojati razlog, odgovor, rješenje. I iako nisam našla čarobni napitak ili kombinaciju, ono što sam shvatila je da definitivno nisam sama u svom problemu.
Ne spavaju sve bebe sa šest mjeseci cijelu noć. Ono što funkcionira za jednu bebu, ne mora značiti da će funkcionirati za drugu. I to je u redu. Ne slažu se svi roditelji s metodama treninga spavanja. I to je u redu. Niti svaka beba uopće reagira na te treninge spavanja. I to je također u redu.
Najveća rečenica koja mi je dala nadu je kad sam čula da će moja beba prespavati noć kada bude spremna. Sve je u redu s njim. Nismo podbacili kao roditelji ni na koji način. Radili smo i nastavit ćemo raditi ono što je najbolje za našeg sina i njegovo zdravlje.
Jesmo li mi sami stvorili njegov raspored spavanja u kojem se budi šest puta tijekom noći? Možda i jesmo, ali kako bismo to mogli znati? Koristi li naš sin dojenje ili tatine zagrljaje kako bi se smirio i nastavio spavati? Vjerojatno.
Ali kada ga dojim po treći put tijekom noći i gledam u mutni ekran mobitela kako bih se nekako održala budnom - sjetim se da ovo neće trajati zauvijek. Znam da će mi jednog dana nedostajati da me konstantno treba.
S vremenom će početi spavati tijekom cijele noći i veselim se tome, ali zasad ću pokušati više uživati u ovim noćnim maženjima. Istina je da, čak i da jesam dobila dolar svaki put kad me je netko pitao kako spavamo, svejedno ne bih unajmila noćnu dadilju.
