Postpartum je razdoblje u kojem je mamama vjerojatno najteže. To je razdoblje u kojem mama često nema dovoljnu podršku, a sve je usmjereno samo na bebu. Upravo o mamama u ovom razdoblju za portal missMAMA pišu doule Hrvatske udruge doula.
"Zašto me nitko nije upozorio?"
Ovo je rečenica koja se često može čuti iz usta mladih majki kada se suoče sa svim poteškoćama svojeg postpartuma, iako moje iskustvo pokazuje da koliko god pokušala žene upozoriti na to da će biti teško, to se teško može dočarati.
Odmah na početku teksta želim razjasniti da nemaju sve žene poteškoća u postpartumu i da za neke to bude predivno razdoblje kroz koje prođu glatko. No, smatram da je uvijek bolje pripremiti se na najgore i očekivati najbolje pa ako sve prođe glatko, super, a ako ne, ipak ste se pripremale pa si znate pomoći.
Što je zapravo postpartum?
Postpartum ili babinje (više volim koristiti riječ postpartum koja nije hrvatska, ali meni nekako bliža) je period nakon poroda. Dijeli se na akutnu fazu – 6 do 12 sati nakon poroda, subakutnu fazu - 24 sata nakon poroda do 2 do 6 tjedana nakon poroda (to je ono što zapravo mislimo kad kažemo babinje) i odgođenu fazu 6 tjedana do 6 mjeseci nakon poroda.
Kao što vidite, granice ovih faza su dosta rastezljive i vrlo individualne, općenito, postpartum traje dok se žena ne vrati u fizičko stanje kao prije poroda, a ja bih rekla da je žena u postpartumu cijeli život jer se nakon tako velikog i važnog životnog događaja nikada ne možemo vratiti na staro.
Što je u tom toliko izazovno:
- Fizička nelagoda: zatvor, bolne grudi, otežano mokrenje, vrtoglavica, drhtavica, glavobolja, bol u međici, suhoća rodnice, bolovi od stezanja maternice, znojenje, ispucane kapilare, plinovi, hemoroidi, inkontinencija, bolovi u mišićima, leđima…
- Nespavanje tj. spavanje u bebinom ritmu – buđenje svakih par sati tijekom dana i noći za hranjenje bebe
- Uspostava dojenja koja ponekad zahtijeva veliki angažman od majke pa uz dojenje svakih par sati ponekad je potrebno između podoja masirati dojke, stavljati obloge, izdajati se što može oduzimati veći dio dana. Također, emotivni aspekt dojenja je vrlo važan, kako za majku tako i za dijete, pa se majke ponekad osjećaju jako nesigurno ako dojenje ne ide glatko. Pomisao da ne mogu nahraniti vlastito dijete im jako snižava samopouzdanje.
- Izazovne emocije – majka se nakon poroda susreće s velikim brojem vrlo zahtjevnih i često proturječnih emocija – ekstatična sreća jer je postala majka, zaljubljenost, ushićenje, ponos na sebe i bebu… , a u isto vrijeme i briga hoću li biti dobra majka, hoće li se bebi nešto dogoditi, je li beba zdrava, hoću li se moći zaljubiti u bebu, zašto ne razumijem zašto beba plače… Tu je i proces žalovanja za svojim starim životom svoga jer nam odjednom postane jasno kako je vremenski zahtjevan angažman oko male bebe i kako ne možemo uloviti niti 5 minuta dnevno za sebe. Krivnja oko toga što želimo imati vrijeme za sebe, a beba nas treba… Krivnja što tugujemo za starim životom koji je bio posvećen samo nama. Osjećaj velike odgovornosti za drugo ljudsko biće i neka vrsta krize identiteta i dubljeg promišljanja o životu potaknuta tom velikom odgovornošću… i tako dalje i tako dalje…
- Izoliranost – danas većinom žene žive samo sa svojim partnerima i rijetko imaju još neku dodatnu potporu pa kada se partner vrati na posao, majka ostaje potpuno sama s bebom, suočena sa svim silnim emocijama i fizičkim nelagodama, a sve to skupa je jako izazovno jer je vrlo neprirodno. Mi ljudi smo društvena bića, bića zajednice i u svim kulturama diljem svijeta žene nikada nisu bile same nakon poroda. Uvijek su imale podršku sela, drugih iskusnijih žena i rođakinja. Ženi odmah nakon poroda treba fizička podrška, netko tko će joj skuhati i donijeti zdrav topli obrok, obaviti kućanske poslove, pobrinuti se za starije dijete, ukratko učiniti sve kako bi majka mogla odmarati i hraniti bebu. To je sve što ona može i treba u prvim tjednima nakon poroda. Za ženu je ljekovito društvo prijateljica, majki, rođakinja - iskusnijih žena koje su prošle slično, s kojima može razgovarati, isplakati se i podijeliti sve svoje dvojbe i strahove. Trebao bi joj i netko tko će joj pomoći oko uspostave dojenja i brige za bebu jer su sve to vještine koje mora iznova naučiti. A to nas dovodi do sljedeće teme:
- Traženje pomoći – ženama je danas jako teško tražiti pomoć jer smo nekako negdje preuzele na sebe uvjerenje da sve moramo same i da ako ne možemo same nismo dovoljno dobre majke. No, kada pročitate ponovo točke od 1 do 5 jasno vam je koliko je ovaj period izazovan i kako je gotovo nemoguće za jednu osobu da balansira sve ove izazove bez ičije pomoći.
- Biti ranjiva – još jedna stvar na koju nismo naučene jer je u nekoj mjeri ranjivost izjednačena sa slabošću i nesposobnošću pa ju izbjegavamo pod svaku cijenu. No, u ranom postpartumu smo izrazito ranjive baš kao i naše bebe. Štoviše, da nismo i same ranjive ne bismo mogle shvatiti i osjetiti ranjivost naših beba, a suosjećanje prema bebi i intuitivno povezivanje s njenim potrebama su nam presudne da bismo se za tu bebu dobro brinule. Bebi ne treba nepogrešiva majka stijena koja ne osjeća svoju bol već senzitivna, nježna majka koja je usporila, povezala se s vlastitom ranjivošću i iz tog vrlo mekanog mjesta brine o svojoj bebi.
- Tišina i fokus na bebu – bebi treba tišina, blizina majke i njezina nepodijeljenja pažnja, a u današnjem svijetu kratke pažnje, mobitela, društvenih mreža, stalnih notifikacija koje nam odvlače pažnju, dosta je izazovno biti u tišini, fokusirana na bebu i njezine potrebe cijeli dan jer naš um želi neku zabavu, distrakciju i vrlo lako mu postane dosadno.
- Bebin plač – bebe su jako osjetljive i zahtjevne u prvim danima i tjednima svog života jer je njihov živčani sustav vrlo lako prenadražen i preplavljen okolinom pa dosta vremena provode plačući, a taj plač za majku može biti jako uznemirujuć, pogotovo ako ne zna zašto beba plače. Nemogućnost umirivanja bebe može jako negativno utjecati na majčino samopouzdanje.
- Porodno iskustvo - još je važno nadodati da su sve ove stavke pod utjecajem majčinog porodnog iskustva pa ako je majka imala porod gdje je osjećala opasnost za sebe ili bebu i to je rezultiralo velikim stresom ili se osjećala nepoštovano tijekom poroda ili joj je beba oduzeta odmah nakon poroda zbog nekih komplikacija ili se dogodilo bilo što zbog čega je njeno sjećanje na porod ostalo obojano strahom, sramom, neizvješnošću, osjećajem poniženja… to će utjecati na njen fizički oporavak, kao i emocije nakon poroda.
Sve ovo zvuči dosta preplavljujuće, baš zato što i jest. Rano majčinstvo je dosta teško i zahtjevno, a vjerujem da se za njega pripremamo kroz čin poroda koji je jednako tako zahtjevan i bolan jer nas na neki način inicira i očvrsne za ulogu majke.
Što možemo učiniti da bismo se pripremili za izazove postpartuma?
- Pripremiti se za porod – porodno iskustvo utječe na iskustvo postpartuma pa vas ohrabrujem da se informirate o fiziološkom porodu i praksama u rodilištima te vrlo važno, emotivno pripremite za porod i suočite sa svojim strahovima i brigama vezanim uz porod. To možete učiniti na nekom od tečajeva pripreme za porod, čitajući provjerenu literaturu ili angažirajte doulu. Također, osigurajte si dobru podršku an porodu koja će biti s vama od početka poroda do samog izgona – to može biti partner, mama, prijateljica, doula…
- Brinite o svojem tijelu i zdravoj prehrani u trudnoći kako biste smanjili fizičke izazove nakon samog poroda
- Informirajte s o dojenju i pripremite se za dojenje. To možete učiniti na nekom od tečajeva pripreme za porod ili baš tečaja za dojenje, uz pomoć savjetnice za dojenje ili doule, a preporučujem vam i da promatrate druge žene kako doje ili gledate videe u kojima žene doje.
- Tražite pomoć! Organizirajte pomoć prvih nekoliko tjedana nakon poroda. Tko će kuhati i donositi vam obroke? Hoćete li naručivati hranu ili ćete pripremiti unaprijed i zamrznuti? Tko će vam prošetati psa, odvesti starije dijete u vrtić ili otići po poštu? Tko će pospremiti stan? Možete li organizirati prijateljice da vam svaki dan dođe po jedna na nekoliko sati, pomogen oko bebe i razgovara s vama? Hoćete li angažirati postpartumu doulu? Može li vaša majka ili partnerova majka doći i provesti neko vrijeme s vama? Imate li mjesta u stanu za nju? Ne računajte samo na pomoć partnera, proširite krug osoba za koje znate da bi vam rado pomogli i usudite se tražiti pomoć!
- Prije dolaska bebe uredite i organizirajte dom da bude ugodno, mirno mjesto u kojem se možete opustiti u tišini sa svojom bebom. Navucite zastore, zapalite svijeću ili lampu, okružite se mekanim ugodnim jastučićima i probajte što više uživati.
- Budite strpljive sa sobom, svojom bebom i partnerom. Treba vam vremena da vam tijelo zacijeli i oporavi se, da naučite nove vještine poput dojenja i brige o bebi, da se naviknete na novi ritam spavanja, da upoznate svoju bebu, da isplačete sve što treba kako biste mogle krenuti dalje. Beba se navikava na novi svijet i njoj treba vremena da uspostavi rutine i navikne se na okruženje. Vaš partner je pod jednakim pritiskom kao i vi, iako je njegova uloga drugačija, i on je prošao kroz velike promjene dolaskom bebe, budite strpljivi i prema njemu.
Postpartum je izazovan, težak i transformativan, okrene vam cijeli život naglavačke, promijeni dinamike u odnosima i učini vas novom osobom. No, da ne zaboravim naglasiti i koliko je predivan, mekan, povezujuć, otvara vam potpuno nove dimenzije vaše osobnosti za koje niste znali da postoje, pokazuje vam ljubav veću od ičega što ste do sada osjetili i potiče vas da rastete kao ljudsko biće, kao majka, kao par i kao obitelj.
Ivana Klement je certificirana porodna doula, porođajna edukatorica, postpartum doula i certificirana instruktorica masaže za bebe prema IAIM programu, a možeš je potražiti i kontaktirati na doula.hr.
